Južnoslavenski oblici: Puzo, Puzov, Puzev, Puzderlinski, Puzavac,
Puzjak, Puzić, Puzović, Pripuz, Pripuzić, Pripuzović, Puzelj, Puzigaća, Puzer, Puzh, itd…

Možemo jasno uočiti da su oblici prisutni i u svih južnoslavenskih naroda, a često se dovode u pitanje i neka prividno slična prezimena poput Puž ili Pužaj ili Polzev, odnosno Pulić (kako se navodi prema pojedinim izvorima) ili čak Topuzović, pa i neke druge izvedenice u krajevima gdje su nositelji ovih prezimena pretežito nastanjeni (kao autohtoni). Iako možda možemo uočiti pokoju podudarnost, ipak je nedovoljno eventualnih izvora s kojima bismo povezali ta prezimena i ovaj korijen, jer je vrlo vjerojatno njihov nastanak imao za korijen neku drugu riječ, odnosno osobno ime, osobinu ili nešto treće. Primjerice,
ako gledamo na „topuz” kao turcizam, zaključit ćemo da je vrlo vjerojatno riječ o manje mogućoj analogiji.
Zanimljivo je i prezime Puzo te izvedenice s nastavcima -(ov)ić: poput Puzić i Puzović. Riječ je o starijim dinarskim linijama. Naime, radi se o I2 haplogrupi, to jest navodi se I2-PH908 te rasprostranjenost na
širem starohercegovačkom prostoru, gdje ta prezimena zapravo jesu autohtona. Baveći se analizom, a pritom uzimajući u obzir i genetička istraživanja, odnosno haplogrupe te povijesne i sve ostale okolnosti, može se pretpostaviti korelacija, no ona u biti ne predstavlja potpuni dokaz jezičnog ili rodoslovnog kontinuiteta. Riječ je o pretpostavci, promatramo li izvorni dio nositelja prezimena. S obzirom na rasprostranjenost, pa i raznolikost, možemo zaključiti da je pri povijesnim okolnostima – u raznim epohama, što migracijama, što postojanim razlikama pri eventualnom raznolikom odabiru
vjeroispovijesti – dolazilo i do krojenja raznorodnih budućih nacionalnih identiteta, što je zapravo čest slučaj na našem širem prostoru.

Također veliki broj Imširovića je prisutan i u Bihaću i okolici, u krajini.