Podaci o porijeklu prezimena su, uz dozvolu autora, u potpunosti preneseni iz knjige "Hrvatski rodovi općine Muć" Ante Ivankovića i Jure Keruma. Molim vas da ukoliko kopirate bilo koji sadržaj stranice, navedete izvor: www.ogorje.net
Ukupni broj prezimena u bazi je: 181 • Zadnja promjena: 17.08.2008.
Ukupni broj komentara je: 653 • Zadnja tri komentara su o prezimenima: Šundov datum: 10.9.2010. Piplica datum: 8.9.2010. Ćuk datum: 8.9.2010.
Prezime je istovjetno s Vasilj, jednim od oblika grčkog imena Vasilij(e), koje je nastalo od grčkog basileos sa značenjem kraljevski (latinksi Basilius).
Obje inačice imena Bazilije i Vasilije proširile su se štovanjem Svetog Bazilija Velikog, nadbiskupa Cezareje (oko 330-379) i utemeljitelja monaštva. Bazilijev utjecaj na istočnjačko monaštvo bio je dubok i ostao do danas, pa je i danas redovnički život na Istoku zasnovan na idealima koje postavio u svom monaškom Pravilu Bazilije Veliki. Proglašen je crkvenim naučiteljem 1568. godine.
Zanimljivo je spomenuti da je Bazilije Veliki iz nesvakidašnje svetačke obitelji: među svecima i sveticama iz njegove su obitelji: baka Makrina, roditelji Bazilije Stariji i Emelija, starija sestra Makrina i dva mlađa brata: Grgur iz Nise i Petar iz Sebaste.
Danas u Hrvatskoj živi 330 osoba s prezimenom Vasilj (srednja Dalmacija, istočna Slavonija, Zagreb). Istog su jezičnog postanja i prezimena: Vasiljev (Vukovar, Baranja, Osijek), Vasiljević (1.070, Sisak, Podravska Slatina, Vukovar, Dvor, Nova Gradiška), Vasiljevski (Zagreb, Donji Miholjac).
Vasilji su na mućkom području zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, u kojem je u Zminovu (sada dio Muća Gornjeg) zabilježena je obitelji Mate Vasiljevića pokojnog Mije.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Muću Donjem upisane su tri Vasiljeve obitelji: Antina, Mijina i Ivanova; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Muću Donjem 9 obitelji s prezimenom Vasilj.
Danas u Muću Donjem živi 10 obitelji tog roda s ukupno 30 duša.
Vasilji su znameniti hrvatski rod sa starinom u zapadnoj Hercegovini, u Međugorju. Nastali su od znamenitog srednjovjekovnog plemićkog roda Sankovića zvanih Bogopankovići, gospodara Humske zemlje i Konavala od 1330. do 1404. godine. Bogopankoivći su imali i svoj obiteljski grb, sačuvan u oba kapitalna grbovnika (Fojnički i Korjenić-Neorić iz 1595. godine). Da su pak Vasilji potomci Bogopankovića svjedoči i fra Andrije Kačić Miošić u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog:
„...kaže pismo Vasiljević Petra,
od starine Bogopankovića,
da ne biše takvog mejdandžije
na početku rata od Kandije.“
Petar Vasiljević je povijesna osoba, junački je poginuo kao izbjeglica iz Međugorja u Podgori 21. veljače 1664. godine u borbi protiv Turaka.
Knez međugorski Andrija Vasilj, njegova braća i najbliži rođaci zabilježni su sidžilu mostarskog kadije (sudski zapisnici) od 1632. do 1634. godine.
Na području Dubrovačke Republike prezime Vasiljević zabilježeno je veoma rano 10. rujna 1574. godine, kad je upisan Vicentius Ioannis Vassilievich de insula Media (Vinko Ivan Vasiljević s otoka Mljeta).
Godine 1701. u Dubrovniku je zabilježeno da je Tadijana Vasiljević Lukina iz Međugorja (Tadianae filae q. Lucae Vasiglieuicha di Meghiu Gorie di Herzegovina et nepotis fratre Valentini Stephani Vasiglieuich de dicto loco). Valentin Stjepan Vasiljević, Tadijanin stric, bio je svjetovni svećenik i obavljao je dužnost vikara Stonske biskupije, a u svojoj je oporuci zapisao da je podrijetlom iz Hercegovine.
Dakako, Vasilji su upisani i u poznatim biskupskim popisima bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću.
U popisu biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/1742. godine Vasilji su zabilježeni:
-u Međugorju 18-člana obitelj Joze Vasilja;
-u Ljutom Docu pokraj Širokog Briga dvije 6-člane obitelji Grge i Abrahama Vasilja.
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine Vasilji su zabilježeni:
-u Međugorju 28-člana obiteljska zadruga već poznatog Joze Vasiljevića;
-u Ljutom Docu: 8-člana obitelj Marijana Vasilja i 5-člano kućantsvo već poznatog Grge Vasilja.
Uvidom u matice stare župe Brotnjo (danas prostor hercegovačke općine Čitluk) u razdoblju od 1775. do 1892. godine, kada je Međugorje postalo samostalna župa, N. Mandić je utvrdio da su Vasilji krstili 225-ero muške djece, po čemu mogu ubrojiti među najplodnije hrvatske rodova tog vremena u cijeloj Hercegovini.
