Dio lingvistike, znanosti o jeziku, koji se bavi postanjem (tvorbom) i značenjem osobnih imena (imena osoba, antroponimi) i nasljednih obiteljskih imena (prezimena) zove se onomastika (grčki onomazo = imenujem). U uporabi je i naziv onomatologija (grčki onomatos = ime + logos = riječ, govor), što bi se moglo prevesti kao imenoslovlje, a pod čime se podrazumijeva ukupnost osobnih, obiteljskih i imena mjesta koja se javljaju na određenom etničkom, zemljopisnom ili jezičnom području.
Onomaziologija (grčki onomazo = imenujem + logos = riječ, govor) je dio lingvističke znanosti što se bavi ispitivanjem načina na koji su stvari, bića i pojmovi dobivali ili dobivaju svoje nazive, dakako s jezičnog motrišta.
Etimologija (grčki etymos = istinski, pravi + logos = riječ) je dio lingvističke znanosti koja određuje podrijetlo riječi i njihovo srodstvo s drugim riječima istog ili pak drugih jezika. Pojam etimologija u ovoj smo knjizi zamijenili sintagmom postanak prezimena s jezičnog motrišta.
Dio onomastike koji se bavi proučavanjem zemljopisnih pojmova, u koja spadaju imena mjesta (ekonimi), planina (oronimi), voda (hidronimi), područja (horonimi) naziva se toponomastika (grčki topos = mjesto, kraj + onoma = ime, naziv) ili toponimija.
Grana onomastične znanosti koja se bavi ljudskim imenima kao predmetom znanstvenog izučavanja zove se antroponimija (grčki anthropos = čovjek + onoma = ime) ili antropomastika.
