Podaci o porijeklu prezimena su, uz dozvolu autora, u potpunosti preneseni iz knjige "Hrvatski rodovi općine Muć" Ante Ivankovića i Jure Keruma. Molim vas da ukoliko kopirate bilo koji sadržaj stranice, navedete izvor: www.ogorje.net
Ukupni broj prezimena u bazi je: 181 • Zadnja promjena: 17.08.2008.
Ukupni broj komentara je: 634 • Zadnja tri komentara su o prezimenima: Vasilj datum: 30.7.2010. Matešić datum: 29.7.2010. Bešlić datum: 29.7.2010.
U Hrvatskoj danas živi 5.870 osoba s prezimenom Jukić, uglavnom nastanjenih na području srednje i sjeverne Dalmacije.
O brojnosti i rasprostranjenosti Jukića svjedoči i popis dijela mjesta u Dalmaciji u kojima danas prebivaju Jukići: Bitelić, Ercegovci, Otok, Tijarica, Čavoglave, Poličnik, Slivnica, Starigrad, Razvođe, Dolića Draga, Proložac, Runović, Slivno, Živogošće, Zavojane, Crivac, Muć, Ramljani, Bračević. Primjerice u Otoku pokraj Sinja obitavaju 43 obitelji i 147 osoba s prezimenom Jukić i spadaju među najbrojnije rodove tog kraja.
S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od hipokoristika Juko osobnog imena Juraj, koje je najplodnija imenska osnova u hrvatskom jeziku. U Hrvata je stiglo preko latinske prilagođenice Georgius grčke imenice georgios, što znači seljak, ratar, poljodjelac, poljoprivrednik, zemljoradnik.
Jukići su na mućko područje doselili iz Bitelića, kad je to naselje na lijevoj strani Cetine Karlovačkim mirom 1699. godine vraćeno Turskoj.
Zanimljivi i stoga što pripadaju rijetkim rodovima u Cetinskoj krajini, koji nisu krajem 17. stoljeća doselili, već su nastavili živjeti, gdje su prebivali i u vrijeme osmanlijske okupacije tog područja.
U venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine Jukići su zabilježeni u tri mjesta mućkog područja:
-u Bračeviću tada svoje domove imaju tri obitelji tog roda: braće Marka (8 članova obitelji, 19 kanapa zemlje) i Ivana (12, 20), sinova pokojnog Jure, te Pave Jukića pokojnog Grge (9, 38);
- Zminovu je 1711. godine imala prebivalište obitelj Mate Jukića Martinova;
-u Pribudama je dio zemlje (3 kvarta i 160 tavola) imao je već spominjani Ivan Jukić pokojnog Jure, kojeg je stalno prebivalište u Bračeviću.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine Jukići su zabilježeni:
-u Bračeviću tada je živjelo čak 27 obitelji s prezimenom Jukić, koji su domaćini bili: dvojica s imenom Ante, Filip, Grgo, Ivan, dvojica s imenom Jozo, Jure, dvojica s imenom Luka, braća Luka i Ivan ,brat i sestra Luka i Lucija, Marko, petorica s imenom mate, Mijo, po dvojica s imenima Nikola, Petar, Stipan i Toma;
-u Muću Donjem 1711. godine prebivalište je imalo pet Jukića obitelji: Antina, Božina, Jakovljeva, Lukina i Matina.
Popis stanovništva 1948. godine zatekao je:
-u Bračeviću 34 Jukića obitelji;
-u Muću Donjem 7 obitelji;
-u Crivcu jednu obitelj s prezimenom Jukić.
Danas Jukići žive u Crivcu (3 obitelji, 6 duša), zatim u Bračeviću (27, 50), te u Muću Donjem (7, 25).
Istog su krvnog podrijetla bili i Jukići u Hrvacima, u kojima se to prezime prvi put pojavljuje u Stanju duša te župe iz 1893. godine. Dvije su obitelji doselile iz Bitelića: Josipa Jukića pokojnog Bože (rođen 1840) i Mate Jukića pokojnog Joze (1859), te iz Zelova obitelj Ante Jukića pokojnog Andrije, uz čije ime nisu upisane godine rođenja i smrti. Trenutačno u Hrvacima nema Jukića, jer su odselili u Argentinu, u čijoj prijestolnici Buenos Airesu danas žive 3 obitelji hrvatačkih Jukića s ukupno 10 duša.
Vratimo se Jukićima iz Bitelića, koji su bez obzira na starosjedilački status i sudjelovali u razdiobi zemlje koju su dijelile venecijanske vlasti prema zemljišniku iz 1709 gdoine, proglasivši prethodno cjelokupno zemljište državnim vlasništvom. Tako je primjerice harambaša Šimun Jukić pokojnog Marka, čija je 28-člana obitelj bila u sastavu banderije harambaše Grgura Buljana, koja je obuhvaćala Satrić i dio Zelova, dobio 1693. godine 40 kanapa zemlje i kulu s bunarom, a što je 3. lipnja 1698. godine potvrdio i opći providur Alivis Mocenigo.
Spomenuti Šimun Jukić bio je starenik ne samo u Biteliću, već i u Podgradini i u Vrdovu, u predjelu Kijačevina. Dakako, riječ o stočaru, koji je zbog ispaše svog stada tijekom godine bio smješten na više mjesta, primejrice zimi pri polju, a ljeti na obroncima Dinare.
U jednom popisu stanovništva tog dijela Cetinske krajine iz 1708. godine, a koji je sačuvan u arhivu franjevačkog samostana u Sinju, u Biteliću je upisana i obitelj Jakova Jukića.
U Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) Jukići-starosjeditelji nazočni su u trima banderijama:
-u banderiji harambaše Martina Buljana (Postinje, Muć, Zelovo, Satrić, dio Bitelića, Vrdovo) zabilježena je obiteljska zajednica trojice braće Jukića: Križana, Ante i Andrije;
-u banderiji harambaše Matija Ćurkovića (Bitelić i Cetina) upisana je obitelj Nike Ćurkovića;
-u banderiji Grgura Cvitkovića zatečena je obitelj Stipan Jukovića, što je najvjerojatnije duži oblik prezimena Jukić.
U Stanju duša župe Bitelić s kraja 18. stoljeća upisane su u Biteliću 22 obitelji s prezimenom Jukić, a u knjizi istog imena iz druge polovice 19. stoljeća upisane su 62 Jukića obitelji, pa njihovo poimenično navođenje zaista nema smisla.
Jukići na bitelićkom području postupno ali sigurno nestaju, što potvrđuje i najsvježiji podatak: 34 obitelji i samo 75 duša. Dakle, riječ je uglavnom o staračkim domaćinstvima od po dvije osobe.
Osim Jukića starosjeditelja u zapadnom dijelu Cetinske krajine, postoje i Jukići u istočnom dijelu tog područja, ali su drukčijeg krvnog podrijetla.
Na dicmanjanskom se području, u Krušvaru, nastanio Šimun Jukić (J. A. Soldo pogrešno čita njegovo prezime Đukić), a to se saznaje iz zapovijedi općeg providura S. Capella od 12. kolovoza 1697. godine kojom je zabranio njegovim susjedima, također doseljenicima, da ga ometaju u uživanju dodijeljene mu od venecijanskih vlasti zemlje. Šimuna Jukića, za kojeg se zna da je stigao iz Bosne nema u Dicmu u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine, jer je „krenuo dalje.“
Međutim, Jukići su zabilježeni u Alberghettijevu zemljišniku (1725-29), i to: u banderiji haramabaše Ilije Bilandžića iz Dicma upisane su obitelji Bože Jukića, te braće Andrije i Cvitana Jukića. Njihovi su prvi susjedi u novom boravištu, u Dicmu, dvojica Jukovića: Vid i Matij. Ovo posebno izdvajamo što su na susjednom livanjskom području zabilježeni i Jukići i Jukovići: u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskupa fra Pave Dragićevića u Čelebiću je zabilježena 6-člana obitelj Stipana Jukića, a u Potočanima-Zagoričanima 5-člana obitelj Grge Jukovića.
Jukići livanjskog područja, koji danas žive u šest mjesta: Malom Guberu, Grborezima, Žiroviću, Čelebiću, Kovačićima i Donjim Rujanima, kao i Jukići na glamočkom području (Oluk, Radaslije i Halapić) doselili su za turske vladavine ili neposredno nakon istjerivanja Turaka, i to iz Bitelića, izuzev onih u Žiroviću, koji su stigli oko 1880. godine iz Zasioka. Od Jukića na livanjskom području nastale su Kalajice, danas nastanjene u Rujanima i Lištanima.
Ovi i slični podaci svjedoče o velikoj pokretljivosti stočara, koji su bez većih poteškoća prelazili s livanjskog na sinjsko područje ili pak kasnije u suprotnom smjeru. O toj pokretljivosti svjedoče krajem 17. i početkom 18. stoljeća Jukići, ali i drugi stočari pripoljskih sela (Bisko, Ugljane, Gardun), koji odlaze prema pašnjacima za svoja stada na obroncima planine Kamešnice, gdje nastaju i nova naselja poput Tijarice, Kamenskog Voštana.
Ovoj grani pripadaju i Jukići iz Otoka, gdje se prvi put spominju u sačuvanim maticama stare župe Otok 1743. godine. U Tijarici danas živi 9 obitelji i 33 osobe s prezimenom Jukić.
Imotski su pak Jukići hercegovačkog podrijetla, a tamo su zabilježeni u popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/42. godine: u Gorici pokraj Gruda tada je upisana 21-člana obitelj Petra Jukića; u Mostarskom Gracu obitavalo je 9-člano kućanstvo Nikole Jukića, od kojeg su nastale današnje Juke u Brotnju (danas prostor općine Čitluk).
Dio Jukića stigao je u Imotsku krajinu 1694. godine. Pri podjeli zemlje prema zemljišniku iz 1725. godine venecijanske su vlasti 10-članoj obitelji Mije Jukića dodijelile u Poljicima-Bušanju (dio Prološca-AI) kuću i zemlju (broj kanapa nečitljiv); 27-članoj obitelji Stipana Jukića pripalo je mjesto za gradnju kuće ispod Prološca, te zemlje u predjelu Luga (opet je broj kanapa nečitljiv); Šimun je Jukić dobio zemljište u prološkim predjelima: Ključanici, Čanjavicama i Lugu. Iz Prološca su se Jukići raselili po Lokvičićima, Ričicama, gdje ih se dio odlučio za novo prezime Kolovrat.
Hercegovačkog su podrijetla i imotski Jukići iz Runovića i Slivna. U Runovićima su 1725. godine venecijanske vlasti dodijelile 7-članoj obitelji Luke Jukića 13 kanapa zemlje, 10-članom kućanstvu Nikole Jukića 10 kanapa. Godine 1910. u Runovićima su živjele 34 obitelji s prezimenom Jukić. U Slivnu (Kostričić) 1725. godine zabilježena je 3-člana obitelj braće Jukić; 1990. godine u Slivnu je živjelo 8 obitelji i 27 članova ovog roda. Inače, danas Jukići obitavaju još u Imotskom i Kvartiru pokraj Imotskog.
