Cimeša

cimesa napisao:

(Bosanski ) Petrovac – Bjelaj (stari grad Bilaj)- Selo Cimeše izvor: Petar Rađenović, Bjelajsko Polje i Bravsko, Srpski etnografski zbornik 1925 XXXV

Ovo je selo uz podnožje Osječenice na domaku najvišeg joj vrha (Kamena)sklopljeno je iz tri odelita kraja. To su Bjelajs…ki Vaganac, Jazbine i Cimeše. To su tri plitke uvale, odeljene niskim brežuljcima. Vaganac i Jazbine nose obeležja bregovitih polja… Cimeše su se protegle jugoistočnim rubom Bjelajskog Polja. Tu je nadmorska visina 596 m. Do istoka ih zatvaraju bregovi: Magarevac, Cimeše, Grabik, do zapada Drenova Glavica. Severni je vidik otvoren širom u ravno Bjelajsko Polje. — Kuće su u svim delovima sela povrh njiva. U Vagancu i Jazbinama su ponadalje rasute.
U Cimešama su malo nabliže, nanizane u dugačkom nizu… Zemlje su vrlo rodne, osobito u Cimešama. Cimeše se broje u najbogatije selo u ovoj oblasti. Kuće su većim delom zidane od kamena. Drvenih je malo. Cimeše nemaju svojih izvora, ali im je blizu voda u Bjelaju. Cimešama groblja tri: kod crkvine, na Okrajku, na Konjskom Brijegu Drum Petrovac-Bihać ne dodiruje selo. Starine. Gradina više Dola na Vagancu. Crkvina na Cimešama, iznad kuća cimeških. Tu je otkopan temelj crkve, koja je bila u obliku krsta. Oko crkve po bregu nalazi se mnogo gromila. I one su prekopavane, te u nekoliko njih naćene kosti i nakiti od bronca i pozlaćena srebra. To su dakle grobovi. Nađeni metalni predmeti pripadaju rimskom dobu.
Poreklo i jakost porodica:
U Cimešama:
Sovilj — dve kuće. Slave Nikoljdan. Doselili iz Kijani kod Gračaca 1879. g
Budimir — dve kuće. Slave Aranđelovdan. Naselili pre 100 godina iz Zrmanje.
Ivanić — dve kuće. Slave Đurćevdan. Doselili 1879. g. iz Gračaca.
Macura — dve kuće. Slave Aranćelovdan. Doselili 1879. g. iz Kistanja u Dalmaciji.
Knežević (Pešević) — tri kuće. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. g. s Cvjetnića. Na Cvjetnić došli vrlo davno iz Dalmacije.
Šarac — dve kuće. Slave Blagočasne Verige. Doselili iz Vrlike u Dalmaciji pre 160 godina. Najpre se nastane na Očijevu, pa pre 90 godina preću u Cimeše.
Vukeljić — tri kuće. Slave Aranćelovdan. Preselili ovamo pre 100 godina s Osredaka Na Osrecima se i danas zove „Vukeljića Glavica" mesto gde im je bila kuća. Na Osretke su prešli s Velike Popine. Zvali se upravo Novaković, pa po nekom Vukelji dobili novo ime.
Miljević — dve kuće. Slave Sv. Stevana (27. dec). Poreklom s Velike Popine. Otuda pre 100 godina pobegli zbog vojske. Ustave se u Cimešama. Potom preću na Oreško Brdo. Jedan ogranak povrati se otuda natrag u Cimeše.
Bjelić — tri kuće. Slave Vasilijevdan. Oko 1850. god. jedan Bjelić iz Voćenice priženi se ovamo u kuću Lončarevu. Od njega su ove sadašnje tri kuće. Govori se, da su se Bjelići nekada zvali Vejinovići.
Salapura — šesnaest kuća. Slave Aranđelovdan. Doselili s Velike Popine pre 90 godina. Zvali se Novakovići. Begovi im od sprdnje nadeli ime Salapura pa tako i ostalo.
Petrović — jedna kuća. Slave Nikoljdan. Doselili iz Dabašnice pre 50 godina.
Kuburić — jedna kuća. Slave Jovanjdan. Zvali se pre Miljuš. Doselili iz Gubavčeva Polja, kod Gračaca 1879. god.
Orelj — četiri kuće. Slave Đurđevdan. Naselili 1879. iz Doljani u Lici. Medić — tri kuće. Slave Đurđevdan. Naselili 1879. iz Doljani u Lici.
Stojaković — jedna kuća. Slavi Aranđelovdan. Poreklo iz Like. Bio isprva po najmu.
Mandić — tri kuće. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. iz Glogova kod Gračaca.
Jakšić — jedna kuća. Slave Alimpijevdan. Doselili 1879 god. iz Glogova.
Petrović — jedna kuća. Slave Đurćevdan. Iz Doljani ličkih pobegli od vojske oko 1860. godine.
Bujić — jedna kuća. Slave Jovanjdan. Doselili iz Srba 1879. godine.
Pavičić — jedna kuća (katolici). Doselili 1906. g. iz Boričevca u Lici.
U Bjelajskom Vagancu:
Banjac — dve kuće. Slave Jovanjdan. Do okupacije bili u nižem delu sela, posle se uspeli na Raušovicu.
Mandić — šest kuća. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. g. iz Mazina u Lici. Nastane se dve kuće na Raušovici, četiri u Vagancu.
Dobrijević — jedna kuća. Slave Sv. Stevana (27. dec.) Došli oko 1860. g. od Glamoča. Bili sprva po najmu.
Vojinović — jedna kuća. Slavi Đurćevdan. Od skora prišao kao uljez kod Dobrijevića.
Šipka — jedna kuća. Slave Markovdan. Preselili oko 1860. g. s Velikog Očjeva.
Radulović — dve kuće. Slave Nikoljdan. Pre bune doselili s Prkosa. Nekoliko puta preseljavali amo i tamo, dok se nisu jednom ustanovili ovde.
Petrović — jedna kuća. Slave Nikoljdan. Naselili 1879. g. iz Omsice kod Gračaca.

Mirković — dve kuće. Slave Jovanjdan. Doselili 1879. g. iz Komića kod Udbine.
Tesla — tri kuće. Slave Đurćevdan. Doselili od Gospića 1879. g. U Jazbinama:
Vekić — šest kuća. Slave Sv. Stevana (27. dec.). Prešli ovamo 1876. g. iz Malih Stjenjani. Potekli su iz Srba u Lici. Tamo su se zvali Rašuo. Pre 100 godina doselili iz Srba u Bjelaj. Već iza dve godine premeste se u Male Stjenjani, gde ih i danas ima više kuća. Vekići se prozvali zbog nekakve babe, Veke.
Radišić —jedna kuća Slave Nikoljdan. Privedeni ovamo iz Vranovine pre 70 godina. Kao privoci bili u kući Kerkezovoj.
Kerkez — jedna kuća. Slave Đurđevdan. Doselili ovamo. ispod Busija 1878. godine. Plećaš — tri kuće. Slave Jovanjdan. Naselili 1879. g. iz Bruvna u Lici.
Mirković — jedna kuća. Slave Nikoljdan. Prešli iz Kolunića pre 80 godina. Karanović — jedna kuća. Slave Đurćevdan. Došli ovamo poprije bune (1875. g.).
Medić — jedna kuća. Slave Đurćevdan. Došli iz Vođenice pred bunu. Obradović — jedna kuća. Slave Jovanjdan. Doselili 1879. god. iz Dabašnice u Lici.
Kolundžija – dve kuće. Slave Nikoljdan. Naselili iz Like. Jedna kuća vrlo davno, ne zna se kada. Druga kuća doselila 1879. g. iz Dabašnice.
Dobrić — jedna kuća. Slave Đurćevdan. Doselili 1879. g. iz Gračaca. Došen — tri kuće (katolici). Naselili iz Bruvna u Lici 1879. g.

cimesa napisao:

Cime, cime, otkud vama ime? Matica Hrvatska – Opačić

Krumpir je proklijao (kliti, klijati — nicati), pustio vriježe, svoje mladice. A kako se zovu te njegove vriježe? Neki im kažu klice (prasl. k7l6 — kal, umanjenica klica, »ono što se probija kroz zemlju«), a neki cime.Pokazalo se da cima (od lat. cyma, cima, a ova opet od grč. kyma) znači mlado lišće od glavice (kupusa, kelja), zeleni dio pri repi i sličnim biljkama (»perje« mladoga luka) za što se povlači gomolj ili dio biljke pod zemljom, rub ili okrajak te vršak, mladica na travi. Otkidati zaperke, pobočne izbojke kukuruza, duhana, vinove loze, iz pazušaca kaže se cimati. U njemačkom se zadržao velar k u riječi Keim, što znači klica, zametak. No ne samo u njemačkom. U Stonu se kaže kima, kimica za grančicu od masline, a isto je značenje i arap. qimë (tur. çime). Suglasnici k i c često alterniraju sa č, tako se i naša cima, cymula javlja i u liku čimula (u istom značenju: vršike od trave, kupusa) i u liku ćimula, čimulica (cvijet zelja u proljeće). Gornji pak dio stabljike kukuruza zove se čimota, izvedena furlanskim deminutivnim sufiksom -ott. Te su vriježe očito vrlo plodne (i u tvorbenom smislu), pa je križanjem s bubuljicom nastala čibuljica.animljivo je da čuma (u kojoj se lijepo prepoznaje grč. kyma) može značiti i kuga, ali i (ono što nam danas kao vrsta izbojka više odgovara) kvrga za rogovima u goveda i ovnova. Čuma je balkanizam; riječ nalazimo i u rumunjskom (ciuma), bugarskom (čuma) i turskom (çuma). A u Budvi je zabilježen izraz čomiga — bubuljica, nabreklina od udarca, kad dobiješ čvrgu i naraste ti čvoruga…..A u Budvi je zabilježen izraz čomiga — bubuljica, nabreklina od udarca, kad dobiješ čvrgu i naraste ti čvoruga.
Kako se cima pruža i u dužinu, drugi krak značenja ide u tom smjeru. Tako se čelo, uže, kraj konopa ili konop uopće zove cima. Mornar s parobroda baca cimu (privezu) na molo, a ondje je dočekuje cimar ili cimor. Kako su u pomorstvu česti nazivi iz mletačkoga, jezika dobro poznatog i govorenog i na našoj, istočnoj, jadranskoj obali, tako se i ova pomorska cima smatra ro?akinjom mlet. sime, tršć. zime.
Glagol pak cimati (se) znači ljuljati se, klimati se, trzati (se), drmusati, drmati, povlačiti, vući za, potezati (uz već spomenuto značenje otkidanja zaperaka). Cimaju se (i cebaju se) djeca na stolcima (usprkos stalnim opomenama starijih da to ne rade….