Na mućkom području, Sutina je i selo i istoimena rječica, koja protječe između brda Plišivice (885 metara nadmorske visine) i Visočice (907 m), ali Sutina je i područje koje se prostire od Mućkog polja do spominjanog brda Plišivice.
U velikom Akademijinom rječniku navodi se Sutina kao brdo pokraj Sinja, te Sutina kao vodotok, koji teče na vrličkom području gudurom iznad sela Ježevića i Garjaka, koja imaju zaseoke također s nazivom Sutina.
Na prostoru današnje hercegovačke općine Posušje nalaze se dva naselja s nazivom Sutina: na virskom i rakitskom području.
Posuška Sutina se prvi put spominje u turskom defteru iz 1475. godine kao naselje s 16 obiteljskih zajednica i jednog samca «starog momka», timar (vrsta feudalnog posjeda u Turskoj carevini) dizdara (zapovjednika tvrđave) Muse iz Mostara.
U drugom turskom defteru iz 1585. godine (popis sela Imotske i Ljubuške nahije u detaljnom popisu Hercegovačkog sandžakata iz 1585. godine) Sutina se spominje ovako: «selo LJUBIŠE sa SUTINOM, timar Mehmed-kola posadnika tvrđave Imotski, Blaž sin Milošev, odsjekom 150».
Teško je reći u oba slučaja o kojoj je Sutini riječ: rakitskoj ili virskoj.
Na virskom području uz naselje Sutina postoji i rječica Sutina, pritok Ričine, vodotoka koji nastaje spajanjem Ružićkog potoka i Drinapotoka u Tribistovu, te teče kroz Posuško i Virsko polje prema Imotskom polju, gdje se u blizini sela Ričica ulijeva u Suvaju.
Jezikoslovci se još nisu složili što znači toponim Sutina. Tragajući za ubikacijom grada Setovije (od 100. godina prije Krista do 100. poslije Krista), kojeg su neki povjesničari (A. K. Matas) smjestili u današnju Sutinu na mućkom području, akademik je Stjepan Gunjača u svojoj doktorskoj dizertaciji iz 1937. godine upozorio da je to posve pogrešno, jer imenica sutina je istoznačnica za guduru, klanac. Naime, Gunjača je u Filipovićevu rječniku pod natuknicom Schluct našao da znači klanac, guduru, sutinu, dragu, jarugu, a slučaju mućke Sutine postoji i gudura nazvana istim imenom Sutina: također jedna je Sutina gudura na području Vira, a druga je iznad sela Ježevića i Garjaka pokraj Vrlike.»
Sudeći prema vodotocima s nazivom Sutina na mućkom, vrličkom i posuškom području, riječ je o mnogo poznatijoj sutjesci (ikavski sutiska), dakle dubokoj i uskoj riječnoj dolini strmih, stjenovitih strana; kanjonu; klisuri. To potvrđuje i bosanski franjevac i pisac fra Jako Baltić u svom «Godišnjaku od događaja i promine vrimena u Bosni od 1754. do 1882. godine», koji franjevački samostan u Kraljevoj Sutiski naziva „sutinskim samostanom“.
Inače, korijen imenice sutina nalazi se u staroslavenskom glagolu suti, koji se prepoznaje u današnjem hrvatskom glagolu nasuti ili u imenici nasutina, što znači mjesto nasuto pijeskom, zemljom i drugim suhim tvarima, dakle ono što je nasuto, za razliku od onoga što je naplavljeno (naplavina).
što se pak tiče toponima navodimo još: Sutiska (dolina u Poljicima na Hvaru); Sutjeska, lijevi pritok Drine u istočnoj Bosni; Kraljeva Sutjeska (ranije Sutiska), župa i franjevački samostan pokraj Kaknja, nekoć sijelo bosanskih vladara, posjeduje bogatu knjižnicu (31 inkunabula); Sutješčica, naselje pokraj srednjobosanskog grada Breze.
Zaseoci sela Sutina
- DRAGA SUTINSKA -
Dvočlani se ekonim sastoji od imenice draga i pridjeva posvojnog u ženskom rodu sutinska.
Prvi član ekonima imenica draga već je s toponimijskog motrišta obrađen u ovoj knjizi (Donji Muć, Draga), kao i pridjev sutinska (Sutina).
- MILINA -
Naziv tog sutinskog zaseoka istovjetan je s pridjevom posvojnim Milina, izvedenim od osobnog imena Mile, kojem se u osnovi nalazi predjev mio, mili sa značenjem drag, voljen.
Naziv ovog zaseoka nekoć je vjerojatno bio dvočlan, a drugi član mogao je glasiti vas (nekadašnji hrvatski naziv za naselja tipa selo) ili pak stijena, njiva, livada i slično, koji je gubitkom funkcije postao nepotrebnim.
Iz hrvatske ekonimije navodimo slične primjere: Miličani (Koprivnica), Milinac (Đakovo), Milivojevići (Požega), te iz bosanko-hercegovačke: Mile (Jajce), Milino Selo (Luikavac, Lopare), Milešići (Tuzla), Milotina (Foča), Milići (Banovići, Vlasenica).
