Podaci o porijeklu prezimena su u potpunosti preneseni iz knjige "Hrvatski rodovi općine Muć" Ante Ivankovića i Jure Keruma. Molim vas da ukoliko kopirate bilo koji sadržaj stranice, navedete izvor: www.ogorje.net
Ukupni broj prezimena u bazi je: 181 • Zadnja promjena: 17.08.2008.
Ukupni broj komentara je: 85 • Zadnja tri komentara su o prezimenima: Jukić datum: 8.1.2009. Bilić datum: 7.1.2009. Mijić datum: 7.1.2009.
Vulići su još jedno prezime na mućkom području koje u osnovi ima osobno ime Vuk odnosno jedan od njegovih hipokoristika Vule.
Vulići su na mućkom području zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, u kojem je u Postinju Gornjem upisana obitelj Lovre Vulića pokojnog Mate.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine upisane su četiri Vulića obitelji: Andrijina, Antina, Jozina i Jurina; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Postinju Gornjem 11 obitelji s prezimenom Vulić.
Danas u Postinju Gornjem živi 15 obitelji tog roda s ukupno 47 duša.
Starina roda Vulića je Rakitno, nekoć stara župa Duvno, danas hercegovačka općina Posušje.
U vrijeme onog znamenitog pastirskog pohoda po Bosni Otomanskoj biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio samo dvije obitelji s prezimenom Vulić, i to u Rakitnu: 9-članu obitelj Nikole Vulića i kućanstvo Jakova Vulića s 8 članova. Biskup je Dragićević tada krizmao troje djece iz Vulića roda: Antu (kum Andrija Dumančić), Franju (kum Ivan Radić) i Ivan (kum Križan Pudić).
U sljedećem popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika iz 1768. godine biskupa fra Marijana Bogdanovića Vulića nema u Rakitnu, ali ih ima: u Sarajlijama pokraj Duvna, i to 4-člana obitelj Nikole Vulića (je li to onaj spominjani iz Rakitna?) i 3-člano kućanstvo Tome Vulića, te u Grahovu, i to 16-člana obitelj Stipe Vulića i 8-člano domaćinstvo Ante Vulića (je li to onaj krizmanik iz Rakitna?).
Dio Vulića doseljava u Cetinsku krajinu krajem 17. stoljeća. Ispod tvrđave Čačvine, s koje se na zapadnom dijelu Sinjskog polja nadzirao prolaz putevima iz Dalmacije prema Livnu i Duvnu, smjestio se 1698. godine Rakićak Vid Vulić, kao i ostali doseljenici iz Rakitna (Tokići, Bulići, Marići, Lavičevići) i dobio opskrbu hranom za obitelj i kanap zemlje (vrt) da bi se preživjelo.
Godinu ranije, dakle 1697. godine opći providur A. Mocenigo odobrava braći Duji i Petru Vuliću s osam članova obitelji i Miji Ercegu sa sedam članova iz Novih Sela i Ugljana 30 kanapa zemlje za obradu.
U Zaostrogu je u popisu stanovništva iz 1695. godine upisana udovice Mandalena Vulić (tri ženske osobe). S njihovom smrću Vulići u Zaostrogu su izumrli.
U popisu pučanstva Splitske nadbiskupije nadbiskup Ivan Laghi je godine 1725. zabilježio u Zakučcu pokraj Omiša četiri Vulića obitelji s 26 članova, kojih su domaćini bili: Ivan s 5, Jure sa 6, udovica Mara sa 7 i don Mate Vulić s 8 duša u obitelji.
Danas na dalmatinskom području Vulići žive: u Omišu, Gracu pokraj Drniša, Jasenicama (Benkovac), Slivnici i Visočanima (Zadar).
U Biteliću pokraj Sinja žive Vulići pravoslavne vjeroispovijesti, od kojih je dio odselio u Vrbicu i Donje Rujane pokraj Livna i u Srđane pokraj Duvna.
Današnja vrlička obitelj s prezimenom Vulić doselila s drniškog područja, gdje su Vulići i Vuličevići zabilježeni krajem 17. stoljeća.