Bračević

Ekonim Bračević ima oblik prezimena, pa je to naselje dobilo naziv po nekadašnjim svojim stanovnicima koji su se prezivali Bračević, što je veoma čest slučaj u hrvatskoj ekonimiji (Divojevići, Radošić, Bogdanovići, Ježević, Vinjalić, Kosori, Koljani, Otišić, Satrić, Vojnić, Bajagić, Velić, Budimiri, Parčić, Biočić, Miočić, Mirlović Zagora itd.). To što danas u Bračeviću nema osoba s prezimenom Bračević, također nije ništa neobično, jer u brojnim naseljima istog jezičnog postanja nema odavno stanovnika po kojima su dobila nazive (Lokvičići, Udovičić, Ježević, Vinalić, Bajagić).
Moguće je, tvrdi M. Matas, da naziv Bračević potječe od imena starog grada Brečevo, čiji se ostaci nalaze blizu tromeđe Bračevića, Pribuda i Crivca odnosno u Odakovim i Žmirinim ogradama zvanim Kapelice. Brečevo se prvi put spominje 1322. godine. Od Brečeva do Bračevića dogodilo se razjednačavanje samoglasnika u susjednim slogovima, što je uvjetovano lakšim izgovorom.

Zaseoci sela Bračević

RAVNA VRBA
Dvočlani ekonim se sastoji od pridjeva ravna i imenice vrba. Pridjev ravan, -a, -o označuje ono što je bez izbočina i dubljenja ili pak ono što se pruža kao pravac, što je neiskrivljeno odnosno nesavijeno. U toponimiji se najčešće rabi u mikrotoponimima, u nazivima livada, pašnjaka po Lici, Banovini, Dalmaciji: Ravan, Ravanj (Split), Raven (Čazma), Ravna (Lika, Banovina), Ravneš, Ravnica, Ravnice, Ravnik (potok), Ravnište, Ravnjak, Ravno, u dvočlanim nazivima tipa: Ravna draga, Ravna glava, Ravna glavica, Ravna gomila, Ravna gora, Ravna kapela, Ravna kosa, Ravna strana, Ravne njive, Ravneš polje, Ravni brezik, Ravni dabar, Ravni gaj, Ravni vrh, Ravni zovik, Ravno brdo, Ravno polje.
Evo primjera i iz hrvatske ekonimije: Ravan (Slavonski Brod), Ravneš (Bjelovar), Ravni (Labin), Ravnica (Ozalj), Ravnice (Zabok, Čabar), Ravnice Desiničke (Pregrada), Ravninsko (Krapina), Ravno Brezje (Klanjec), Ravno Rašće (Glina).
U bosansko-hercegovačkoj ekonomiji primjeri su još brojniji: Ravan (Busovača), Borova Ravan (Uskoplje), Budišnja Ravan (Konjic), Cerova Ravan i Kobilja Ravan (Foča), Kozja Ravan (Vlasenica), Tabačka Ravan (Sarajevo), Donji i Gornji Ravanci (Rudo), Ravanjsko (Han Pijesak), Ravna (Jablanica, Maglaj), Ravna Romanija (Sokolac), Ravne (Kladanj, Kotor Varoš, Vareš), Donje i Gornje Ravne (Žepče), Ravne Njive (Čajniče, Rudo), Ravni (Gacko, Mostar), Ravnica (Rama), Ravnice (Bosanski Novi), Ravno (Trebinje), Donje i Gornje Ravno (Kupres), Ravno Polje (Ugljevik), Donja i Gornja Ravska (Prijedor).
I jedna zanimljivost: hrvatski naziv za prvog čovjeka neke ustanove ravnatelj samo je doslovni prijevod riječ direktor (latinski directio (direktno) = ravno, izravno).
U ovom dvočlanom ekonimu Vrba je ustvari naziv vodotoka, potoka, uz koji je smješten zaselak Ravna Vrba.
Inače, u Hrvatskoj su dva vodotoka s imenom Vrbica zaslužna što se i dva naselja, pokraj Đakova i Bjelovara, zovu Vrbica.
U Bosni i Hercegovini čak je pet takvih slučajeva: naselja s nazivom Vrbica nalaze se pokraj Bileće, Goražda, Jajca, Livna i Zavidovića.
S jezičnog motrišta naziv vodotoka Vrba je istovjetan s imenicm vrba, nazivom listopadnog drveta iz porodica vrba (Salicaceae), koja kao i njezinih 170 vrsta najčešće raste na vlažnim zemljištima uz vodotoke u cijeloj Europi, sjevernoj Africi i srednjoj Aziji. Kod nas raste 25 vrsta vrba i većih broj njihovih križanaca, a najpoznatija je žalosna vrba (Salix babylonica).
Najpoznatiji hidronim s osnovom vrba jeste Vrbanja, 84 kilometra dugi desni pritok bosanske rijeke Vrbasa, koji, zanimljivo, ne duguje naziv imenu spominjanog drveta već svom antičkom nazivu Urpanus, koji je zabilježen i u obliku Urbassus. Na drugoj pak strani ime vojvođanskog grada Vrbasa nastalo je od imenice vrba.
Što se pak tiče naselja s osnovom vrba, najprije primjeri iz hrvatske ekonimije: Vrbani (Poreč) Vrbanovec (Ludbreg), Vrbanjska Draga (Ozalj), Vrbanj (Hvar zaselak imotskih Vinjana Donjih), Vrbanja (Županja), Vrbica (Đakovo; Bjelovar), Vrbišnica (Pregrada), Vrbje (Nova Gradiška), Vrbnik (Krk, Knin), Vrbno (Bednja), Vrboska (Hvar), Vrbova (Nova Gradiška), Vrbovac (Daruvar), Vrbovec (Zagreb), Vrbovec Samoborski (Samobor), Vrbovečki Pavlovec (Vrbovec), Vrbovljani (Okučani), Vrbovo (Zlatar), Vrbovo Posavsko (Velika Gorica). Vrbovsko (Gorski kotar).
U Bosni i Hercegovini je podosta ekonima izvedenih od imenice vrba: Vrba (Gacko, Glamoč), Vrbanja (Banja Luka, Bugojno, Hadžići), Vrbanjci (Kotor Varoš), Vrbaška (Bosanka Gradiška), Vrbica (Bileća, Goražde, Jajce, Livno, Zavidovići), Vrbljani (Konjic), Donji i Gornji Vrbljani (Kladanj), Vrbnica (Foča), Donje i Gornje Vrbno (Trebinje), Vrbovac (Odžak), Vrbovik (Breza), Vrbovnik (Trnovo).

SVILAJA BRAČEVIĆKA
Dvočlani se ekonim sastoji od oronima Svilaja i pridjeva posvojnog u ženskom rodu bračevićka.
Najprije podsjetimo Svilaja je planina s najvišim vrhom 1.598 metara, a u njezinu podnožju, gledano iz Cetinske krajine, smjestila su brojna naselja, pa i ona tri koja imaju zaseoke s nazivom Svilaja. Riječ je o selima: Maovice, Otišić i Potravlje, s napomenom da u Potravlju uz zaselak s nazivom Svilaja postoji i zaselak Pod Svilajom.
S mućke strane planine Svilaje uz Svilaju Bračevićku postoji i zaselak Svilaja u Donjem Ogorju.
U Akademijinom rječniku (knjiga XVII., str. 292) navodi se pojam svilaj kojim su se označavali volovi koji su imali dlaku kao svila. Jesu li nekoć po toj planini pasli upravo volovi „svilene dlake,“ pa je ona po njima i prozvana? I u turskom jeziku postoji imenica svilaj sa značenjem opašnjača ili pojas od kože u kojoj su držane kubure, noževi i druge ratnikove potrepštine. Bilo kako bilo u osnovi naziva i planine Svilaje i istoglasećih zaselaka nalazi se imenica svila, naziv tankog vlakna nekoć dobijanog omotavanjem čahura dudova svilca a danas i umjetnim načinom od celuloze i njezinih derivata. Inače, imenica svila u hrvatskom je jeziku potvrđena u jednoj dubrovačkoj ispravi iz 1254. godine. Osobno pak ime Svila zapisano je u 14. stoljeću u Šibeniku, Svilko u 15. stoljeću u okolici Đakova, a Svilan na istom području na početku 18. stoljeća. Dakako, ovo je i prigoda podsjetiti na znameniti Put svile, kako su nazivani putevi kojima je svila kao skupocjeni proizvood stizala u Europu iz daleke Kine.
Što se pak tiče ekonimije, u okolici Slavonskog i Bosanskog Broda postoje dva naselja s imenom Svilaj Slavonski i Svilaj Bosanski; naselje Svilna je pokraj Pleternice u Požeškoj kotlini); u Bosni i Hercegovini su: Donji i Gornji Svilaj, sela pokraj Odžaka, te Svilići pokraj Uskoplja (Gornjeg Vakufa).
Zanimljivo je spomenuti da se nekoć dio današnjeg Lovreća u Imotskoj krajini zvao Svilići, a to je naselje dobilo naziv po svojim stanovnicima s prezimenom Svilić. Naime, M. Šimundić je uvidom u stare zemljovide utvrdio da se do početka 19. stoljeća između Lovreća i Ciste Provo nalazilo naselje s nazivom Svilić. “Prilikom sklapanja ugovora o razgraničenju među Turskom i Venecijom 1718. godine mletačka je strana bila priložila zemljopisnu kartu Imotske krajine. Na prostoru iznad Lovreća upisan je Soilich. Na Rivera-Melchiorijevoj karti stoji Suilich između Ciste i Lovreća, no malo bliže Cisti. Karta Sanitarnog kordona iz 1796. godine gotovo na istom mjestu označuje naselje Sfilich.
Formaleonijeva Topografia veneta potvrđuje: Suilich, Villaggio. Koliko god mogah provjeriti, nije ga niti u jednoj ispravi XIX. stoljeća, stoga slijedi zaključak da je nestalo negdje na početku tog stoljeća”.
Danas u Hrvatskoj živi 130 osoba s prezimenom Svilić, a najviše ih je u okolici Siska, zatim u Pokuplju i Prigorju.

TISNA VRBA
Dvočlani se ekonim sastoji od tisna, ikavskog oblika pridjeva tijesan, -a -o u ženskom rodu i imenice vrba.
Prvi član ekonima pridjev tijesan označuje onoga koji je manjeg obujma, površine nego što to treba, onoga koji ostavlja premalo prostora ili pak onoga koji je premale širine ili male širine u odnosu pream drugim predmetima u vrsti kojima se prolazi.
U ekonomiji se rijetko rabi: u Hrvatskoj postoji Tisno, naselje na šibenskom području, dijelom na kopnu, a dijelom na otoku Murteru (1421 stanovnika).
Drugi član ekonima vrba već je obrađen u ovoj knjizi (Bračević, Ravna Vrba).

VISEĆ
Dakako, u osnovi ekonima je pridjev visok, -a, -o sa značenjem onaj koji ima znatan razmak između donje i gornje točke ili pak onaj koji ima određenu visinu, izraženu u mjernim jedinicama. Ustvari viseći je s gramatičkog motrišta particip prezenta aktivnog (glagolski prilog sadašnji), u kojem se kao u tzv. krnjem infinitivu (visit, vidit, putovat) u narodnom govoru izostavlja krajnje „i“.
P. Skok navodi natuknicu Viseć = Visuć (planina iznad Omiša). Uostalom, oronimi sa završetkom na -eć gotovo da su karakteristični za mućko-lećevački prostor: planina Moseć, zatim Ljubeć, brdo između Lećevice i Korušaca, te Lovreć, uzvisina između Čvrljeva i Kladnjica.
Inače, uz komparativ viši od pridjeva visok, u hrvatskim govorima postoje i komparativi visokiji i visočiji, a od njega je izveden ekonim Visočica, naziv zaseoka sela Radošić pokraj Sinja, koji je usko vezan za planinu Visoku (893 metra nadmorske visine), koja se uzdiže iznad sela Radošića.
Postoji i imenica visočina koja je istoznačica s visinom, ali i imenica visočje koja u zemljopisnom izričaju znači prostrano područje uzvisina i visova. Dakle, visočica je uzvisina srednje visine, dakle ne najniža ali ne i najviša.
Pridjev visok i izvedenice od njega česti su sastojci hrvatskih ekonima: Visočane (Zadar), Visočani (Dubrovnik), Visoće (Jastrebarsko), Visoka (Drniš), Visoka Greda (Nova Gradiška), Visoko (Novi Marof), Visovi (Bjelovar), Visuć (Korenica).
Iz bosansko-hercegovačke ekonimije navodimo sljedeće primjere: Visojevica (Ilijaš), Visoko (grad pokraj Sarajeva), Visokovci (Zenica), Visokovići (Foča), Visori (Lopare-Tuzla), Višegrad (grad u istočnoj Bosni na rijeci Drini).


Poveznice: Bračević | selo | ravna vrba | svilaja bračevićka | tisna vrba | viseć | zaseok |

Ostala mjesta

BračevićCrivacDonje OgorjeDonje PostinjeDonji MućGizdavacGornje PostinjeGornje OgorjeGornji MućMala MilešinaNeorićPribudeRadunićRamljaneSutinaVelika MilešinaZelovo

Facebook komentari

Neregistrirani korisnik

Logirajte se ili registrirajte

Pretraži Ogorje.net

Oglas