Podaci o porijeklu prezimena su, uz dozvolu autora, u potpunosti preneseni iz knjige "Hrvatski rodovi općine Muć" Ante Ivankovića i Jure Keruma. Molim vas da ukoliko kopirate bilo koji sadržaj stranice, navedete izvor: www.ogorje.net
Ukupni broj prezimena u bazi je: 181 • Zadnja promjena: 17.08.2008.
Ukupni broj komentara je: 634 • Zadnja tri komentara su o prezimenima: Vasilj datum: 30.7.2010. Matešić datum: 29.7.2010. Bešlić datum: 29.7.2010.
Jezičnim postanjem prezimena Kerum nije se još nitko bavio. U ovom prvom pokušaju iznosimo nekoliko možebitnih pretpostavki postanja ovog veoma rijetkog prezimena, gotovo isključivo ograničenog na područje sela Radunića u općini Muć.
Prva asocijacija je glagol keriti se sa značenjem lolati se, bančiti, lumpovati, bekrijati, terevenčiti, ali sve to činiti na osobit način uz puno buke, sa željom da se izazove senzacija u okruženju.
U turskom jeziku postoji sintagma „kerem bujrum“ sa značenjem dopusti, izvoli, pri čemu je promjenu prvog dijela kerem u kerum lako objasniti.
Naziv anđela višeg reda u latinskom jeziku glasi Kerubin, a u grčkom Heruvim. Je li od latinsko-grčke kombinacije moglo nastati prezime Kerum?
Ako je prezime nadimačkog postanja, onda je možda moglo nastati od pridjeva kereuv, koji je nakon stazenja glasi keruv. Osoba bez uha zvala se kereuv ili keruv.
Prezime Kerum u dostupnim nam dokumentima javlja se 1807. godine u prigodi ugušenja pobune seljaka ogorskog područja protiv francuskih vlasti, za što su najzaslužniji harambaša Andrija Lovrić iz Sinja i Filip Zuban iz Neorića. U popisu 29 pandura ogorskog područja, kojima su zapovjedao harambaša Jakov Manenica i zastavnik Marko Jukić, nalaze se i dvojica s prezimenom Kerum: Ante i Marko.
Kerumi se pojavljuju i u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine, kada je u katastarskoj općini Ogorje Gornje, koje je Radunić bio dio, upisane četiri obitelji: Ante Keruma pokojnog Andrije, Ivana Keruma pokojnog Marka, Filipa Keruma pokojnog Ilije, koji vjerojatno tih godina umire, jer se gotovo istodobno javlja njegov sin Jakov Kerum pokojnog Filipa te obitelj Ivan Keruma pokojnog Ivana.
Godine 1849. u Raduniću sinovi pokojnog Andrije osnivaju nova domaćinstva s prezimenom Kerum: već poznati Ante, zatim njegova braća Petar, Luka, Ivan i Jakov. Ako se njima dodaju već poznati Ivan pokojnog Ivana, te Jakov pokojnog Filipa i njegov brat Ivan, onda su Kerumi narasli na osam obitelji.
Godine 1876. Kerumi u Raduniću imaju 11 kuća počevši od broja 18. do 27: Jozo Kerum pokojnog Ivana na kući ima broj 18, Grgo pokojnog Jakova br. 19, na broju 20. je nastanjen Kerum Bernardin-Brne; 21a i 21b brojevi su kuća dvoje djece pokojnog Petra Keruma Mate i njegove sestre Ive, slijedi na broj 22. Jozo pokojnog Ivana rečeni Borić, na broju 23 Ante pokojnog Jakova, na kućnom broju 24 je Andrija pokojnog Jure, a malo kasnije Jurina udovica Antica i na broju 25 Bariša Kerum pokojnog Mate. Tada su upisana i još dvojica Keruma Dujam pokojnog Ilije na broju 26. i Luka pokojnog Joze na broju 27.
Popis stanovništa 1948. godine zatekao je u Raduniću 19 obitelji s prezimenom Kerum.
Danas u Raduniću živi 29 obitelji tog roda s ukupno 46 duša, što pak znači da gotovo polovica Radunićana ima prezime Kerum.
Kerumi su uz brojnost i veoma zanimljiv da ne kažemo i zagonetan rod. Nema ih u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, kad, uz ostalo, u Raduniću stalno prebivalište ima samo 8 obitelji, dok ostale 24 upisane obitelji u Raduniću posjeduju dio zemlje, a stalna prebivališta su im u Unešiću, Lećevici, Nevestu, Korušcama, Kladnjicama, Brnazama i Mirloviću.
Sve 1711. godine zabilježene obitelji (Samardžići, Despotovići, kasnije Sivre, Ninčevići, Rajčići i Šuljci, koji su odselili) nastavljaju živjeti u Raduniću, a jedino se potomci dviju 7-članih obitelji s prezimenom Vujanić rečeni Maslašić: Ante pokojnog Martina i njegova brata Vida, ne pojavljuju sa svojim prezimenom i nadimkom 1835. godine. Kako nema potvrde u dokumentima da su Kerumi dosljenici, logično je pretpostaviti, kao što to čini Jure Kerum Josipov, da su Vujanići zvani Maslašići iz nepoznatih razloga promijenili prezime u Kerum. Tome u prilog idu i tri radunićka toponima: Martinov Križ kao spomen na prvog poznatog Vujanića Martina, zatim Vujevac dolac i Maslašina dražica, svi su danas u vlasništvu obitelji iz roda Kerum.
Također je zanimljiv i podatak, koji je također priopćio Jure Kerum, da se zaselak sela Rastovca u trogirskom zaleđu zove Kerum.
Mene odavno interesuje etimologija ,a narocito onomatologija.Posebno me interesuje podrijetlo interesantnih slavenskih prezimena i orijentalnih prezimena.Za svoje istrazivanje koristim ovu pomocnu literaturu:1)Rjecnik h.ili s.jez,JAZU,Zagreb(1880-1961);2)P.Skok,Etimologijski rj.h ili s.jez.,Zagreb,1971-1973.;3)V.Mazuranic,Prinosi za hrv.pravno-povjesni rjecnik,Zagreb,1908-1922.;4)P.Simunovic,Hrvatski prezimenik,Zagreb,2006.;5)M.Simundic,Rjecnik osobnih imena,Zagreb,1988.;6)I.Smajlovic,Muslimanska imena orijentalnog porijekla,Sarajevo,1990.7)A.Skaljic,Turcizmi u sh.jeziku,Sarajevo ,1985.,8)Enciklopedija LZ,Zagreb,I-VII,1955-1964.;9)B.Klaic,Rjecnik stranih rijeci i izraza,Zagreb,1962.;10)I.Smajlovic,Bosansko -turski rjecnik,Sarajevo ,2006. i Tursko-bosanski-rjecnik,Sarajevo,2008.;11)o.Mandic,Leksikon judaizma i krscanstva,Zagreb,1969.;12)n.Smailagic,Leksikon islama,Sarajevo,1990.;13)T.Maretic,O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba,Zagreb,1986.
Sto ce tice prezimena Kerum,mislim da je je najvjerovanije ono izvedeno iz rijeci kera(Dubrovnik...),sto prema prof.P.Skoku,znaci :"(termin iz odijevanja)resa kao nakit na odijela"...Vec je P.Budmani uvidio da se radi o dalmato-romanskom leksickom reliktu....
Interesantno je navesti i ovo:
Do okupacije Banjaluke(1992.)u njoj su zivjele bosnjacke obitelji Keric.Mislim da je podrijetlo ovoga prezimena u vezi sa glagolom KERATI=ukrasavati,vesti ukrase na mahramama,samijama"(A.Isakovic,Rjecnik bosanskog jezika,Sarajevo,1995.,str.139.).Tradicionalno,bosnjcke zene su bile poznate po keranju,tj.specijalnom rucnom radu-specijalnom vezu,gdje se uz upotrebu obicne igle sa specijanim koncem (Coral 50)KERAO majstorski sitan vez :veci ,koji je ukrasavao stolove kao stolnjak(obicno ovalnog oblika) ili kao manji-obicno okrugla oblika)- stavljan je pod vaze ili specijalne fine ukrasne posude od bakra ili dr.materijala...
Ibro Tabakovic,prof.
Vezano uz postanak prezimena Kerum, dobro je uzeti u obzir i delmato-romansku riječ "kera", što znači "resa", tj. Kerum bi bio Resan u prijevodu na hrvatski. Resa se može odnositi na bilo što, npr. na dužinu resa koje imaju ogorske kape kitarice. Ove rese su možda specifične za ogorski kraj. Kako je riječ o vrlo rijetkom prezimenu, možda je autohtono i možda datira iz predromanskih dana, tj. moguće je da su Kerumi potomci starih Delmata.
