Osobna imena (antroponimi)
izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć"
Osobno je ime sastavni i neodvojivi dio svakog čovjeka kao Božjeg stvora i ljudskog bića, koje ga prati na cijelom životnom putu, od kolijevke do groba, kao jedna od važnijih oznaka pojedinačne posebnosti, kojom se razlikuje od drugih ljudi. U početku je ime imalo magijsko-mistično značenje, a često se vjerovalo da je ono jedna od važnijih odrednica čovjekove sudbine u vremenu i prostoru. Primjerice neka afrička i plemena američkih Indijanaca svojim pripadnicima nadijevaju dvostruka imena: jedno za javnu, svakodnevnu uporabu i drugo, tajno označuje i čuva mistični dio ljudskog bića.
O važnosti osobnog imena svjedoče brojni narodni običaji, razni vjerski obredi, koji se najčešće upriličuju nekoliko dana nakon dolaska prinove u obitelj: u kršćanskom dijelu čovječanstva imenovanje novorođenčeta ili njegovo krštenje uzdignuto je na stupanj sakramenta; u Židova i u islamskom dijelu svijeta krštenju odgovara obred obrezivanja (zahvat prema vjerskim propisima na prevlaci spolovila u muške djece); u staroj Indiji u povodu rođenja djeteta organizirane su posebne svečanosti zvane namadheye; u drevnom Rimu im odgovara dies lustricus (dan čišćenja od grijeha).
I mijenjanje imena u posebnim prigodama i s određenim nakanama svjedoči o njihovoj važnosti. U nekim dijelovima mnogoljudne Kine čovjeku se tijekom života tri puta mijenja ime: mliječno nakon rođenja, školsko pri upisu u školu i ženidbeno prigodom stupanja u brak ili pak u punoljetnost. Svojedobno su imena mijenjana robovima, usvojenoj djeci, zatim pri prijelazu iz jedne u drugu vjeru, kao i redovnicima i redovnicama pri polaganju zavjeta, jer su se tada simbolično odricali cijelog sebe dotadašnjeg i zavjetovali se da će kao novopreporođeni ljudi služiti Bogu i Božjem narodu. I nasljednici apostola Petra na tronu rimskog biskupa, počevši od pape Ivana II. (532-535) nakon što ih kardinalski zbor imenuje za papu mijenjaju kršteno ili pak redovničko ime, označujući tim činom da se posve mijenjaju s nakanom da što doličnije služe Bogu na dužnosti Kristova nasljednika na zemlji.
O imenu najčešće odlučuju roditelji, a u nekim dijelovima svijeta i pojedinim civilizacijama to čine plemenske poglavice, vračevi, svećenici, rodbina, prijatelji itd. Često potomci dobivaju imena predaka s nakanom da budu časni i pošteni ljudi kao i njihovi preci, o kojima se u pravilu čuvaju idealizirane uspomene.
S jezičnog motrišta za osobna imena uzimani su nazivi živih stvorenja i prirodnih pojava: životinja, biljaka, nebeskih tijela, prirodnih pojava, a sve s nakanom da se imenositelje posredstvom magije i mistike zaštiti od nesklonih im sila, te da imaju sposobnost raspolaganja njihovom mističnom snagom.
1) imena nastala od naziva životinja: Vuk (Vuk je ime, a vuk je naziv životinje) s mnoštvom izvedenica, kao što su: Vukomir, Vukomil, Vukosav, Vukoslav, Vukodrag, Vukoje, Vukac, Vukan, Vukoman, Vukša, Vujo, Vujan, Vujadin, Vujilo, Vujin, Vuleta, Vudgelija; Kurt (turski vuk); Wolfgang (njemački vuk), Lykos (grčki vuk, otuda i toponim Lika); Lav, Leo, Leon (latinski leo, leonis = lav), Abbas i Hajdar (arapski lav), Arslan (turski lav); Lea od hebrejskog Le'ah (le'ah = »divlja krava; antilopa, gazela»); Melita (grčki pčela); Debora (hebrejski debhorah = pčela); Medena, Medenko; Bjorn (švedski bjorn = medvjed), Ursula (latinski ursus = medvjed); Jelenko, Jelenka; Srna; Filip (philos + hippos = prijatelj konja); Jona (hebrejski jonah = golub); Rahela (hebrejski rahel = ovca; strpljiva);
2) imena nastala od naziva biljaka: Lovro (latinski laurus = lovor), Lovorko, Lovorka, Dafna, Dafninka (grčki dafne = lovor); Smiljan, Smiljana, Smiljko, Smiljka; Ljiljana, Suzana (hebrejski šošanah, šošan, šušan = ljiljan), Tamara (hebrejski tamar = palma koja rodi datuljama); Ruž(ic)a, Roza (latinski ruža), Đula (turski ruža); Jela, Jelica, Jelava, Jelina (ali ne Jelena i Helena); Višnja; Trešnja; Dunja; Rašeljka; Malina; Ljubica, Viola, Violeta (latinski viola = ljubica);
3) nazivi nebeskih tijela u službi osobnih imena: Zvjezdana, Zvjezdan, Estera (hebrejski Ester od perzijskog sitareh = zvijezda), Stela i Astra (latinski stella, -ae, f. = zvijezda; astrum,-i,n. = zvijezda), Astrijel (grčko-hebrejski astriel, grčki astron = zvijezda, hebrejski Uriel = Božji plamen, vatra, oganj; El=Bog); Danica, Venera (latinski venus=fizička žudnja); Sunčana, Sunčica; Selena (stanovnica Mjeseca).
4) osobna imena nastala od naziva prirodnih pojava: Vatroslav, Ognjen, Ognjenka; Zora, Zoran, Aurora (latinski aurora = zora); Abel (hebrejski habhel, hebhel = dah, lahor; ispraznost, ništavnost), Anatol (grčki izlazak sunca).
5) imena nastala od naziva stvari i tvari: Adam (hebrejski hadam = zemlja, glina; čovjek načinjen od gline), Kamenko; Kremenko; Biserka, Margareta (grčki margarites = biser, zrno bisera), Alem, Alemka (turski alem = dragi kamen); Petar (grčki petros = stijena), Stjepan (grčki stefanos = kruna, vijenac), Smoljan (smola).
6) teoforična imena, koja sadrže ili podrazumijevaju Boga ili božanstva, daju se da bi imenositelj bio sličan svojim nebeskim uzorima. Ono što u hrvatskom jeziku znači Božidar, u grčkom je Theodoros, a u latinskom Natalis, a u hebrejskom Jonatan, u feničkom Hanibal; hrvatsko ime Mihovil, Mijo dolazi od hebrejskog Mihael (hebrejski Mikha 'el što znači "tko je kao Bog Jahve? Tko je nalik Bogu Jahvi?"; Danijel, Dane potječe od hebrejskog Daniel (hebrejski Dani 'el = »Bog je (moj) sudac; dan = sud, El = Bog); Jakov (hebrejski Yahaqobh = koji slijedi Jahvin trag (petu); koji se drži za petu prvom djetetu, dakle drugorođeni; (Yahveh, Yah = Bog (Jahve), aqobh = peta); Matej ili Matija od hebrejskog Mattijeh ili Mattiyahu = "Božji dar ili Bog je darovao»; mattath = dar, Yahveh, Yah = Bog, Jahve); Gabrijel, Gabro (od hebrejskog Gabri 'el = "Božji čovjek", «Bog je silan, snažan», »Bog je moja snaga»; gebher = »čovjek», El=»Bog»); Rafael, Rafo (od hebrejskog Rafa 'el = " Bog je iscjelio", rafa = iscijelio je, El = Bog); Ivan (od hebrejskog Yehohanan (Yohanan) što znači "Bog je milostiv" (Yahveh, Yoh = Bog, hanan = milostiv je); «Bogu mio», «Bogom dan», «dar Božje milosti»); Lazar (od hebrejskog Elhazar što znači «Bog je pomogao, Bog pomaže, Bog (mi) je pomogao»; (El = Bog, hazar = pomogao je); Ilija (od hebrejskog Eliyyahu što znači «(Moj) Bog je Jahve» (El = »Bog», Yahveh,Yah= «Jahve»); Elizabeta (od hebrejskog Elišeba što znači «Bog je zakletva, Bogu je posvećena» (El = »Bog», ševah = »sedam», mišbah = »kune se, zaklinje se, priseže, omeđuje se sretnimm brojem sedam); Eleonora (od hebrejskog "Bog je moje svjetlo"), Zakarija (hebrejski zakhar = sjetio se, Yah,Yahve = Bod; Bog je se sjetio) itd.
Da bi dijete imalo željene osobine i vrline, to se pokušava postići i odgovarajućim imenom: Mila, Milan, Divna, Krasna, Krasnodar, Lijepa, Blago, Blagica, Slava, Slavko, Nada, Nadan, Vjera, Vjeran, Vedran, Vedrana, Radoslav, Radojka, Veselko, Veselka, Vesela, Donald (keltski hrabar), Filomena (grčki ljubljena), Kalista (grčki najljepša), Irena (grčki mir), Sofija (grčki mudrost), Andrija (grčki hrabar, muževan), Lucija (latinski lux, -cis, svjetlost), Anđela ili Anđeo (latinski angelus i grčki aggelos = anđeo, dobri duh), Regina, Gina (latinski regina = kraljica, carica).
7) Aprotropejska imena daju se djeci da bi ih se zaštitilo od zlih duhova, ali da imenositelj bude prikazan kao neugledan, ružan, najčešće s nekim tjelesnim nedostacima: Grda, Grdan, Gruba, Gruban, Grubiša, Claudije (latinski claudus = šepav), Brut (latinski brutus = tup, glup; trom), Nogaj (mongolski pas), Strabon (grčki razrok), Izak (hebrejski yichaq = smije se, veseo je; podrugljivac, rugalac), Pavao (latinski paulus = nizak rastom, sitan), Bruno (talijanski smeđ).
Poveznice: imena | prezimena | antroponimi |
Oglas