Komentari prezimena Jeličić

Stranica: 5 od 5

Dejan Novogradec - Datum: 18.4.2012.

Moja pokojna baka rođena Jeličić je sa sela Brusja,otok Hvar i tamo je ta hrvatska obitelj sačuvala svoj grb,rod i plemstvo!
Selo Brusje web ; http://brusje.com

Ovo sam pronašao,a i dobio o hrvatskom prezimenu Jeličić;

1.Prvi izvor ; http://www.heraldic-art.hr/proizvodi.htm

2.Drugi izvor razno sa neta i od Jeličića iz Rijeke;

Prezime je izvedeno od Jelka ili Jelica, hipokoristika osobnog imena Jelena, hrvatske prilagodbe grčkog imena Helene sa značenjem sjajna, blistava. Ime se u Hrvata širilo štovanjem znamenite kraljice Jelene iz 10. stoljeća, žene kralja Krešimira II. i majke kralja Stipana Držislava, darovateljice dviju zadužbina u Solinu, od kojih je nastalo marijansko prasvetište u Hrvata, danas poznato pod nazivom Gospa od Otoka u Solinu.
U Hrvatskoj danas živi 1.340 osoba s prezimenom Jeličić (sjeverno i srednje priobalje, Lika). Često se miješa s prezimenom Jelčić, koje ima 900 osoba u južnoj Dalmaciji i Istri.
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Jelica (Nova Gradiška), Jeličanin (Kostajnica, Nova Gradiška), Jelka, Jelkić (140, Valpovo), Jelkovac (Karlovac), Jelković (Gvozd).
Matica starog i znamenitog roda Jel(i)čića je Mostar, u kojem su prebivali i prije osmanlijske okupacije tog grada 1466. godine. Pripadaju starim hrvatskim plemićkim rodovima, a imaju i svoj plemenski grb.
Iz Mostara su izbjegli ispred Turaka: dio Jelčića se nastanio u selima u okolici Ljubuškog: Zvirićima, Grabu, Klobuku i Vitini; neki su novo boravište našli u Paoči, tada župa Brotnjo, danas hercegovačka općina Čitluk; jedna grana ovog roda zaustavila se u Brusju na otoku Hvaru, kojima treba zahvaliti što je sačuvan plemenski grb te stare hrvatske vlastelinske obitelji koji se sastoji od; zlatne krune na kojemu je bijeli labud, plavo žuti plašt,crvene ogrlice sa zlatnim medaljonom,plavo crvenim štitom,sa bijelom poprečnom trakom,žutom zvijezdom repaticom i bijelim polumjesecom(moj osobno viđenje i opis!).
Inače, dvojica Jeličića iz Paoče: serdar Jure i harambaša Jakov Jeličić bili su izvršni organizatori velike seobe katoličkog stanovništva zapadne Hercegovine (stare župe, Mostarsko blato, Mostar i Brotnjo), kojeg su nakon oslobođenja Cetinske krajine 1694. godine predvodili fra Frano Marinović rodom iz Dobrog Sela u župi Brotnjo i fra Toma Knezović (Knežević) rodom iz Rasna pokraj Širokog Briga, obojica iz franjevačkog samostana Živogošće na Makarskom primorju, odakle su pastorizirane tadašnje zapadno-hercegovačke župe.
Opći providur Danijel Dolfin potvrdio je 8. svibnja 1694. godine da su pet serdara, zatim 24 harambaše i dva kapelana iz župa Brotnjo, Mostarsko blato i Goranci (Mostar) doveli oko pet tisuća Hrvata katolika u venecijansku Dalmaciju, koji će braniti ne samo tvrđave Vrgorac i Zadvarje, nego se pokoravati vladi i otići tamo gdje god ona zaželi. Stoga je providur odredio petorici serdara deset dukata mjesečne plaće, kapelanima plaće venecijanskih prekomorskih vojnika, harambašama mjesečno po 12 lira i mjericu kruha. Dodajmo da je tada u Hrvace stigao harambaša Grgur Cvitković iz Goranaca (Mostar), u Potravlje harambaša Antun Prološčić iz Brotnja i u Satrić harambaša Šimun Hrgović iz Goranaca.
Dvije godine ranije, dakle 1692. tajni izaslanik Mletačke Republike Vinko Bujović iz Perasta u Boki kotorskoj sklopio je ugovor s Jurom Cvitkovićem iz Goranaca da će Pavao Cebić, Pavao Jeličić i Mate Vučić, svi iz Brotnja i Lalić iz Mostarskog blata sa svojim obiteljima prijeći na područje Mletačke Republike i stoga im je dao po 100 reala.
Serdar Jure Jeličić iz Paoče je 1690. godine prebjegao u selo Desne pokraj Opuzena, gdje je od venecijanskih vlasti dobio zemlju za obradu. Iz stare matice krštenih samostana Zaostrog saznaje se da je Jure ima sina Nikolu koji je rođen 1700. godine i koji je rodonačelnik današnjih opuzenskih Jeličića.
Spominjani harambaša Jakov Jelčić najprije se nastanio u Zaostrogu, odakle je kasnije preselio u susjedno selu Podacu. Među 15 obitelji u Zaostrogu, kojima su venecijanske vlasti dale privilegije 1690. godine nalaze se i Jeličići. Zabilježeni su u popisu stanovništva Makarskog primorja 1744. godine, kada u Zaostrogu dom ima 10-člana obitelj Jakova Jeličića.
S obiteljima koje je 1692. godine, koje je harambaša Bartul Jelavičić (Jelavić) doveo u Muć, nalazila se i obitelj Vida Jeličića, vjerojatno od Jeličića, nastanjenih u selima oko Metkovića.
Jesu li hercegovački Jeličići, barem neki, stigli na mućko područje i u Cetinsku krajinu i malo ranije ili pak ranije od ostalih, pitanje je koje nameće jedan upis iz knjige krštenih stare župe Zmina, što se prostirala na cijelom današnjem mućkom prostoru, a koju je vodio od 1687. do 1686. godine zminski župnik fra Bonaventura Biloglav. On je 1684. godine upisao krštenje Grge Jeličića, sina Vidova i Mandina, a kum je bio Šime Dželalija.
Upravo taj Vid i njegov brat Mate (Matij) zabilježeni su u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u Dobreču (sada dio Muća Gornjeg uz vrelo Dobreč) kao domaćini dviju obitelji s prezimenom Jeličić.
Obitelji braće Vida i Mate upisane se i u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) u sklopu banderije harambaše Jure Jelavića (Gizdavac, Dobreč,, dio Muća i Zelova)
U novom austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Muću je upisano 9 obitelji s prezimenom Jeličić: obitelji četvorice domaćina s imenom Mate, dvojice Lovra, zatim Jakovljeva, Ivanova i Filipova.
U popisu stanovništva 1948 godine u Muću Gornjem upisane su 22 obitelji s prezimenom Jeličić.
Danas u Mućkom Zelovu živi 12 obitelji s ukupno 34 duše s prezimenom Jeličić, koje se dijele na: Jeličiće (1 obitelj, 3 duše), Jeličiće Purke (4, 15), Jelkičiče Pekušiće (3, 10) i Jeličiće Delušiće (4, 6).
Inače, u Alberghettijevu zemljišniku (1725 - 1729) najviše je Jeličića upisano na području Metkovića: serdar Jure i njegovi imenjak, te Bariša, Lovre, Stipan i Mijo.
U Hrvacima se pripadnici tog roda s malo modificiranim prezimenom Jelčić prvi put pojavljuju u Stanju duša župe Hrvace iz 1839. godine u osobi domaćina obitelji Ivana Jelčića rečenog Paviša (1802-1852). Iako je obiteljski nadimak Paviša pokraj Ivanova imena prekrižen, čini se da je ovo bio samo čin opredjeljivanja dijela hrvatačkih Jelčića hoće li ostati vjerni starom prezimenu ili će uzeti novo Paviša, kako je to učinio Mate Paviša pokojnog Paške (1769-1849).
U drugoj polovici 19. stoljeća u Stanju duša župe Hrvace zabilježene su dvije obitelji sinova već spomenutog pokojnog Ivana Jelčića: 40-godišnjeg Joze s dvočlanom i 26-godišnjeg Šimuna s četveročlanom obitelji. U Stanju duša župe Hrvace iz 1893. godine upisano je pet Jelčića obitelji: već poznatog Šimuna pokojnog Ivana (rođen 1836), njegova brata Mate (1849), Ivanovog unuka a sina Jozinog Ivana (1867), te Frane pokojnog Ante (1883).
Jelčići hrvatačkih korijena danas žive u Hrvacama (3 obitelji, 8 duša), Splitu (1, 7) i u Sinju (1, 6).
Odakle su doselili u Hrvace? Vjerojatno s mućkog područja, ali ne treba isključiti ni Grabovinu pokraj Čapljine, gdje su početkom 19. stoljeća stigli iz Desni pokraj Metkovića, a oni su prvi od Jeličića izbacili iz prezimena jedno «i» i postali Jelčići. Danas Jel(i)čići na čapljinskom području žive u: Dretelju, Počitelju, Grabovini, Trebižatu, Hotnju, Stubici i Čapljini.
Od starog roda Jeličića postali su na ljubuškom području: Grgići, Kraljevići i Bilići, a u okolici Metkovića: Bebići, Barišići (od Barišića iz Vidonja je i aktualni splitski nadbiskup dr. Marin Barišić) i Nikolci.
Jeličići iz Rame su drugog krvnog podrijetla, jer su nastali od roda Prisičaja, koji je kasnije prezime skratio i u Sičaja. U popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskup je fra Pavo Dragićević 1741/1742. godine u Podboru, župa Rama, zabilježio 13-članu obitelju Ivana Prisičaje.
Svega dvadeset i pet godina kasnije u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Podboru su svoje domove imale obitelji trojice Jeličića: Grgo s 11 Mate s 19 i udovica Magdalena sa 6 duša.

3.Treći izvor i slično gore navedenom ; Nikola Mandić

Jeličići su starinom iz Mostara a svrstavaju se prema starim ispravama među plemićke rodove. O tome imamo dokaze: (E. Fermendžin: Acta Bosnae, str. 56), te fra A. Kačić: Razgovor ugo¬dni..., str. 386).
Jeličići su kao plemići imali svoj grb čiju foto¬kopiju ovdje donosimo. (V. Duišin: Zbornik plemstva, knj. II., str. 76).
Kada su Turci 1466. god. zaposjeli mostarsku kotlinu većina starosjedilačkog katoličkog sta¬novništva razbježala se ispred Turaka. Tako je bilo i s Jeličićima. Jedna njihova grana nastanila se u selu Paoči u Brotnju, dok su se drugi odse¬lili u okolicu Ljubuškoga u sela: Grab, Zviriće, Vitinu i Klobuk.
Jeličići su se kroz svoju dugu povijest uspiješ¬no množili i tijekom minulih stoljeća mijenjali prezimena i dalje se raseljavali. Zbog ograniče¬nog nam prostora mi ovdje nismo u mogućnosti o njima opširnije pisati, nego ćemo se zadržati na iznošenju osnovnih podataka, ostavljajući za drugi put temeljitiju obradu povijesti ovog zna¬menitog plemena.
Jeličići odnosno Jelčići koji su se iz Mostara odselili u Paoču nisu mijenjali svoje staro prezi¬me, osim što su neki njihovi ogranci od nazad nešto više od stotinu godina postepeno ispustili slovo i tako postali Jelčići.
Nakon poraza Turaka pod Bečom 1683. god. oslobođena je Dalmacija, Lika i Slavonija, Tada je kršćansko stanovništvo masovno bježalo u os¬lobođene krajeve. U jednoj velikoj seobi naroda iz Brotnja, Blata i Goranaca koju je 1688. god. predvodio fra Frane Marinović rodom iz Dob¬rog Sela u Brotnju, prednjačili su serdar Jure Jeličić i harambaša Jakov Jeličić oba iz Paoče. Mletački generalni providur za Dalmaciju Dani¬jel Dolfin svojom ispravom izdanom u Splitu 8. svibnja 1694. god. odredio je mjesečne plaće serdarima i harambašama koji su s oko 5.000 naroda iz Brotnja, Blata i Goranaca prebjegli u Dalmaciju i nastanili se u krajevima oko Vrgor¬ca, Metkovića, Zadvarja, Makarske i Sinja. Među njima nalaze se naprijed spomenuti serdar Jure i harambaša Jakov Jeličić iz Brotnja. (Desnica: Povijest kotarskih uskoka, knj. II., str. 307).
U zemljišnim knjigama što su ih sačinile mle¬tačke vlasti nakon oslobođenja Dalmacije ispod Turaka, među dobitnicima zemlje u selima oko Metkovića nalazimo imena slijedećih Jeličića: serdar Jure, Bariša, Lovre, Štipan, Jure i Mijo. (Povijesni arhiv Zadar: Libro catastico iz 1702. g. sig. 26 i 17). Zemlje u selima Muću i Zelovu kod Sinja dobili su Mate i Vid Jeličić. (Catastici Alberghetti, sig. 68). Već spomenuti harambaša Jakov Jeličić nastanio se prvo u Zaostrogu, pa kasnije preselio u susjednu Podacu. Među privilegiranim obiteljima 1690. g. u Zaostrogu nalaze se i Jeličići. (Makarski zbornik, str. 348). Jedan ogranak Jeličića odselio je u Brusje na otoku Hvaru, koji su kod sebe sačuvali isprave svoga starog plemstva. (V. Duišin: Zbornik .plemstva knj. II., str. 76). Prema popisu stano¬vništva u Hrvatskoj 1948. god. Jeličići i nji¬hovi srodnici Jelčići imali su 105 domaćinstava u 20 mjesta srednje Dalmacije. Svakako da.jh je bilo i u ostalim krajevima Hrvatske i Jugo¬slavije za koje nismo sigurni pripadaju li ovom plemenu Jeličića.
U Paoči više nema Jeličića, jer su se nakon na¬prijed navedenih seoba u Dalmaciju, znatno smanjili u tom selu, odakle su se postepene odseljavali po Hercegovini. Prvi su iz Paoče odselili oko 1810. g. u Zviroviće, zatim u Dretelj, pa su odatle oko 1870. g. otišli preko Neretve u Počitelj. Jedni su odselili u Trebižat, a zadnji su napustili Paoču oko 1850. godine odselivši u Stubicu.
Jeličići, koji se sada pišu Jelčići, u Grabovini kod Čapljine također pripadaju istom plemenu, ali su tu doselili 1820. god. iz sela Desni ispod Metkovića. Ostala manje značajna raseljavanja Jeličića, a pogotovu ona od nazad stotinu godi¬na, ne navodimo, jer je to svima koji su zainteresirani poznato.
Jeličići u Rami oko Prozora nastali su od starog roda Prisičaja-Sičaja pa prema tome nemaju krvne veze s Jeličićima o kojima je ovdje riječ.

Split,18.Travnja,2012
Novogradec kap.Dejan


jeličić - Datum: 2.9.2012.

Reč istorija u nekim jezicima znači: priča, predanje. Odista, mnogi istorijski događaji, onako kako su se odigrali, i kako su upamćeni, nalikuju na priču. Tako je i rodoslovno pamćenje mnogih porodica samo po sebi priča, ili roman u malome.To potvrđuje i očuvano predanje o dva brata iz sela Brusnika kod Negotina, Veljku i Veloju, koji su se, ne smejući da čekaju tursku odmazdu po slomu Prvog srpskog ustanka, zbežali u Šumadiju i privremeno nastanili u Lozoviku, selu koje danas pripada opštini Velika Plana.Nakon izvesnog vremena, kad su procenili da je opasnost minula, Veljko se vrati u Negotinsku krajinu i naseli u Brusniku, a Veloje nađe mesto u Kloki, selu kod Topole, i tu se stalno nastani.Od Veljka u Brusniku potekne rod Jeličića, koji se preziva i Stanojlovići, a od Veloja u Kloki nastane rod Ivanovića. Predak jedan, a od njega dva roda u dva, za ono vreme udaljena, predela.Jeličići znaju da su im u Kloki ostali rođaci Ivanovići, a Ivanovići pamte da im je predak došao iz sela Čubre kod Negotina, što znači da je tu, pre bežanije u Lozovik, bilo staro, zajedničko, ognjište i jednih i drugih. Preuzeto sa http://www.scribd.com/doc/49614717/21/Stara-prezimena


Jelcha - Datum: 18.1.2013.

Meni ovaj grb ima logike.
Ako pogledamo boje grba i uporedimo sa većinom porodičnih grbova srpskog porekla, jasno je da je u pitanju stara srpska zastava (plavo/crveno). Zvezda označava, zvezdu koja je najavila Hristovo rođenje, polumesec Bogorodicu.

(Slava: Sv. Stefan Dečanski, Poreklo: Selo Vukošić, Šabac)


dalibor jeličić - Datum: 21.3.2013.

JELIČIĆI


Davno,mnogo davno i ko zna gde,neka baba Jelica imenom je zakitila potomstvo.A morala je i biti nabas baba,jer joj je potomstvo snažilo za pripoved.U pripoved je i ušlo.Gavro Vučković,Petrovčanin,zapisao je da je prošao kroz Vođenicu (oko 1855),i navratio u kuću Jeličića,u kojoj je živelo preko osamdesetoro čeljadi,među kojima i 23 udate žene.A kada se 23 mlade i čile žene s đuvegijama zapute u dugu snežnu noć,pod ponjavama,onda pleme mora snažiti.Jedan drugi Krajišnik,pripovedač,Vaso Kondić,kaže da je našao predanje po kome su Kondići i Jeličići jedno,da su potekli od Užica i pali pod Zmijanje a onda se razišli i razmestili.Jedni su bežali valjda,od greha ili hitajući u pomoć uskocima,svrnuli nam u Dalmaciju.Od onda su,valjda opet zbog greha,bežali ovamo.
Na povratku iz Dalmacije,predak naših Jeličića zadržao se neku deceniju u Lici,nešto duže kod Gospića,a kraće kod Srba.Kad su pregazili Unu,zaustavili su se u Vrtoču.O njihovu izlasku ovamo ima gotova priča.
>>Jeličići-...Slave Nikoljdan.Potekli su od Gospića.Dosele u Srb,njih šestorica braće.Presele se odatle u Vrtoče.Budu tu oko dvadeset godina.Dodja im bezvodica.Pređu u Vođenicu pod Glavicu.Tu isteraju na sedamdesetoro čeljadi.Počnu se deliti i raseljavati:jedni u Vranovinu,drugi u Bravsko,treći natrag u Vrtoče i još na druge strane.Kao vreme njihova dolaska u Vođenicu može se uzeti pre 210-220 godina.Kada su naselili ovde,njihova kuća je bila sedma u Vođenici,neračunajući begovske kuće<<.
Jeličići su,prema ovom,iz Like izašli na samom početku osamnestog veka.U Vrtoču se skrasili čitav vek kasnije,pa ubrzo razdelili i razišli.Jedni su se okućili na kraju Glavice,bliže Gradini,a drugi otišli na onu stranu prema Bukovcu.
Jeličići iz bližeg kraja Glavice
U delu Glavice,bliže Gradini,ostali su potomci Dake i Sime,braće,kojima očevo ime nije zapamćeno.


radoslav - Datum: 26.7.2013.

ja sam is sela Lilica u opstini Srbac RS BiH moji slave Miljoljdan 12,10 mislim da vaode porijeklo iz Like pozdrav za sve jelicice gdje god bili


neso565 - Datum: 27.10.2013.

ja sam jelicic iz sanskog mosta moj sukundjed(otac od cukundjeda) i sukunbaba su iz like ali su imali obicaje sa kosova.svi jelicic poticu od iste kuce samo sto se period seobe nasih predaka razlikuje.prva seoba je bila poslije turskih osvajanja kada se zbog straha od turaka bjezalo preko crne gore i hercegovine u dalmaciju i liku.tako da se danas javljaju vise varijacija prezimena,dok jelicici koji su se raselili kasnije u periodu 17 vjeka nisu mjenjali prezime.jelicici koji su iz okoline sane to jest iz kajine poticu od milana ili stevana jelicica.njih dvojica su imali dosta djece ali su bili siromasni tako da su djeca odlazila od kuce u potrazi za poslom od njih dvojice poticu i neki jelicic iz like kao i jelicic iz hercegovine


Stranica: [1] [2] [3] [4] [5]

« Natrag na prezime Jeličić | Komentirajte!