| posjeta:
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Trenutni broj posjetitelja
na stranici -
Najviše ikad:
10.09.2008. - 17
na stranici -
Najviše ikad:
10.09.2008. - 17
| Zadnjih 10 upisanih u web imenik: |
| Jozović, Anamaria |
| Šunjić, Stela |
| Mušterić, Anđelka |
| Pandža, Nikša |
| Benger, Katica |
| Bezuk, Dragutin |
| Kardum, Željko |
| Asanović, Ivana |
| Vujović, Filip |
| Šuprina, Franjo |
| Podaci o porijeklu prezimena su u potpunosti preneseni iz knjige "Hrvatski rodovi općine Muć" Branka Ivankovića i Jure Keruma, kojima zahvaljujem na ustupljenom materijalu. Molim vas da ukoliko kopirate bilo koji sadržaj stranice, navedete izvor: www.ogorje.net |
| Ukupni broj prezimena u bazi je: 181 - zadnja promjena: 17.08.2008. |
| Top 10 najčitanijih prezimena: 1. Burić Čitanja: 1435 2. Bulić Čitanja: 1195 3. Bilić Čitanja: 1043 4. Delić Čitanja: 1029 5. Grubišić Čitanja: 1021 6. Radman Čitanja: 964 7. Soldo Čitanja: 950 8. Sarić Čitanja: 943 9. Topić Čitanja: 908 10. Karan Čitanja: 809 |
| Radman - Čitanja: 965 | Komentara: 0 |
| Prezime je istovjetno je sa starijim hrvatskim osobnim imenom Radman, koje je s jezičnog motrišta nastalo tako da je imenici rad dodan nastavak -man s hipokorističnim značenjem. Danas u Hrvatskoj 1.410 osoba ima prezime Radman, a najviše ih je u Cetinskoj krajini, u okolici Splita, Zadra i Ozlja. Istog su jezičnog postanja i prezimena: Radmanić (270 osoba, Međimurje, Podravina, Moslavina) i Radmanović (860, Benkovac, Lika, Zadar). Prvi spomen Radmana na mućkom području potječe od 6. prosinca 1693. godine, „kada je providur Danijel Dolfin udovoljio molbi zaslužnog gospodina Jurja, sina Mihajla (Mije) Radmanovića, turskog podanika iz Brotnja u Hercegovini (danas prostor općine Čitluk-AI) i dodijelio mu za uzdržavanje obitelji, s kojom je morao pobjeći iz Turske i ostaviti sva imanja, 300 oranica i 20 pašnjaka „u vrlo plodnom dijelu Mućkog polja na sinjskom području.“ Vlada je k tomu obećala da će mu priznati i stare posjede u Brotnju ako Turci budu prognani iz Rame, kako su se onda općenito zvale Bosna i Hercegovina skupa.“ M. Tadin ovu epizodu iz prošlosti Muća i njegovih Radmanovića povezuje s jednim mnogo ranijim događajem iz Konjica, u kojem je 1444. godine „Stjepan Tomaš, kralj Raške, Srbije, Bosne ili Ilira, Dalmacije i Krbavske potvrdio Nikoli Radmanoviću ili Ramanoviću, sinu Petrovu, sve posjede u Rami, u kojoj je ta obitelji imala glavno prebivalište i u kojoj je bio podignut gostinjac sa crkvom Svetog Petra Apostola za Malu braću Svetog Franje Asiškog koji su bili na dužnosti apostolskih misionara.“ Jedan se mućki Radmanović istakao i u borbama s Turcima. „Kad su Mlečani oslobađali Čitluk (danas Gabela pokraj Čapljine) 1694. godine istakao se junaštvom novi pridošlica Juraj Radmanović. U znak priznanja, spomenuti ga se providur Danijel Dolfin izuzeo od plaćanja nameta (16. lipnja 1694. godine). Tom se prilikom ističe da je Radmanović već nastanjen u Muću: nella Villa Muuch.“ Radmani iz Muća u svom današnjem prebivalištu zabilježeni su i u zemljišniku iz 1711. godine, i to obitelj Marka Radmanovića. Godine 1835. u novom austrijskom zemljišniku broj Radmanovih obitelji povećan je na pet: Antina, Grgina, Ivanova, Markova i Mijina. U popisu stanovništva 1948. godine u Muću je upisano 12 obitelji s prezimenom Radman. Danas u Muću Donjem živi 9 obitelji tog roda s ukupno 31 dušom. Od mućkih Radmana su i dvojica franjevaca: braća fra Frano (1722 - 1789) i fra Josip (+1784). Ovaj je posljednji poznat po ovećem kritičkom osvrtu (pod pseudonimom Gajetan Deribak) na djelo mladog Sinjanina Ivana Lovrića. U mogućnosti smo, a zahvaljujući istraživanjima N. Kuzmanića, reći i ponešto više o mućkim Radmanima, koje su putevi života doveli u Split. Ante Radman, unuk spomenutog iz 1711. Marka Radmanovića, u Splitu se 1786. godine oženio s Dominom Harašić iz Mirca na Braču. Već je njihov sin Nikola zaslužio titulu gospodin, a oženio se u Trstu uglednom građankom Anom Müller. Nikolini i Anini sinovi dr. Ante Radman, profesor i dr. Josip Radman, odvjetnik imaju važnu ulogu na splitskoj političkoj sceni kao članovi Autonomaške stranke. Dr. Ante Radman je dva puta biran u Dalmatinski sabor (1861. i 1870. godine), dok je dr. Josip Radman dva puta bio predsjednik Općinskog vijeća u Splitu. Obojica braće Radman umiru istog dana 1893. godine. Njihov treći brat Petar, posjednik, imao je sina Nikolu, činovnika, koji je s ženom Helenom rođenom Villenik i sinom Vinkom, rođenim 1886. godine, odselio u Trst, gdje danas žive njihovi potomci. Nikolin brat, a Petrov sin, Frane s ocem i majkom Luigijom rođenom Kamber preselio je u Omiš, gdje su imali veliki posjed, koji se po njima danas naziva Radmanove mlinice, a nalazi se na Cetini poviše Omiša. Radmani su hercegovačkog podrijetla, a starinom na buškoblatskom području, koje danas pripada općinama Tomislavgrad i Livno. Pripadnici ovog roda zabilježeni su u oba biskupska popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću. U popisu biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/42. godine upisane su obitelji dviju udovica: u Mišima (Livno) 6-člana obitelj Lucije Radmanović, a u Grabovici (općina Tomislavgrad) 7-člano kućanstvo Magdalene Radmanuše i u Rujanima pokraj Livna 10-člano domaćinstvo Martina Radmanovića. U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine upisane su u Grabovici dvije obitelji s prezimenom Radman: Ilije Radmanovića s 18 i Matina obitelj s 4 člana. U susjednoj Bukovoj Gori zabilježena je 6-člana obitelj Domina Udovičića, koja je umjesto Radman(ović) uzela obiteljski nadimak za novo prezime, a vjerojatno je riječ o potomku jedne od spominjanih udovica iz Dragićevićevog popisa. Osim Udovičića na širokobriškom području od Radmana su nastali Sesari, u Gradnićima (općina Čitluk) Zupci i Galići, a u Imotskoj krajini Livajići. U Roškom Polju (općina Tomislavgrad) Livaje nisu nastale od Radmana već od Šutića (Šuta). Radmani, koji nisu promijenili prezime, sele u Cetinsku krajinu, gdje najstariji spomen o njima potječe od 27. svibnja 1698. godine, kada je opći providur A. Mocenigo zabranio doseljenicima iz Hercegovine (Marku Baniću, Juri Sliškoviću, Ivanu Voloderu, Ivanu Milardoviću i Grgi Vuičiću) da preotmu Boži Radmanu od venecijanskih vlasti dodijeljene mu zemlje na Ugljanima. U mletačkom zemljišniku iz 1709. godine na Ugljanima su zabilježeni Radmani-Slipci, ali i obitelj s prezimenskom kombinacijom Perković rečeni Radmanović, a kako za Grab nije urađen zemljišnik 1709. godine, J. A. Soldo je u Stanju duša župe Grab našao dvočlano prezime Radman-Livaja. U Rudi, tada stara župa do Otok, Radmani su prvi put u maticama upisani 1746. godine, iako su tu zasigurno nastanjeni mnogo ranije. Danas u Rudi živi 5 obitelji i 28 duša s prezimenom Radman. Dakako, pripadnici ovog roda danas prebivaju i u Trilju (4 obitelji, 18 duša), zatim u Vinini, župa Ugljane (4, 9). Najviše je pripadanika ovog roda u Grabu, a oni su se opredjelili za dvočlano prezime Radman-Livaja. Danas u Hrvacima žive 4 obitelji sa 17 članova koji imaju dvočlano prezime Radman-Livaja. U Hrvace, i to u zaselak Vojskovu, doselili su 1927. godine iz Graba, sela u istočnom dijelu Cetinske, nakon što su kupili mlinicu na vodotoku Vojskova. Danas u Hrvacama žive 4 obitelji i 17 osoba s prezimenom Radman Livaja. izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć" | |
| Prezimena | Imenik | O mjestu | Povijest | Onomastika | Galerija | Kontakt |
