Imena naselja (ojkonimi)

izvor: "Hrvatski prezimenik"

Ojkonimi (imena naselja) u hrvatskoj onomastici nisu podrobnije proučavani pa je ovo prigoda da se nešto napiše i o tome.
U granicama današnje hrvatske države nalaze se 6654 službena naselja. Neka su od njih seoca, zaseoci, pastirski stanovi, salaši, odjeliti turistički kompleksi, nastanjena industrijska i seoska gospodarstva. Zaseoci i mnoga manja naselja smatraju se dijelovima većih naselja i nisu ušla u službeni popis. Tako je i s prigradskim naseljima koja “gutaju” gradovi. Naselja nisu posvuda jednako razmještena. Najgušća su po sjeverozapadnoj Hrvatskoj, i to u Zagrebačkoj županiji sa 309 696 stanovnika u 683 naselja, Gradu Zagrebu sa 779 145 stanovnika u 70 naselja, Varaždinskoj županiji sa 184 769 stanovnika u 299 naselja i u Međimurskoj županiji sa 118 426 stanovnika u 128 naselja. Najrjeđa je naseljenost u gorskoj, središnjoj Hrvatskoj, gdje su prostranstva u posljednjim desetljećima vrlo opustjela zbog ekonomskih migracija i ratnih neprilika.
Napuštanjem, pa nestajanjem naselja gase se i predaju zaboravu mnogi ojkonimi. Neke od njih prepoznajemo u imenima rudina, voda, pustara, pustoselina, crkvina, selišta, grobalja i sl., ili ih nalazimo ucrtane u povijesnim zemljovidima, zapisane u katastarskim zemljišnicima, ili u povijesnim (arhivskim) spisima.
Prostor današnjih i bivših naselja razmještajem, gustoćom, veličinom, položajem, načinom gradnje, građom za gradnju (cigla, pleter, pljeva i blato, sohe za sojenice, drvo, kamen), rasterom kuća i ulica (zbijena, akropolskog tipa u Primorju, raštrkana u gorskoj Hrvatskoj i u Zagorju, ušorena u Slavoniji itd.), odražavaju zemljopisne, povijesne i društvene zadanosti nastanka, rasta, trajanja i utrnuća. Gradnjom, opremljenošću i izgledom svjedoče o življenju. Veća je naseljenost u nižim, župnijim predjelima. Tako, primjerice, prostori do 200 metara nadmorske visine imaju 85% cjelokupnog stanovništva, prostori od 200 do 500 metara nadmorske visine imaju 12,5% pučanstva. Oni od 500 do 700 metara tek 2%, a ona iznad 700 metara zanemariv broj stanovnika (0,5%).

Imena naselja

odražavaju bogatstvo motiva koji su bili poticajem njihovu nastanku. U etimološkoj i tvorbenoj jasnoći svojih likova imena ocrtavaju ne samo etničke (Duvno, Valun, Čitluk, Varaždin...), jezične i dijalektalne značajke (Split, Mošćenice, Čakovec, Vukovar), nego i raznolikost međujezičnih prožimanja, imenskih tipova koji svjedoče o starosti ojkonima (npr. Nina: Aenona > Nona, *Nynъ > Nin, prvoga grada primorske Hrvatske, odnosno Siska: Siscia > *Sisъkъ > Sisek > Sisak, prvoga upravnoga grada panonske Hrvatske). Ona svjedoče o putovima različitih zamršenih naseljavanja i raseljavanja. U imenima otkrivamo uzroke mijena i prepoznajemo etnička i jezična preslojavanja i prožimanja.
Kao što fizička geografija predočuje zemljopisni prostor, tako toponimi odražavaju načine njegova naseljavanja, življenja na tom prostoru i jezičnu stvarnost koja se “skamenjena” zrcali u zemljopisnim imenskim likovima. Hrvatska, iako prostorno malena zemlja, odlikuje se vrlo izdiferenciranim regijama: panonskoravničarska na sjeveru, brdovita i krševita u središnjem dijelu, primorska s tisućama otoka i razvedenim primorjem i podmorjem na jugu. Hrvatska se po takvu reljefu razlikuje od većine slavenskih zemalja. Te su regije u etnografskom i dijalekatalnom smislu vrlo različite, iako su u narodnosnim granicama vrlo podudarne.
Od XVI. stoljeća s osmanlijskim prodiranjem započelo je seljenje pučanstva od istoka prema zapadu i sjeveru. Te su seobe prošarale dijalekatalnu kartu.
Mnogi stari tvrdi burgovi, “načičkani” kao krtičnjaci, nalazili su se dotad diljem Hrvatske. Od mnogih su do danas ostala samo imena i krnjaki ruševnih bedema. Od tada su započele prve hrvatske migracije: Mađarska, Austrija (Burgenland), Slovačka, Moravska, Italija (Molise i dr.). Hrvatske migracije traju već pola tisućljeća i još, nažalost, nisu završene.
Vlaško i srpsko stanovništvo dolazeći od XVI. stoljeća s istoka naseljavalo je opustjele krajeve, ulazilo u gotovo ispražnjena naselja, pogotovu na prostoru nekadašnje Vojne granice. Ti došljaci nisu osnovali ni imenovali nijedno značajnije naselje.
Ljudi i naselja u takvim prostorima oblikovali su se u okrilju balkanskoga srednjoeuropskoga, mediteranskoga, donekle i alpskoga kulturnog ozračja, na različitim jezičnim supstratima i adstratima, pod različitim državnim utjecajima (austrougarskim, turskim, mletačkim). Zanimljiv je u tom smislu Gorski kotar koji su zapljuskivali demografski, kulturni i jezični valovi s primorja (mediteranski, čakavski), sa sjeveroistoka (panonski, kajkavski), sa zapada (alpski etnografski nanosi sa slovenskim jezičnim utjecajem), te s jugoistoka (osobito od XVII. stoljeća) migracijski novoštokavski, ikavski i novoštokavski ikavski i novoštokavski jekavski utjecaji. Oni su prepoznatljivi i u govoru i u imenima naselja. Gorski kotar u tom je smislu slika pravoga “povijesnoga zbjega”. Imena naselja dobrim su dijelom odraz tih prilika. S obzirom na ojkonimni sustav, modele i strukturalne tipove koje nalazimo u hrvatskoj ojkonimiji moguće je imena naselja razvrstati na ona koja se isključivo javljaju u ojkonimiji ona koja imaju antroponimnu ili apelativnu (odnosno toponimnu) osnovu. Neka označuju “mnoštvo, skupinu, zbrojnost ljudi na dotičnom lokalitetu”. Njihovi su oblici, zbog takva sadržaja, u množini, ali označuju jedinačnost (Grižane, Unešići, Perkovići, Runovići; Križevci, Jankovci, Andrijevci... Takvim se likovima imenuju jedino naselja sve od doseobe Hrvata).
Razvrstavamo ih u skupine:
a) imena naselja s antroponimom u osnovi. To su rodovski ojkonimi: Nebljusi, Čavoglave, Hrvatini..., patronimni ojkonimi: Unešići, Mikanovci, Petrčane...
b) imena naselja s apelativnom (ili toponimnom) osnovom: Lišane, Lužane, Slatinci (: Slatina), Podgajci (: pod gajem), Gatinci (: Gat)...
c) imena naselja s apelativom koji iskazuje čime se dotični ljudi bave. To su profesionalni ojkonimi: Kovači, Tkalci, Kolesari, Končari, Ribari, Rešetari, Svinjari...
S antroponimnom osnovom su naseobinska imena (a često i druga, terenska imena) koja izražavaju posvojnost:
Ilača, Živogošće, Ivanec, Perunsko, Jurandvor, Ivanja Reka.
Imena naselja su uglavnom u singularnim likovima.
Druga velika ojkonimna skupina sadržava opis i namjenu zemljopisnog reljefa na kojemu je naselje. U osnovi je topografska, mjesna, ili koja druga imenica ili imenička sintagma kojima su motivirani dotični ojkonimi.
Njih razvrstavamo na one koji su a) motivirani položajem (Visoko), izgledom (Drage), veličinom (Dugo Selo), sastavom tla (Glina), biljnim (Bukovec) i životinjskim (Vučjak) svijetom... i b) rezultat čovjekove djelatnosti s obzirom na obradu tla (Njivice), preobrazbu krajolika (Brod, Požega), gospodarske (Gradec), kulturne (Opatija), crkvene (Crikvenica) objekte i druge okolnosti koje su sadržane u njihovoj etiologiji... Takva se naseobinska imena ističu karakterizacijom (što je tamo?): Gradac, Vrbnik, Vrulja, Vrsi..., deskripcijom (kakav je izgled i koje su okolnosti imenovanja?): Požega, Plišivica, Močila..., pripadnošću (čemu je ime pridruženo?): Makarska (: Makar), Splitska (: Split), Supetarska Draga (: Supetar), Podravska Slatina (: Podravina)..., lokalizacijom (gdje je to?): Zaglav, Prekopakra, Vrlika (= na vrhu rijeke)... Imena naselja s antroponimnom osnovom (dvoleksemnog /Sveta Nedelja/ i pokraćenog imena /Nedelišće/; svetačkog /Brckovljani/, narodnog /Mokošica/, stranog /Sutivan/, domaćeg imena /Živogošće/, prezimena /Prgomet/, pridjevka /Konjevrate/ itd.) s pridruženim ojkonimijskim sufiksima tvore različite tipove ojkonimnih sadržaja s obzirom na vrijeme, jezik, dijalekt, način i prostor naseljavanja, a imena naselja s imenicom u osnovi opisuju zemljopisni i jezični prostor i odražavaju oblike života na tom naseljenom prostoru (Priboj, Klanjec, Mlaka, Primošten...).

Imena naselja i procesi hrvatskoga naseljavanja

Najstariji ojkonimi sačuvani do danas na povijesnom hrvatskom području potječu iz davnih vremena i mnogima od njih nije moguće odrediti jezično porijeklo: Korčula / Krkar (< Corcyra), Caska (< Kissa), Vis (< Issa), Cres (< *Kerso), Osor (< Apsara). O njihovoj starosti svjedoči rasprostranjenost njihovih imenskih “dvojnika” na mnogim područjima sredozemnoga prostora. Oko 1500 godina prije Krista na hrvatskom (i bosanskom) području zatekle su se ilirske populacije (Panoni, Histri, Liburni, Japodi i prema jugoistoku Delmati, Daori, Ardijejci i dr.) na prostoru tadašnjega zapadnoga Ilirika. Na primorju od IV. stoljeća prije Krista Grci osnivaju svoje faktorije: Pharos, Tragurion, Epetion (= Stobreč), Salonu, Krkar (Korčulu), Jader (Zadar) i dr.
Rimljani se nalaze na prijelazu iz stare u novu eru našega brojenja na cjelokupnom Iliriku: od Jadranskog mora do Dunavskoga limesa. U stoljećima njihove prisutnosti izvršena je sveopća romanizacija, pa kad Hrvati za slavenske doseobe od kraja VI. stoljeća dolaze na ove prostore susreću se s romaniziranim mjesnim imenima. Hrvati romanska i starija romanizirana imena preuzimaju od Romana.
U romansko-hrvatskim jezičnim dodirima identificiramo predromanske slojeve njihovom proširenošću Mediteranom (Meleta/Mljet, Arba/Rab, Phara/Hvar, Ragusa na hrvatskom Jadranu i na Siciliji) te opetovanjem i razmještajem pojedinih imenskih segmenata: skord- (Scardona> Skradin, Skrad, Skradnik), veg-/big- (Vegia/Bigi > Bag); bist- (Bistua, Biston > Bast), jad- (Jader > Zadar, Adrion oros [Dinara?]; Odra); -ōna (*-yna > -in): Flanona > Plomin; Albona > Labin; Aenona > Nin; Promona > Promina, Stelpona > Stupin; Salona > Solin; Narona > Norin; -issa: Almissa > Omiš; -esta/-ista: Ladesta > Lastovo, Tergeste > Trst; -enent/-unt: Pinquentum > Buzet, Parentium > Poreč, Solenta > Sulet (= Šolta), Spinutum > Špinut, Maluntum > Molat... Svojedobno izvršene romansko-hrvatske jezične prilagodbe u tim i mnogim drugim ojkonimima kao što su druga slavenska palatalizacija (Kissa > Caska, *Kerso > Cres), ponašanje romanskog protoničkog ă > ŏ (Salona > Solin), izjednačivanje hrvatskih poluglasova /ъ, ь > ә/ (Muccurum > Makar, Vigi > Bag), supstitucija romanskih samoglasnika ū/ō (> y > i): (mūrus > Mir, Narōna > Norin), denazalizacija hrvatskih nazalnih samoglasnika (Parentium > *Poręč > Poreč), metateza likvida (Arsia > Raša, Scardona > Skradin, Albona > Labin) itd. pokazuju da je usvajanje tih i takvih imenskih likova izvršeno u najstarijoj hrvatskoj jezičnoj fazi nakon hrvatske doseobe. Hrvati su se u novoj postojbini prilagodili jezičnim i gospodarskim prilikama. Prilike se u interamniju Drave i Save nisu mnogo razlikovale od onih u njihovoj prapostojbini.
Osim imena značajnih rijeka (Sava, Drava, Krapina, Mura, Odra, Bednja, Bosut) čuli su i usvojili izravno od starosjedilaca samo neka imena gradova i prilagodili ih sustavu svojega jezika: Siscia > Sisak, Syrmium > Srěm. U gorskim krajevima naselili su se uz napuštene utvrde, uz rubove krških polja i ondje u trokutu starih gradova: Nina, Knina i Solina, u Lici i drugdje postupno napuštaju plemensko-rodbinski ustroj, organiziraju se teritorijalno, vojnički i stvaraju prve državne tvorevine na materijalnim ostacima nastamba i u ozračju duhovnih tečevina antike.
Uokolo primorskih, utvrđenih romanskih gradova pod vlašću Bizanta, koji su bili ustrojeni poput državica, Hrvati se zarana evangeliziraju, naseljavaju se na razvaljenim nastambama, i na urušenim crkvama grade prve bogomolje, samostane, seoska gospodarstva, kurtise po uzoru na villae rusticae. Na tim područjima već privedenim kulturama, u agerima romanskih gradova Splita, Trogira, Zadra i u Istri nastaju naselja koja imaju patronimna, rodovska, patrocinijska i etnička obilježja. Njihove jezične prilagodbe i imenske strukture upozoravaju na prostore najranijeg hrvatskog zaposjedanja, gospodarskog načina života i organiziranja stalnih naselja: u Dalmaciji, Lici i Istri, te uz korita slavonskih rijeka, na rubovima šuma, gdje su se nalazila nekadašnja stara romanska naselja i tla otprije privedena kulturi.
U brdskim dijelovima Dinarskoga gorja živjelo je nomadskim transhumantnim stočarskim životom starosjedilačko, poromanjeno pučanstvo koje dokumenti kasnije nazivaju Vlasima. Prostirali su se gorjem od istočne Hercegovine, u zaleđu Kotora i Dubrovnika, preko Poneretvlja, Pocetinja, Pokrčja, Pozrmanja do vrleti Velebita i Ćićarije u Istri. Živjeli su u svojim povremenim stanima, katunima, u čvrstim rodovskim zajednicama. Oni kao stočari nisu ostavili bitnijih tragova u hrvatskoj ojkonimiji.

Poveznice: imena | prezimena | ojkonimi | naselja | naseljavanje |

« Natrag na onomastiku

Facebook komentari

Neregistrirani korisnik

Logirajte se ili registrirajte

Pretraži Ogorje.net

Oglas