Povijest Župe Ogorje

Vicko Kapitanović

"SV. JURAJ MUČENIK", Šibenska biskupija
Župni ured Ogorje
21206 OGORJE
Tel. 021/663-106
Župnik: Fra Božo Gulić

Ogorje je u starini bio naziv za široko područje između gora Moseća (nekoc Petrova Gora) i Svilaje. Područje je u starini pripadalo kraju koji se nazivao Zmina, u kojoj je 16. travnja 1078. Zvonimir poklonio splitskoj Crkvi pravo na korištenje ispaše. Na splitskom crkvenom sinodu 1185. Zmina je sačinjavala posebnu župu ili čak možda područje s više župa u splitskoj nadbiskupiji. Kad je Zagora, nakon pada Kliške i Neorićke tvrđave 1537. i formalno potpala pod tursku vlast, visovački su franjevci pastorizirali i nahiju (područje) Zminje polje u vilajetu Hrvati, koja je sačinajavala jedinstvenu župu. Župa se Zmina poklapala s granicama nahije. U XVII. stoljeću u njoj se spominju sela i crkve: Zmino (crkva Gospe od Anđela, po svoj prilici Donji Muć), Vrba (Ramnjane ili Viseć), Ogorje (sv. Juraj), Zelovo, Potravlje (Sv. Matija apostol), Satrić, Visoka, Brštanovo (sv. Juraj) Bidnić (sv. Mihovil), Milešina. Kako su u vrijeme ratova za oslobođenje od Turaka, ramski franjevci doveli narod u ta područja, sinjski je samostan u sporu s visovačkim 1693. dobio Ogorje, koje je tada pripadalo trogirskoj, a od 1830. šibenskoj biskupiji.

Župa je u XVIII. st. obuhvaćala Ogorje, Bračević, Milešinu, Pribude, Radunić, Crivac, Ramljane i Postinje sa župnom crkvom u Ogorju i kapelanijama Zlopolju, Crivacu, Ramnjanima i Postinju. God. 1830. od župe je oduzeto Postinje Gornje jer je pripalo splitsko-makarskoj biskupiji. Kako je župa bila prostrana, među različitim selima je dolazilo više puta do suparništva i razmirica za prvenstvo. Usprkos protivljenju sinjskog samostana, kojemu je župa pripadala, i nastojanja franjevaca da očuvaju jedinstvenu župu, godine 1882. župa je podijeljena. Ogorju su pripala sela Ogorje Donje i Gornje, Milešina Mala, Radunić i Topići u Bidniću, od ostalog je dijela osnovana nova župa Zlopolje.
U drugoj polovici XX. stoljeća župa se naglo raseljavala pa u njoj prevladava uglavnom starije stanovništvo. Danas na području župe djeluje samo jedna škola u kojoj župnik predaje 12 školskih sati vjeronauka tjedno.

Premda je u tursko doba postojala crkva sv. Jurja mučenika u Ogorju ona je očito morala biti ruševna pa je odmah nakon oslobođenja od Turaka sagrađena nova, koju biskup Cupilli u svom izvještaju ad limina naziva velikom crkvom. Njezin je opis sačuvan u vizitaciji iz 1757. godine. Bila je duguljasta, popločana i pokrita pločama. Vrata su joj bila natkrita, te se misa govorila ispod te nadstrešnice ako bi službi Božjoj prisustvovalo više naroda. Imala je zvonik sa zvonom. Gospin oltar nije imao slike, a na oltaru sv. Ante, koji je podigao Ante Burmaz, slika je bila izblijedila. U crkvi je bio srebrni križ, "pax" i dosta srebrnih darova.

Nova je crkva sagrađena 1855., kako je uklesano na apsidi. Crkva je kamena i visoka građevina u neoromanici. Tlocrt joj je pravokutan s velikom apsidom u kojoj je veliki oltar iza kojega je sakristija. Vrata su istaknuta lukom i timpanom. Nad njima je ruža s četiri okrugla otvora. Na vrhu je zvonik na preslicu s tri zvona. Na pobočnim zidovima su dva velika prozora, a između njih je trifora. Neobičnost u crkvenoj arhitekturi su vrata na apsidi koja su sedamdesetih godina XX. stoljeća zazidana.

Veliki oltar je podignut 1898. od šarenog mramora s tabernakulom. Na njemu je srebrno procesionalno raspelo, mletački rad XVIII. stoljeća. U lađi je mramorni oltar na kojem je Gospina slika na drvetu i veliki gospin kip s djetetom (nabavljen 1998). S druge strane je mramorni oltar sv. Ante. U crkvi ima staro drveno raspelo, a izvezeni i teško oštećeni lik sv. Jurja iz te crkve čuva se u franjevačkom muzeju u Sinju.
Zbog izloženosti buri i nevremenu crkvu je više puta trebalo popravljati. Popravljana je naročito poslije udara groma 1968, te temeljitije 1978, kad je ponovno ožbukana i propali drveni strop (nebnica) zamjenjen aluminijskim, a radovi su izvođeni i kasnije, kao elektrifikacija zvona, postavljanje greda ispod krova za zaštitu od jakog udara vjetra, izrada crkvenih klupa, ozvučenje crkve itd. Oko crkve je groblje.
U blizini crkve, uz cestu je kapelica Sv. Ante koju je 1914. podiglo Društvo ložača splitske tvornice cementa Gilardi e Bettiza. U njoj je Svečev kip. Kapelica je popravljena 1974. i temeljito 2002.
Do 1882. župska kuća bila je na Raduniću. Nakon istjerivanja Turaka to je bila prizemnica pokrivena sevarom, a imala je kuhinju, spremnicu i tri sobe. Župnik Marko Marinović započeo je 1747. a fra Petar Vuletić dovršio izgradnju kamene kuće na kat i izgradnju bunara, dok su dvorište zasadili voćkama tako da je to bilo, čini se najuređenije kućanstvo u Zagori. Po narudžbi župnika fra Petra Alfirevića mletački mjernik Antun Franjo Corir izradio je 1780. katastarski crtež imanja. Neposredno pred razdiobu župe 1882. Ogorani su na svoj trošak izgradili novu kuću i bunar nedaleko od župne crkve sv. Jurja. Ta je kuća uništena od eksplozije za vrijeme II. svjetskog rata, a staja uz nju zapaljena. God. 1972-73. sagrađena je nova kuća, a obnovljena 1978. Otkad je župa Zlopolje povjerena ogorskom župniku, župnik stanuje ponovno na Raduniću koji pripada župi Ogorje, ali je župna kuća izdvojena 19. I. 1929. i pripada župi Zlopolje. U ogorskoj župnoj kući je kroz čitavo vrijeme domovinskog rata stanovala hrvatska vojska. Tu je i vjeronaučna dvorana.
Najstarije župne matice, pod nazivom župe Zmina, kad je bio župnik fra Bonaventura Biloglav, iz 1679-1710. čuvaju se u HAZ-u (RVM. k. 1594). Stare matice ostale su nakon diobe župe u župnoj kući na Raduniću, koja je pripala Zlopolju, iz koje su nestale za vrijeme II. svjetskog rata. Od 1882., kad se od Ogorja odjelilo Zlopolje, čuvaju se u matičnom uredu.

- Misno slavlje nedjeljom i blagdanom u 12,15 sati.

- Svetkovine u župi:

> 23. travnja: sv. Juraj
Misa u 12,30 sati.

- Misno slavlje radnim danom prema dogovoru.

Poveznice: povijest | župa | ogorje | sveti jure |

« Natrag na povijest

Oglas

Facebook komentari

Neregistrirani korisnik

Logirajte se ili registrirajte

Pretraži Ogorje.net

Zadnji upiti o prezimenima: