Zmina
Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir 1083. godine darovao je splitskom nadbiskupu Lovrincu „teritorium in loco, qui Smina nuncupatur, illud quidem, quod Conustina niminatur“ (zemljište u kraju koji se zove Zmina, ono naime (zemljište) koje se Konjuština naziva). Konjuština je tadašnji naziv današnjeg sela Konjsko pokraj Klisa.
Dakako, ovo je prvo spominjanje Zmine, a ona slijede brojni dokumenti u kojima se spominje Zmina sve do 1700. godine.
„Na temelju nove arhivske građe, ističe L. Katić, dade se utvrditi da je Smina isto što i Gornji Muć gdje se otkopala crkva iz doba kneza Branimira s natpisom koji spominje tog kneza… Iz svega se već dade zaključiti da je Smina ništa drugo nego Mućko polje, jer se ono stere od obronaka Kozjaka do brda prema cetinskom polju.
Tako prostran teritorij, plodno polje zatvoreno planinama, u starohrvatsko doba bio kao stvoren za adiministrativno-političku cjelinu, što se zvala župa, u kojoj su objedinjene potrebe najčešće jednog plemena. Već 1185. godine uporedo sa spominjanjem župa Klis, Livno, Cetina , Mosor i Poljica bilježi se i parochia Smina, koja se ne smije shvatiti u obliku današnje crkvene župe, već je riječ o mnogo prostranijem području.
Godine pak 1682. godine splitski nadbiskup Stjepan Cosmi Sminu naziva samo teritorijem, a Klis, Cetinu, Poljica i Livno comitatus, a to je, pojašnjava L. Katić, odatle što je Smina zaostala u razvitku, pa dok su se i Cetina i Poljica i Livno i Klis pretvorili u prave knežije – Smina dalje od plemenske župe nije se razvila i u političkom pogledu izgubila svaku važnost.“ Tada Zmina ostaje čak i bez svog dotadašnjeg imena i sve se više rabi naziv Muć, koji će i posve prevladati, pa će Zmina ostati samo povijesni toponim.
U povijesnim ispravama ta se župa javlja pod sljedećim nazivima: Smina, Zmina, Zimina, Sminovo, s napomenom da je prvi suglasnik zasigiurno „z“, pa su najvjerojatniji nazivi Zmina odnosno Zminovo.
Kako kroz Gornji Muć, uz samu župnu crkvu Svetog Petra protječe potok Zmijevac, toponim Zmina (stegnuto od Zmijina) i Zminovo (stegnuto od Zmijinovo) svjedoči da je u korijenu toponima imenica zmija, naziv gmazova ljuskaša, koji se kreću puzeći, a dio ih ima i otrovne zube.
Inače, zmija je u mnogim jezicima istoznačnica za podlu, zloćudnu i lukavu osobu, zastupljena je u svijetu religijskih i mitologijskih predodžaba u gotovo svim kulturama. Smatraju je pojavnim oblikom duhova, obožavanih predaka i junaka (stara Grčka, Afrika, Madagaskar), kućnim duhom zaštitnikom (stari Rim, Indija), a u Australiji postoji kult zmije-duge, koja daje blagotvornu kišu. U nekim je kulturama zmija uzvišena na tron najvišeg bića, a u drugim je otjelotvorenje zla i demonskih sila zla; u Bibliji upravo zmija upropaštava prve ljude, a u dijelu semitskih mitova opisane su kozmogonijske borbe između bogova i zmije; egipatski bog Ra svakodnevno ratuje sa zlom zmijom Apofi, a u germanskim mitovima je zmija Midgarschlange otjelotvorenje sile zla. Zmija je ponekad sveta životinja, pratitelj nekih božanstava (Eskulap, Searpis).
I u zvjezdoznanstvu je nazočna zmija, jer se po njoj zove istoglaseće zviježđe, vidljivo ljeti na sjevernoj hemisferi zemlje (Serpens, a dijeli se na glavu (caput) i rep (cauda).
Od ukupno 2.300 vrsta zmija 390 ih je otrovnih. U Hrvatskoj je ukupno 17 vrsta zmija, od kojih je 7 otrovnih kao primjerice poskok, riđovka, ljutica, žutokrug.
Zanimljivo je spomenuti da ima zmija s jezičnog motrišta ima isti korijen kao i imenica zmaj, što je naziv krilate nemani odnosno čudovišta kojeg je tijelo sastavljeno od tijela raznih životinja.
U Hrvata je malo toponima izvedenih od imenice zmija. Od naselja spominjemo Zmijavce, imotske i vrgorske, a ostalo su uglavnom mikrotoponimi: pokraj Pakraca je Zmijačina, Zmijare su u okolici Knina, Zmijevača je pokraj Splita, a blizu Gospića se nalazi zemljište Zmijara, a nazočni su i dvosložni oronimi kao što su primjerice Zmije brdo, Zmijino brdo i slično.
I u Bosni i Hercegovini rijetki su toponimi s osnovom zmija: Zmijanje je područje u Bosanskoj krajini, na tom području je i Zmijenjak, a Zmijanica je u Rami, Zmijanac u okolici Bileće, najviši vrh planine Lib na duvanjskom području zove se Zmijača (1.481 metar).
Oglas
Facebook komentari
Neregistrirani korisnik
Pretraži Ogorje.net
Zadnji upiti o prezimenima: