Gornji Muć

Dvočlani se ekonim sastoji od pridjeva gornji i ekonimijske imenice Muć.
Oba su člana s toponimijskog motrišta već obrađena u ovoj knjizi (Gornje Ogorje, Donji Muć).

Zaseoci sela Gornji Muć

BUNJEVAČA
U osnovi ekonima je imenica Bunjevac, kako se naziva pripadnik hrvatske etničke skupine, podijeljene u tri ogranka:
1. podunavski Bunjevci (Bačka, južna Mađarska i okolica Budimpešte);
2. primorsko-lički Bunjevci (Hrvatsko primorje, Lika i Gorski kotar);
3. dalmatinskio-hercegovački Bunjevci (Dalmacija s dinarskim zaleđem, jugozapadna Bosna i zapadna Hercegovina).
Smatra se da je rasadišno područje bunjevačkih Hrvata Dalmacija i susjedna jugozapadna Bosna i zapadna Hercegovina. Kao najkompaktnija etnička grupa očuvani su u Bačkoj, gdje su unatoč izrazito nepovoljnim povijesnim okolnostima sačuvali iznimno izražen osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu. Postoji više pretpostavki o korijenu riječ Bunjevac:
-od naziva rijeke Buke, pritoka Neretve ispod Mostara, gdje se smatralo da je prapostojbina Bunjevaca;
-od bunje, naziva posebnih pastirskih ili ratarskih nastambi na prostorima gdje su živjeli Bunjevci;
-od glagola buniti, jer su Bunjevci i mnogo bunili.
Ipak najviše pristalica ima pretpostavka da je etnonim Bunjevac nastao od imenice bunja, koja je u nas stigla kao romanizam (talijanski bugne = koš, košnica; bugno = košnica). Bunja je zabilježena je 1268. godine u Splitu kao naziv prostora uz benediktinski samostan, na kojem je podignut zvonik samostanske crkve.
Inače, imenica bunja ima više značenja:
a. rupa na kućnim zidovima za ptice (najčešće golubove), ali i rupa za zvjerke u zemlji;
b. na primorskim prostorima bunja je manja kamena građevina kružna tlocrta i kupasta krova, ali građena kao suhozidina, dakle bez vezivnih materijala (žbuka), a služila je za sklanjanje od nevremena pri radovima u polju, kuća poljarica;
c. sirotinjsko, najčešće pastirsko, privremeno prebivalište ili ostava, vješto složena od priručnog kamenja (zidanje “na bunju”);
d. naziv osobito oblikovanog kamena s naglašenim klesanim okruglim ispupčenjem, koje se i danas rabe pri gradnji kuća duž cijele obale;
e. česti nazivi mikrotoponima u okolici Splita, Biograda, na Braču, šolti, na mućkom i imotskom području.
Od imenice bunja izvedeni su sljedeći ekonimi: Bunjak (Sveti Ivan Zelina), Bunjani (Kutina), Bunjevci (Vrbovsko).
Posebno izdvajamo Bunje, zaselak sela Zagvozda u Imotskoj krajini, koji je nekoć nastao na mjestu poljskih ili pastirskih kućica, a u koje su njihovi vlasnici u određenom trenutku iz raznih razloga trajno uselili.

DOBREČ
U osnovi je naziva gornjemućkog zaseoka Dobreč, kako se naziva i istoimeni izvor, pridjev dobar, -a, -o, što znači onaj koji je poželjnih osobina, dakle istodobno koristan, lijep, vrijedan, valjan, pošten, pa čak i drag, mio.
Inače, pridjev dobar izveden je od praslavenskog dob6, doba (u ruskom i poljskom doba = vrijeme), što pak znači da je dobar onaj koji se zbiva u pravo doba, u pravo vrijeme.
što se tiče ekonima Dobreč, u njegovm korijenu je hipokoristik Dobre imena tipa Dobromir, Dobroslav, genitiv Dobreta dativ Dobretu itd.; osnovi Dobret dodat je posvojni dometak «-j» (Dobret + j = Dobretj), a jotacijom «tj» dobiveno je «ć» odnosno „č“. Dakle, Dobreč je s jezičnog motrišta nekadašnji oblik pridjeva posvojnog s istim značenjem što ga danas imaju pridjevi Dobrin ili odnosno Dobretov, koji su vjerojatno bili u funkciji dvočalnog hidronima Dobrin izvor ili Dobretov izvor, po kojem je nazvano i naselje nastalo oko njega.
što se pak tiče naziva Dobranje (selo u Imotskoj krajini), najprije je od pridjeva dobar, dobri nastalo osobno ime Dobran, kojem je dodan stari posvojno-pridjevski dometak –je (Dobran + je = Dobranje). Dakle, Dobranje je ono što pripada Dobranu ili što bismo danas kazalo Dobranovo. Naselje istog imena Dobranje postoji i pokraj Metkovića (9 stanovnika 2001. godine).
Hrvatska ekonimija obiluje sličnim primjerima: Dobra Kuća (Bjelovar), Dobra Voda (Benkovac, Požega), Dobreć (Opatija), Dobrenići (Ogulin), Dobri Zdenci (Krapina), Dobrić (Virovitica), Dobranje (Imotski, Metković), Dobrinče (Imotski), Dobrinj (Krk), Dobrodol (Zagreb), Dobrogošće (Požega), Dobropoljana (otok Pašman), Dobropoljci (Benkovac), Dobro Selo (Donji Lapac), Dobrovac (Lipik), Dobrović (Virovitica).
Od hrvatskih hidronima spominjemo rijeku Dobru, desni pritok Kupe, čiji se izvori, među kojima je Donja Dobra i potok Dobra, južno od sela Donja Dobra spajaju u jedinstveni tok zvani Ogulinska Dobra. Nakon što je nestala u Đulinu ponoru u Ogulinu, teče 4 kilometra ispod zemlje i ponovo se pojavljuje pokraj Gojaka zbog čega je zovu Gojačka Dobra, a koja se pokraj Karlovca ulijeva u Kupu.
U Sloveniji postoji rijeka Dobrnica, u čijoj se dolini, nedaleko od Celja, nalazi ljetovalište i lječilište sa 643 stanovnika, koje se zove Dobrna. U Boki kotorskoj smješten je gradić Dobrota (7.313 stanovnika), poznat po pomorskoj tradciji još iz srednjeg vijeka i po crkvama, u kojima su sačuvane vrijedne slike poznatih majstora.
I bosansko-hercegovačka toponomija također obiluje ekonimima koji u osnovi imaju pridjev dobar, dobri: Dobra Voda (Modriča), Dobrače (Rogatica), Dobrak (Srebrenica), Dobraljevo (Busovača), Dobrašina (Rogatica), Dobretići (Jajce), Dobrč (Mostar), Dobrelji (Gacko), Dobrenica (Bihać), Dobri Do (Neum), Dobrič (široki Brig), Dobričevići (Konjic), Dobrić (šekovići), Dobrići (Tomislavgrad), Dobrigošće (Jablanica), Dobriljevo (Zenica), Dobrinja (Modriča, Sarajevo), Dobrinje (Visoko), Dobrkovići (široki Brig), Dobrljin (Bosanski Novi), Dobrnja (Banja Luka, Tuzla), Dobro (Livno, Visoko), Dobro Brdo (Donji Vakuf), Dobro Polje (Kalinovik, Tešanj), Dobro Selo (Bosanska Krupa, Bosanski Petrrovac, Čitluk, Visoko), Dobromani (Trebinje), Dobromanovići (Foča), Dobromerovići (Rogatica), Dobroša (Rama), Dobroševići (Sarajevo), Dobrošin (Gornji Vakuf), Dobrouščići (Rogatica), Dobrovo (Neum), Donji i Gornji Dobrun (Višegrad), Dobrunska Rijeka (Višegrad).

GORNJA SUVAVA
Dvočlani se ekonim sastoji od pridjeva gornja i ekonimijske imenice Suvava.
Prvi član ekonima pridjev gornja već je s toponimijskog motrišta obrađen u ovoj knjizi (Gornje Ogorje), kao i ekonimijska imenica Suvava (Donja Suvava, zaselak Donjeg Muća).

GORNJI MOSEČ
Dvočlani se ekonim sastoji od pridjeva gornji i ekonimijske imenice Moseć.
Prvi član ekonima gornji već je s toponimijskog motrišta obrađen u ovoj knjizi (Gornje Ogorje), kao i imenica Moseć (Moseć Postinjski).

JASENOVE NJIVE
Dvočlani se ekonim sastoji od množinskog obika pridjeva posvojnog u ženskom rodu jasenove i množine imenice njiva.
Pridjev jasenova –a, -o s jezičnog motrišta je izveden od imenice jasen, naziva listopadnog drveta (Fraxinus excelsior) iz porodice maslina (Oleaceae) sivkasto-zelenkaste kore, bijela drveta, s lišćem nalik peru.
U Hrvatskoj je više naselja čiji je naziv izveden od imenice jasen: Jasenak (Ogulin), Jasenaš (Virovitica), Jasenice (Obrovac,Dubrovnik), Jasenik (Bjelovar), Jasenovac (Novska, Beli Manastir), Jasenovac Zagorski (Krapinske Toplice), Jasenovčani (Sisak), Jasenovica (Ozalj,Poreč), Jasenak (zaselak sela Sviba u Imotskoj krajini), Jasensko (Sinj).
Istom postanju, dakle od imenice jasen, pripadaju i ekonimi: Jesenice (Omiš), Jesenovec (Zagreb), Jesenovik (Istra), jer je u starim čakavskim govorima naziv drveta umjesto jasen glasio jesen (1427. godine zabilježeno na Cresu i u okolici Ozlja), a taj se oblik (jesen) čuje i danas u okolici Buzeta (Istra). Dakako, i naziv slovenskog grada na granici prema Austriji Jesenice potvrđuje nekadašnje postojanje “a” umjesto “e” u prvom slogu ekonima, jer je njegov njemački naziv Assling. Vjerojatno u želji da se izbjegne preklapanje (homonimija) pojmova jasen i jesen, na grobničkom području iznad Rijeke jezik je stvorio za to godišnje doba jesen novi naziv podzimak.
I Bosna i Hercegovina ne oskudijeva naseljima sličnih naziva: Jasen (Ilidža, Vlasenica, Trebinje), Jasena (Nevesinje), Jasenica (Trebinje, Bosanska Krupa, Gradačac, Mostar, Srebrenik, Čapljina, Zvornik), Velika Jasenica (Bosanska Krupa), Jasenice (Rogatica), Jasenik (Gacko, Konjic), Jasenova (Teslić), Jasenovac (Bosanski Petrovac), Jasenovi Potoci (Mrkonjić Grad), Jasenovo (Foča), Donji i Gornji Jasenjani (Mostar), Jasenje (Bosanska Dubica).
Drugi član ekonima imenica njiva ima značenje „zemljište koje se obrađuje oranjem, sijanjem i sadnjom; oranica“.
Imenica njiva je veoma česta u mikrotoponimiji: Njiva, Njive i Njivice (zemljišta po Dalmaciji, Lici, Slavoniji i Gorskom kotaru), Njivac (seoce pokraj šibenika), Njivetine (zaselak pokraj Zadra), Njivice (Krk), Duge Njive (Vrgorac), Ravne Njive (dio grada Splita).
Podosta je sličnih primjera i u Bosni i Hercegovini: Parojska Njiva (Trebinje), Varoška Njiva (Bosanska Krupa), Velika Njiva (Ilijaš, šekovići), Njivak (Gradačac), Borovićke Njive (Olovo), Duge Njive (Sanski Most), Ravne Njive (Čajniče, Rudo), ševaš Njive (Čapljina).

MLINI
Ekonim je istovjetan s množinskim oblikom imenice mlin, koji je izvedenica od glagola mljeti (ikavski mliti, ekavski mleti), što je nastalo od sveslavenskog i praslavenskog melti. Mlin je pak naziv za spravu za mljevenje žitarica, plodova maslina, mesa, ruda i sličnih tvari, ali mlin je i zgrada u kojoj se melju žitarice, koji se zove još i mlinica, vodenica i vjetrenjača (mlin kojeg pogoni snaga vjetra).
Imenica mlin slično glasi i u nekim drugim jezicima: ruski mlin, poljski mlyn, staronjemački mulin, novonjemački Mehl, francuski moulen, latinski molinum, mađarski moln, albanski mullini itd.
Kad se zna da se u čakavskim govorima još od 13. stoljeća uz mlin upotrebljava i naziv malin sa značenjem mlin, vodenica, ali i mjesto gdje se melju masline (šibenik, Istra), onda su i razumljivi sljedeći ekonimi: Malinska (Krk, 999), Malino (Slavonski Brod, 653), Malinci (Ozalj, 1), Malinovac (Donji Miholjac, 124), Meljan (Ivanec, 241), te Mlinište u bosanskoj općini Glamoč.
Uostalom, jedan od lijevih pritoka rijeke Cetine pokraj Hana zove se Malin.

NAD GREDOM
Dvočlani se ekonim sastoji od prijedlog nad i imenice greda u instrumentalu.
Prijedlog nad u ovom slučaj pokazuje da nešto nadmašuje pojam u instrumentalu (nad gredom).
Iz hrvatske ekonimije navodimo sljedeće primjere: Nadvoda (Obrovac), Nadvrelo (Gračac), Nadvučnik (Vrbovsko). U Hrvacima u Cetinskoj krajini jedan se zaselak zove Nad Gaj.
Pokraj Fojnice (srednja Bosna) postoji naselje s nazivom Nadbare.
Drugi član ekonima istovjetan je s množinom imenice greda, koja uz značenje u građevinarstvu (dugačak, u presjeku četvrtast komad drveta (željeza, betona), obično vodoravan i poduprt s obiju strana, koji nosi težinu građevine ili nekog njezina dijela) ima i još jedno značenje - velika stijena na kamenom brdu.
Imenica greda ponajviše je zastupljena u oronimiji: Orlova greda pokraj Srba u Lici, Markezina greda iznad Klisa, ali i u nazivima naselja: Greda (Varaždin, Sisak, Vrbovec), Greda Breška (Ivanić Grad), Greda Sunjska (Sisak), Gredenec (Krapina), Gredice (Klanjec), Gređani (Topusko, Stara Gradiška), Babina Greda (Županja).
U ekonimiji Cetinske krajine imenicu greda sadrži pet naziva zaselaka: Greda (Gornji Bitelić, Vučipolje), Iza Grede (Glavice), Podgreda (Gornji Bitelić) i Pod Gredom (Vojnić Sinjski).
I u bosansko-hercegovačkoj ekonomiji postoje slični primjeri: Greda (Bosanska Gradiška, Ljubuški, šipovo), Bukova Greda (Orašje), Gredice (Brčko), Gredina (Donji Vakuf), Gredine (Bugojno).

POD GLAVICOM
Dvočlani se ekonim sastoji od prijedloga pod i imenice glavica u instrumentalu jednine.
Prijedlogom pod označuje se ono što se nalazi ispod nečega, u ovom slučaju zaselak se nalazi pod glavicom.
Evo nekoliko primjera iz hrvatske ekonimije: Podbalje Gornje (Imotski), Podbilo (Senj), Podbrđani Vojakovački (Križevci), Podbrđe (Kutina), Podbrest (Varaždin), Podbrezovica (Krapina), Podbrežje (Ozalj), Podcetin (Slunj), Podcrkavlje (Slavonski Brod), Podgora (Ston, Pregrada, Makarsk), Podgrađe (Benkovac, Stubica, Vukovar, Omiš, Podhumlje (Vis), Podimoć (Ston), Podorljak (šibenik), Podosoje (Vrlika, Imotski), Podprolog (Vrgorac), Podstrana (Split), Podstražje (Vis)), Podšpilje (Vis), Podumci (Drniš).
Kako u reljefu Cetinske krajine postoje brojna brda, planine i ostalo što se podrazumijeva pod pojmom uzvisine, prijedlog pod je česta sastavnica i ekonima tog područja: Podgradina (Donji Bitelić, Budimiri, Čaporice, Koljane, Vučipolje), Pod Čukušom (Gornji Bitelić), Pod Glavicom (Gornji Bitelić, Tijarica), Podčelinka i Podgreda (Gornji Bitelić), Pod Gradinom (Čaporice, Hrvace, Ugljane, Voštane), Pod Konačnikom (Gardun), Pod Petradom (Glavice, Karakašica), Podadraga i Podhum (Gljev), Podastrana (Hrvace, Krivodol), Pod Bukovicom (Lučane), Pod Plišivicom (Lučane, Zelovo), Podgaj (Lučane), Pod Umcom (Maovice), Pod Svilajom (Potravlje), Podbrig i Pod Zrncom (Satrić), Pod Kukom (Tijarica), Pod Vučijakom (Ugljane), Pod Stranom (Vedrine), Pod Gredom (Vojnić), Podhumac i Poubal (Voštane).
Drugi član ekonima imenica glavica u instrumentalu jednine je umanjenica imenice glava, naziva dijela čovjekova i tijela viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe.
Umanjenicom glavica narodni govori veoma često imenuju brijeg ili vrh brijega oblog (ne oštrog) vrha , obično pod šumom, a izgledom nalik na ljudsku glavu.
Zahvaljujući reljefu primjerice Cetinske krajine, u kojem je bezbroj glavica i glavičica, taj je pojam je čak 14 puta iskorišten za nazive naselja, i sela i zaselaka: Pod Glavicom (Gornji Bitelić, Tijarica), Glavica Brnaška (Brnaze), Saračeva Glavica (Čaporice), Glavice, Čurlini Glavice, Donje Glavice, Gornje Glavice, Megdan Glavice (Glavice), Glavičica (Otok, Udovičići), Glavine (Potravlje i u funkciji prezimena), Žankova Glavica (Sinj), Sabljića Glavica (Vojnić).
U Hrvatskoj je mnogo mikrotoponima s nazivima Glavica ili Glavice.
što se pak tiče ekonimije, ni Hrvatska ne oskudijeva glavicama, glavičicama, glavama i glavinama: Glavice (Sinj, Metković), Glavica (Duga Resa, Pakrac), Glavica su također nazivi zaselaka u Studencima i Prološcu, selima Imotske krajine, Podglavica (šibenik), Glavace (Otočac), Glavani (Vodnjan, Novi Vinodol), Glavat (Lastovo, 2001. godine bez stanovnika), Glavičani (Dvor na Uni), Glavina Donja (Imotski), Glavina Gornja (Imotski), Glavnica Donja (Zagreb), Glavnica Gornja (Zagreb), Glavničica (Zagreb), Velika Glava (šibenik), Zaglav (Dugi otok).
I Bosna i Hercegovina obiluju sličnim primjerima: Glavice (Bugojno, Glamoč i Sanski Most), Glavica (Bosanska Krupa; Kladuša), Drenova Glavica (Bosanska Krupa), Gola Glavica i Kunja Glavica Trebinje), Glavičice (Bijeljina), Kobilja Glava (Vogošće), Marina Glava (Tuzla), Miska Glava (Prijedor), Trešnjeva Glava (Zenica), Glavani (Ravno u Popovu polju), Glavatičevo (Konjic), Glavično (Olovo), Glavičorak (Bijeljina), Glavinići i Glavska (Trebinje), Glavogodina (Ilidža).

PODNO POLJA
Primjerice za Split se kaže da je grad podno Marjana, a Zagreb je grad podno Sljemena. U dvočlanom nazivu ovog gornjemućkog zaseoka prvi član, prijedlog podno označuje ono što je oko donje strane, pod stranom nečega, u ovom slučaju polja, uz donji rub brda, gore, planine, ali i polja.

POVRH POLJA
Prvi članom ovog dvočlanog ekonima prijedlogom povrh izriče se ono što se nalazi iznad onoga što znači imenica u genitivu, u ovom slučaju iznad polja.

SKALICE
Naziv tog gornjemućkog zaseoka istovjetan je sa skalicama, umanjenicom imenice skale, koja je u nas stigla iz talijanskog jezika (talijanski scala = ljestve; scalino = stepenica). Dakle, u ovoj prigodi važno je jedno od značenja imenice skale: stube, stubište, stepenice, stepenište; skalinada).
Kad se to primijeni na otvoreni prostor, onda skale odnosno skalice znače stepenasto, uvjetno rečeno i terastasto zemljište, teren koji se postupno uzdiže iz ravnine u obliku stuba ili stepenice, stupnjasto, stupnjevito stepenasto.
Dio grada Splita također se zove Skalice.

STOBREČ
Naselje također s nazivom Stobreč (5.837 stanovnika 2001. godine) nalazi se pokraj Splita. U osnovi tog ekonima nalazi se dvočlani izraz Sveti Lovre, koji je nebeski zašitnik tog mjesta i istoimene župe.
Najprije o imenu Lovre, koje je izvedeno od latinske prilagođenice Lauretius grčkog osobnog imena Laurentios (Lavrentios) sa značenjem onaj koji je ovjenčan lovorovim vijencem, što su ga u staroj Grčkoj zasluživali olimpijski pobjednici i tvorci velikih ratnih pobjeda. Dakle, u osnovi imena Lauretius je laurus, latinski naziv lovora, lovorike, mediteranskog grma ili niskog drveta (Laurus nobilis) s karakterističnim zimezelenim aromatičnim listovima.
Hrvatski oblik tog imena bio je Lovrenac (latinsko «au» dalo je hrvatsko «ov»); umanjenica od Lovrenac glasila je Lovre, genitiv Lovreta, dativ Lovretu itd.
Inače, ime se širilo štovanjem Svetog Lovre, rimskog mučenika iz III. stoljeća (pogubljen je 258. godine), jednog od sedmorice rimskih đakona, koji je bio odgovoran za crkvene riznice. Spomendan mu je 10. kolovoza, a u nekim dijelovima Hrvatske naziva se Lovrenča.
U Hrvatskoj su pak brojni lokaliteti na kojima su sagrađene crkvice u čast Svetog Lovre, a zovu se primjerice: Lovreć, Lovrečina, Lovrenčevica, Lovreski, Lovrinac (tako se zove i današnje gradsko groblje u Splitu; Lovrijenac je poznata dubrovačka tvrđava s crkvicom Svetog Lovre).
Inače, osnova lovr- i njezine izvedenice zastupljene su u hrvatskoj ekonimiji: Lovorje (Donja Neretva), Lovorno (Rijeka), Lovran, Lovranska Draga (Lovran), Lovrečan (Ivanac, Zlatar), Lovrečica (Umag), Lovrečka Varoš (Vrbovec), Lovrečka Velika (Vrbovec), Lovreća Sela (Krapinske Toplice), Lovrentovec (Varaždinske Toplice), Lovrin (Pazin).
Vratimo se Stobreču, u kojem je župna crkva posvećena Svetom Lovri, oko koje se kasnije razvilo naselje Stobreč. Naziv je najprije bio latinski Sanctus Laurentius = Sveti Lovre. Kasnije će kombinacijom latinskog (sanctus) i hrvatskog Lovreč, što je jedan od oblika imena Lovre, nastati Sankt Lovreč. Kako je riječ sanctus bila često prvi član dvočlanih toponima, ona je u pisanju ali i u izgovoru skraćivana najčešće na „sut“ (Sutivan, Supetar, Sutvid, Sućuraj, Sućurac) ili čak na samo „st“ kao što je to u ovom slučaju. Kad je „st“ došlo u doticaj sa Lovreč, najprije je zbog teškog izgovora ispao glas „l“ i nastao je Stovreč, a napokon se dogodilo ono što je karakteristično za grecizme u hrvatskom jeziku u kojima se „v“ zamjenjuje sa „b“ (Vizant =Bizant, Varvarin = Barbarin, Varvara = Barbara, lavirint = labirint) i nastalo je Stobreč.
Najvjerojatnije je da je na prostoru današnjeg gornjemućkog Stobreča nalazila crkv(ic)a posvećena Svetom Lovri, makar o tome nisu sačuvani dokazi.


Poveznice: Gornji Muć | selo | zaseok | bunjevača | dobreč | suvava | moseć | mlini | muć |

Ostala mjesta

BračevićCrivacDonje OgorjeDonje PostinjeDonji MućGizdavacGornje PostinjeGornje OgorjeGornji MućMala MilešinaNeorićPribudeRadunićRamljaneSutinaVelika MilešinaZelovo

Oglas

Facebook komentari

Neregistrirani korisnik

Logirajte se ili registrirajte

Pretraži Ogorje.net

Zadnji upiti o prezimenima: