Imena naselja (ojkonimi)
izvor: "Hrvatski prezimenik"
Ojkonimi (imena naselja) u hrvatskoj onomastici nisu
podrobnije proučavani pa je ovo prigoda da se nešto napiše
i o tome.
U granicama današnje hrvatske države nalaze se 6654
službena naselja. Neka su od njih seoca, zaseoci, pastirski
stanovi, salaši, odjeliti turistički kompleksi, nastanjena
industrijska i seoska gospodarstva. Zaseoci i mnoga manja
naselja smatraju se dijelovima većih naselja i nisu ušla
u službeni popis. Tako je i s prigradskim naseljima koja
“gutaju” gradovi. Naselja nisu posvuda jednako razmještena.
Najgušća su po sjeverozapadnoj Hrvatskoj, i to u
Zagrebačkoj županiji sa 309 696 stanovnika u 683 naselja,
Gradu Zagrebu sa 779 145 stanovnika u 70 naselja, Varaždinskoj
županiji sa 184 769 stanovnika u 299 naselja i
u Međimurskoj županiji sa 118 426 stanovnika u 128 naselja.
Najrjeđa je naseljenost u gorskoj, središnjoj Hrvatskoj,
gdje su prostranstva u posljednjim desetljećima vrlo
opustjela zbog ekonomskih migracija i ratnih neprilika.
Napuštanjem, pa nestajanjem naselja gase se i predaju
zaboravu mnogi ojkonimi. Neke od njih prepoznajemo u
imenima rudina, voda, pustara, pustoselina, crkvina, selišta,
grobalja i sl., ili ih nalazimo ucrtane
u povijesnim zemljovidima,
zapisane
u katastarskim zemljišnicima, ili
u povijesnim (arhivskim) spisima.
Prostor današnjih i bivših naselja
razmještajem, gustoćom, veličinom,
položajem, načinom gradnje, građom
za gradnju (cigla, pleter, pljeva i blato,
sohe za sojenice, drvo, kamen), rasterom
kuća i ulica (zbijena, akropolskog
tipa u Primorju, raštrkana u gorskoj
Hrvatskoj i u Zagorju, ušorena u Slavoniji
itd.), odražavaju zemljopisne,
povijesne i društvene zadanosti nastanka,
rasta, trajanja i utrnuća. Gradnjom,
opremljenošću i izgledom svjedoče
o življenju. Veća je naseljenost
u nižim, župnijim predjelima. Tako,
primjerice, prostori do 200 metara
nadmorske visine imaju 85% cjelokupnog
stanovništva, prostori od 200 do
500 metara nadmorske visine imaju
12,5% pučanstva. Oni od 500 do 700
metara tek 2%, a ona iznad 700 metara
zanemariv broj stanovnika (0,5%).
odražavaju bogatstvo motiva koji su bili
poticajem njihovu nastanku. U etimološkoj i tvorbenoj
jasnoći svojih likova imena ocrtavaju ne samo etničke
(Duvno, Valun, Čitluk, Varaždin...), jezične i dijalektalne
značajke (Split, Mošćenice, Čakovec, Vukovar), nego i raznolikost
međujezičnih prožimanja, imenskih tipova koji
svjedoče o starosti ojkonima (npr. Nina: Aenona > Nona,
*Nynъ > Nin, prvoga grada primorske Hrvatske, odnosno
Siska: Siscia > *Sisъkъ > Sisek > Sisak, prvoga upravnoga
grada panonske Hrvatske). Ona svjedoče o putovima različitih
zamršenih naseljavanja i raseljavanja. U imenima
otkrivamo uzroke mijena i prepoznajemo etnička i jezična
preslojavanja i prožimanja.
Kao što fizička geografija predočuje zemljopisni prostor,
tako toponimi odražavaju načine njegova naseljavanja,
življenja na tom prostoru i jezičnu stvarnost koja se
“skamenjena” zrcali u zemljopisnim imenskim likovima.
Hrvatska, iako prostorno malena zemlja, odlikuje se
vrlo izdiferenciranim regijama: panonskoravničarska na
sjeveru, brdovita i krševita u središnjem dijelu, primorska
s tisućama otoka i razvedenim primorjem
i podmorjem na jugu. Hrvatska
se po takvu reljefu razlikuje od većine
slavenskih zemalja. Te su regije u
etnografskom i dijalekatalnom smislu
vrlo različite, iako su u narodnosnim
granicama vrlo podudarne.
Od XVI. stoljeća s osmanlijskim
prodiranjem započelo je seljenje pučanstva
od istoka prema zapadu i sjeveru.
Te su seobe prošarale dijalekatalnu
kartu.
Mnogi stari tvrdi burgovi, “načičkani”
kao krtičnjaci, nalazili su se dotad
diljem Hrvatske.
Od mnogih su do danas ostala samo
imena i krnjaki ruševnih bedema.
Od tada su započele prve hrvatske
migracije: Mađarska, Austrija (Burgenland),
Slovačka, Moravska, Italija
(Molise i dr.). Hrvatske migracije traju
već pola tisućljeća i još, nažalost,
nisu završene.
Vlaško i srpsko stanovništvo dolazeći
od XVI. stoljeća s istoka naseljavalo
je opustjele krajeve, ulazilo u gotovo
ispražnjena naselja, pogotovu na
prostoru nekadašnje Vojne granice.
Ti došljaci nisu osnovali ni imenovali
nijedno značajnije naselje.
Ljudi i naselja u takvim prostorima
oblikovali su se u okrilju balkanskoga
srednjoeuropskoga, mediteranskoga,
donekle i alpskoga kulturnog ozračja,
na različitim jezičnim supstratima
i adstratima, pod različitim državnim
utjecajima (austrougarskim, turskim,
mletačkim). Zanimljiv je u tom smislu
Gorski kotar koji su zapljuskivali
demografski, kulturni i jezični valovi
s primorja (mediteranski, čakavski),
sa sjeveroistoka (panonski, kajkavski),
sa zapada (alpski etnografski nanosi sa slovenskim jezičnim
utjecajem), te s jugoistoka (osobito od XVII. stoljeća)
migracijski novoštokavski, ikavski i novoštokavski ikavski
i novoštokavski jekavski utjecaji. Oni su prepoznatljivi i u
govoru i u imenima naselja. Gorski kotar u tom je smislu
slika pravoga “povijesnoga zbjega”.
Imena naselja dobrim su dijelom odraz tih prilika. S
obzirom na ojkonimni sustav, modele i strukturalne tipove
koje nalazimo u hrvatskoj ojkonimiji moguće je imena
naselja razvrstati na ona koja se isključivo javljaju u
ojkonimiji ona koja imaju antroponimnu ili apelativnu
(odnosno
toponimnu) osnovu. Neka označuju “mnoštvo,
skupinu, zbrojnost ljudi na dotičnom lokalitetu”. Njihovi
su oblici, zbog takva sadržaja, u množini, ali označuju jedinačnost
(Grižane, Unešići, Perkovići, Runovići; Križevci,
Jankovci, Andrijevci... Takvim se likovima imenuju jedino
naselja sve od doseobe Hrvata).
Razvrstavamo ih u skupine:
a) imena naselja s antroponimom u osnovi. To su rodovski
ojkonimi: Nebljusi, Čavoglave, Hrvatini..., patronimni
ojkonimi: Unešići, Mikanovci, Petrčane...
b) imena naselja s apelativnom (ili toponimnom) osnovom:
Lišane, Lužane, Slatinci (: Slatina), Podgajci (: pod
gajem), Gatinci (: Gat)...
c) imena naselja s apelativom koji iskazuje čime se dotični
ljudi bave. To su profesionalni ojkonimi: Kovači,
Tkalci, Kolesari, Končari, Ribari, Rešetari, Svinjari...
S antroponimnom osnovom su naseobinska imena (a
često i druga, terenska imena) koja izražavaju posvojnost:
Ilača, Živogošće, Ivanec, Perunsko, Jurandvor, Ivanja Reka.
Imena naselja su uglavnom u singularnim likovima.
Druga velika ojkonimna skupina sadržava opis i namjenu
zemljopisnog reljefa na kojemu je naselje. U osnovi
je topografska, mjesna, ili koja druga imenica ili imenička
sintagma kojima su motivirani dotični ojkonimi.
Njih razvrstavamo na one koji su a) motivirani položajem
(Visoko), izgledom (Drage), veličinom (Dugo Selo), sastavom
tla (Glina), biljnim (Bukovec) i životinjskim (Vučjak)
svijetom... i b) rezultat čovjekove djelatnosti s obzirom
na obradu tla (Njivice), preobrazbu krajolika (Brod,
Požega), gospodarske (Gradec), kulturne (Opatija), crkvene
(Crikvenica) objekte i druge okolnosti koje su sadržane
u njihovoj etiologiji... Takva se naseobinska imena
ističu karakterizacijom (što je tamo?): Gradac, Vrbnik,
Vrulja, Vrsi..., deskripcijom (kakav je izgled i koje su okolnosti
imenovanja?): Požega, Plišivica, Močila..., pripadnošću
(čemu je ime pridruženo?): Makarska (: Makar),
Splitska (: Split), Supetarska Draga (: Supetar), Podravska
Slatina (: Podravina)..., lokalizacijom (gdje je to?): Zaglav,
Prekopakra, Vrlika (= na vrhu rijeke)... Imena naselja s
antroponimnom osnovom (dvoleksemnog /Sveta Nedelja/
i pokraćenog imena /Nedelišće/; svetačkog /Brckovljani/,
narodnog /Mokošica/, stranog /Sutivan/, domaćeg
imena /Živogošće/, prezimena /Prgomet/, pridjevka
/Konjevrate/ itd.) s pridruženim ojkonimijskim sufiksima
tvore različite tipove ojkonimnih sadržaja s obzirom
na vrijeme, jezik, dijalekt, način i prostor naseljavanja, a
imena naselja s imenicom u osnovi opisuju zemljopisni i
jezični prostor i odražavaju oblike života na tom naseljenom
prostoru (Priboj, Klanjec, Mlaka, Primošten...).
Najstariji ojkonimi sačuvani do danas na povijesnom
hrvatskom području potječu iz davnih vremena i mnogima
od njih nije moguće odrediti jezično porijeklo: Korčula
/ Krkar (< Corcyra), Caska (< Kissa), Vis (< Issa), Cres
(< *Kerso), Osor (< Apsara). O njihovoj starosti svjedoči
rasprostranjenost njihovih imenskih “dvojnika” na mnogim
područjima sredozemnoga prostora. Oko 1500 godina
prije Krista na hrvatskom (i bosanskom) području
zatekle su se ilirske populacije (Panoni, Histri, Liburni, Japodi
i prema jugoistoku Delmati, Daori, Ardijejci i dr.)
na prostoru tadašnjega zapadnoga Ilirika. Na primorju od
IV. stoljeća prije Krista Grci osnivaju svoje faktorije: Pharos,
Tragurion, Epetion (= Stobreč), Salonu, Krkar (Korčulu),
Jader (Zadar) i dr.
Rimljani se nalaze na prijelazu iz stare u novu eru našega
brojenja na cjelokupnom Iliriku: od Jadranskog mora
do Dunavskoga limesa. U stoljećima njihove prisutnosti izvršena
je sveopća romanizacija, pa kad Hrvati za slavenske
doseobe od kraja VI. stoljeća dolaze na ove prostore susreću
se s romaniziranim mjesnim imenima. Hrvati romanska
i starija romanizirana imena preuzimaju od Romana.
U romansko-hrvatskim jezičnim dodirima identificiramo
predromanske slojeve njihovom proširenošću Mediteranom
(Meleta/Mljet, Arba/Rab, Phara/Hvar, Ragusa na
hrvatskom Jadranu i na Siciliji) te opetovanjem i razmještajem
pojedinih imenskih segmenata: skord- (Scardona> Skradin, Skrad, Skradnik), veg-/big- (Vegia/Bigi > Bag);
bist- (Bistua, Biston > Bast), jad- (Jader > Zadar, Adrion
oros [Dinara?]; Odra); -ōna (*-yna > -in): Flanona > Plomin;
Albona > Labin; Aenona > Nin; Promona > Promina,
Stelpona > Stupin; Salona > Solin; Narona > Norin; -issa:
Almissa > Omiš; -esta/-ista: Ladesta > Lastovo, Tergeste >
Trst; -enent/-unt: Pinquentum > Buzet, Parentium > Poreč,
Solenta > Sulet (= Šolta), Spinutum > Špinut, Maluntum
> Molat... Svojedobno izvršene romansko-hrvatske jezične
prilagodbe u tim i mnogim drugim ojkonimima kao
što su druga slavenska palatalizacija (Kissa > Caska, *Kerso
> Cres), ponašanje romanskog protoničkog ă > ŏ (Salona
> Solin), izjednačivanje hrvatskih poluglasova /ъ, ь >
ә/ (Muccurum > Makar, Vigi > Bag), supstitucija romanskih
samoglasnika ū/ō (> y > i): (mūrus > Mir, Narōna >
Norin), denazalizacija hrvatskih nazalnih samoglasnika
(Parentium > *Poręč > Poreč), metateza likvida (Arsia >
Raša, Scardona > Skradin, Albona > Labin) itd. pokazuju
da je usvajanje tih i takvih imenskih likova izvršeno u
najstarijoj hrvatskoj jezičnoj fazi nakon hrvatske doseobe.
Hrvati su se u novoj postojbini prilagodili jezičnim i
gospodarskim prilikama. Prilike se u interamniju Drave
i Save nisu mnogo razlikovale od onih u njihovoj prapostojbini.
Osim imena značajnih rijeka (Sava, Drava, Krapina,
Mura, Odra, Bednja, Bosut) čuli su i usvojili izravno
od starosjedilaca samo neka imena gradova i prilagodili
ih sustavu svojega jezika: Siscia > Sisak, Syrmium > Srěm.
U gorskim krajevima naselili su se uz napuštene utvrde,
uz rubove krških polja i ondje u trokutu starih gradova:
Nina, Knina i Solina, u Lici i drugdje postupno napuštaju
plemensko-rodbinski ustroj, organiziraju se teritorijalno,
vojnički i stvaraju prve državne tvorevine na materijalnim
ostacima nastamba i u ozračju duhovnih tečevina antike.
Uokolo primorskih, utvrđenih romanskih gradova pod
vlašću Bizanta, koji su bili ustrojeni poput državica, Hrvati
se zarana evangeliziraju, naseljavaju se na razvaljenim nastambama,
i na urušenim crkvama grade prve bogomolje,
samostane, seoska gospodarstva, kurtise po uzoru na villae
rusticae. Na tim područjima već privedenim kulturama, u
agerima romanskih gradova Splita, Trogira, Zadra i u Istri
nastaju naselja koja imaju patronimna, rodovska, patrocinijska
i etnička obilježja. Njihove jezične prilagodbe i imenske
strukture upozoravaju na prostore najranijeg hrvatskog
zaposjedanja, gospodarskog načina života i organiziranja
stalnih naselja: u Dalmaciji, Lici i Istri, te uz korita slavonskih
rijeka, na rubovima šuma, gdje su se nalazila nekadašnja
stara romanska naselja i tla otprije privedena kulturi.
U brdskim dijelovima Dinarskoga gorja živjelo je nomadskim
transhumantnim stočarskim životom starosjedilačko,
poromanjeno pučanstvo koje dokumenti kasnije
nazivaju Vlasima. Prostirali su se gorjem od istočne Hercegovine,
u zaleđu Kotora i Dubrovnika, preko Poneretvlja,
Pocetinja, Pokrčja, Pozrmanja do vrleti Velebita i Ćićarije
u Istri. Živjeli su u svojim povremenim stanima, katunima,
u čvrstim rodovskim zajednicama. Oni kao stočari
nisu ostavili bitnijih tragova u hrvatskoj ojkonimiji.
Poveznice: imena | prezimena | ojkonimi | naselja | naseljavanje |
Oglas
Facebook komentari
Neregistrirani korisnik
Pretraži Ogorje.net
Zadnji upiti o prezimenima: