Iako je mućko područje bilo nastanjeno i u pretpovijesnom razdoblju, najstariji poznati narod u tom kraju bili su Iliri, i to njihovo pleme Dalmati (Delmati) po kojima je Dalmacija dobila naziv.
Iz toga razdoblja ne može se zaobići ilirski utvrđeni grad Andetrium, kojeg većina znanstvenika smješta pokraj današnjeg Gornjeg Muća, a koji je bio posljednje uporište posljednjeg ilirskog vojskovođe Batona, kojeg je rimska vojska pod vodstvom vojskovođa Tiberija i Germanika primorala da joj se preda. Dakako, Andretium je kasnije služio i Rimljanima kao stacionir njegovih vojnih postrojbi.
Da je mućko područje bilo u sastavu prve hrvatske države, svjedoči i pronalazak u Muću Gornjem iznimno važnog natpisa hrvatskog kneza Branimira iz 888. godine. Otkriće se dogodilo u kolovozu 1871. godine, kada je tadašnji mućki župnik don Mijo Jerko Granić počeo graditi novu crkvu Svetog Petra u Muću Gornjem.
Za mućko razdoblje također je važna 1083. godina, kada je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir Mućko polje ili tadašnju župu Zminu dodijelio Splitskoj biskupiji. O tome opširnije u dijelu o župi Zmina.
