Orlović

Porijeklo prezimena

Broj komentara: 5 - Pročitajte komentare! (Čitanja: 20620) - Broj facebook komentara:

Prezime je s jezičnog motrišta izvedeno od imenice orao, naziva najveće ptice grabljivice hrvatskih planinskih krajeva (rod Aquila, red sokolovke), snažnih pandža i jakog kljuna, simbola snage i junaštva.
Naziv orao slično glasi u mnogim jezicima: praslavenski or6l6, ruski orel, poljski orzel, staronjemački aro, novonjemački Aar, gotski ara, latinski aquila, litavski erelis, grčki ornis = ptica itd.
U Hrvatskoj danas živi 1.546 osoba s prezimenom Orlović (sjeverna Dalmacija, Lika i istočna Slavonija). Istog su postanja i prezimena: Orlić (1.665, Istra, Primorje, Lika), Orlovac (Petrinja, Čakovec, Crikvenica), Orlovčić (istočna Slavonija).
Orlovići se na mućkom području pojavljuju u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine, kad su u Muću Donjem zabilježene obitelji Mate i Mije Orlovića; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Muću Donjem 5 obitelji s prezimenom Orlović.
Danas u Muću Donjem živi 5 obitelji tog roda s ukupno 25 duša.
Istog su podrijetla Orlovići u Budaku pokraj Benkovca, Donjoj Ploči pokraj Gračaca, Ljubaču pokraj Knina, te današnji Orlovića iz Malih Kablića pokraj Livna, kojih su tu doselili upravo iz Muća Donjeg.
Starina Orlovića, znamenitog hrvatskog roda u srednjem vijeku je u staroj župi Brotnjo, i to u današnjem selu Blatnici pokraj Čitluka.
Imali su i svoj plemićki grb, tvrdi N. Mandić. Međutim, kad je u pitanju grb koji se sačuvan u grbovniku obitelji Korjenić Neorić iz 1595. godine, on se odnosi na pleme Orlovčić (u izvorniku Orlovvcich), a uz grb su zapisani i sljedeći podaci: Grgur Orlovčić borio se 1525. godine kod Jajca; Ivan Orlovčić je 1526. godine poginuo na Mohačkom polju.
Međutim, Orlovići i Orlovčići nisu isto pleme, pa ćemo o ovim posljednjim ponešto i reći. Orlovčići spadaju u hrvatske obitelji plemenita roda Humljana iz gornjeg Pounja, koja posjedovala utvrđeni grad Čovku. Prvi istaknuti pripadnik obitelji Orlovčić bio je Juraj, „špan stola kraljeva među pleminitim ljudima u Lici“ (1490), poslanik bana Ladislava od Egervara kralju Vladislavu II. Jageloviću (1491) i poslanik hrvatskih staleža u radu Ugarskog sabora (1492). Iduće godine sa suprugom Klarom, bratom Dujmom i suprugom mu Uršulom pristupio bratovštini Svetog Duha u Rimu, nakon čega mu se gube tragovi u poznatim dokumentima. Dujam Orlovčić se već 1505. godine spominje kao kaštelan Sokola, zatim Ripča i Bilaja, gradova u vlasti Beatrice Frankapan, udovice hercega Ivaniša Korvina. Odamah nakon Beatricine smrti kralj Vladislav II. Jagelović podijelio je 1510. godine grad Sokol njemu i njegovim nećacima Stjepanu i Grguru. Uključena u obrambeni protuosmanski vojni sustav, obitelj Orlovčić je pretrpjela mnoge gubitke. Stjepanu se uskoro u izvorima gubi trag, a Dujam i Grgur spominju se još 1512. kao kapetani grada Ripča. Obiteljska loza se ugasila pogibijom Grgura Orlovčića u bitki na Mohačkom polju 1526. godine.
Vratimo se Orlovićima, od kojih su nastali sljedeći rodovi u zapadnoj Hercegovini:
1. Petrine u Čalićima pokraj Čitluka, u zapadnoj Hercegovini; od njih su nastali Praljci u Veljacima pokraj Ljubuškog i Čapljini, te Odobašići koji su odselili u Koraće pokraj Dervente i Agrove pokraj Orašja;
2. Divići u okolici Vrgorca i na Makarskom primorju (Drvenik);
3. Arale i Prusine (od njih su nastali Jarkići) u Hamzićima pokraj Čitluka;
4. nekadašnji Petkovići u Slipčićima i Bijakovićima (Čitluk) i Studencima (Ljubuški), od koji su nastale Glavote u Runovićima (Imotski) i Arapovići u Slipčićima; od Arapovića su u Slipčićima nastali Đogići i Đope.
Prvi put se spominju u ispravi od 21. veljače 1444. godine, u kojoj je zabilježeno da Gojislav Orlović rečeni Petrinović (dicto Petrinovich) u Drijevima (danas Gabela pokraj Čapljine) daruje dvije trećine utrška od prodaje svog skupocjenog pojasa za crkvu u Ljubuškom, a preostali dio za crkvu Svetog Vida pokraj Drijeva.
Gojislav Orlović zapovjedio je u istoj oporuci od 21. veljače 1444. godine da se sve od srebrenine i dukata (zlatnine), što se nalazi u njegovoj kući, pošalje u Rim. Namijenio je to za spas svoje duše, zadužujući svoje epitrope - Radovca i Katarinu - da to obave („…tuto quelo che se trovare in mia chassella de argento et de ducati che tuto parti Radovaz et Catherina… debiano mandare in Roma per mia annima.“).
M. Vego pak drži da je Gojsav Orlović rečeni Petrinović iz Hamzića pokraj Čitluka, te da mu su se kasnije potomci preselili u susjedno selo Čaliće, gdje su se opredijelili za novo prezime tako što su Petrinović skratili u Petrina, kako i danas glasi u Čalićima.
U popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Hamzićima je zabilježena 10-člana obitelj Vida Orlovića.
Prema N. Mandiću Vid Orlović je veoma zanimljiva pojava:
-u Dragićevićevu popisu iz 1741/1742. godine zabilježen je u Hamzićima kao Vid Divić, koji ima 6-članu obitelj;
-u Bogdanovićevu popisu 1768. godine kao Vid Orlović koji ima 10-članu obitelj;
-u maticama umrlih stare župe Brotnjo sa sjedištem u Gradnićima (danas općina Čitluk) 1778. godine upisan je kao Vid Aralo u starosti od 80 godina. Dakle, rođen je 1707. godine i mogao je biti domaćin svojoj obitelji i u vrijeme Dragićevićeva i Bogdanovićeva popisa.
Dakle, Orlovići rečeni Divići odselili su nakon oslobođenja Vrgorske krajine od Turaka (oko 1690. godine) u okolicu Vrgorca i na Makarsko primorje, a u Hamzićima je ostala samo Vidova obitelj, koja će u Dragićevićevu popisu biti upisana kao Divić, dok će u Bogdanovićevu popisu biti zabilježena s prezimenom Orlović; u matici umrlih Vid je upisan s drugim obiteljskim nadimkom Aralo, kao i svi ostali iz njegove 10-člane obitelji, čije je prezime Aralo i danas nose njihovi potomci, što danas žive upravo u Hamzićima. Dakako, nadimak Aralo su kao jedino prezime već ranije upisali neki hamzićki Orlovići (u Dragićevićevu popisu 4-člana obitelj Ivana Arala).
Dio Orlovića iz Hamzića promijenio je prezime u Prusinović, a koje danas glasi Prusina; zabilježio ih je biskup Dragićević: Jerko Prusinović s 2, Šimun s 3 i Nikola s 4 člana u obitelji; dio pak Prusina nekoć Orlovića danas se u Hamzićima preziva Jarkić.
U svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog, najtiskanijem djelu u Hrvata svih vremena, objavljenom 1756. godine, fra Andrija Kačića Miošić među hajducima koji su golemu žestinu unosili u okršaje s Turcima posebno ističe «dva Petkovića, starinom Orlovića». Petkovići nekoć Orlovići zabilježeni su u Slipčićima pokraj Čitluka u popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/1742. godine: Toma Petković s 14, Ilija sa 7 i Marijan s 5 članova u obitelji. Već u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine svi Petkovići iz Slipčića, koji su za dvadeset i pet godina narasli na 8 obitelji, promijenili prezime u Arapović: Ilija, Nikola i Ivan s po 9, Ivan drugi sa 7, Mijo i Mate s po 5, Vid s 4 i Ante s 3 člana u obitelji.
Dio Arapovića nekoć Orlovića doseljava u Sebišinu u Imotskoj krajini, gdje su u maticama župe Runovići 1792. upisani s kraćim oblikom prezimena Arap, koje će kasnije zamijeniti s obiteljskim nadimkom Glavota, što im je i danas prezime.
Inače, danas u Imotskoj krajini Orlovići žive u Ričicama, a i lovrećki su se Olujići, prema predaji, nekoć prezivali Orlovići i živjeli su u Mačjoj Ljuti ispod Studenaca, odakle su se premjestili u Strmin Dolac i na kraju ka kuli Urum-bega Granića u Lovreću, njemu za kmetove.
Cjelokupni ovaj izlet u povijest znamenitog roda brotnjanskih Orlovića, počevši od njihove starine u Hamzićima pa do Imotske krajine, obavili smo i stoga da bismo stigli do Roškog Polja pokraj Tomislavgrada i njegovih Orlovića, zabilježenih već 1706. godine u izvješću s pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarskog biskupa Nikole Bijankovića, kada su se u njegovoj pratnji nalazili i sljedeći Rožani: Ivan Orlović, Mate Ćosić i dva Ćerića (možda Ćesića?). Malo kasnije roški se Orlovići sklanjaju u Dalmaciju, u Imotsku krajinu, odakle će se dio njihovih potomaka nakon stotinjak godina ponovo vratiti u Roško Polje.
Danas na duvanjskom području Orlovići žive u Roškom Polju (13 obitelj, 53 člana) i u Tomilslavgradu (10, 45).
Ovo je i prigoda da se nešto kaže i o još nekim Orlovićima što nisu mijenjali prezime, a koji su odselili u tadašnju mletačku Dalmaciju. Tako je primjerice splitski nadbiskup Ivan Laghi u popisu vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine zabilježio u Slimenu poviše Omiša 10-članu obietlj Ivana Orlovića. Je li to možda upravo onaj Ivan Orlović što je 1706. godine bio u Roškom Polju u pratnji biskupa Bijankovića?

izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć"



Poveznice: Orlović | podrijetlo | porijeklo | prezime | rodoslovlje |

Slična prezimena:

OrlovčićOrlovac

Zadnji komentari na ovaj tekst:

VukKatuni - Datum: 25.7.2015.

Poštovani, pokušat ću doprinjeti ovoj problematici svojim poznavanjem razvoja prezimena Omiškog i Imotskog područja. Ovdje se spominju Orlovići sa Slimena kod Omiša. Radi se o starom plemenu sa Slimena, a Andrija-Kacic ispravno govori da su starinom Petkovići, što je zaista i tocno, naime staro se prezime Petković pocetkom 18. stoljeca na Slimenu dijeli na dva roda: Petkoviće-Orloviće (Kasnije skraceno Oral ili Oralj, npr. na popisu Omiškog teritorija 1799.) te na Petkoviće-Tadiće, kasnije samo Tadiće, koji su i donedavno, prije masovnih iseljavanja u gradove, bili najbrojnije prezime na Slimenu. Na popisu izbjeglickih obitelji iz Radobilje, Zagvozda i Imotskog podrucja nastanjenih u selu Slimenu 1686. godine, među starosjedilackim obiteljima na Slimenu nabrajaju se između ostalog obitelji Pavla Petkovića-Orlovića s 9 ukucana i obitelj Mije Petkovića-Tadića s 5 ukucana. Pisem ovo zato da mozete vidjeti da su Petkovići 1686. godine godine bili starosjedioci na selu Slimenu, tako da se njihov moguci dolazak iz nekih drugih krajeva morao dogoditi puno ranije ukoliko su 1686. smatrani starosjediocima. Lijep pozdrav!


Ibro Tabakovic - Datum: 11.8.2010.

Vidi:
-1)o Orlovicima i Orlicima:
www.imehrvatsko.net/prezimena/Orlovic-Leko
www.imehrvatsko.net/prezimena/Orlic
www.croatian-genealogy.com/hrv-imenik-prezimena/O/orlovic.shtml

2)o prezimenima uopce:
www.matis-pregrada.hr/kultura-crtice/12-porijeklo-prezimena-u-pregradi-i-okolici-ostala-pr/


Ibro Tabakovic - Datum: 10.8.2010.

Najcuveniji Orlic u inozemstvu bio je :
--Francisco Jose ORLICH Bolmarcich(1907-1969),bivsi predsjednik centralnoamericke Republike--CostaRice od 1962.do 1966.god.Njegov djed(ORLIC)i majka mu potjecu iz grada Punata(otok Krk).Njegova vila u Punatu je nazvana"Villa Costarica"...


Josip MatoŠin - Datum: 10.8.2010.

Molim Vas rodoslovlje prezimena Matošin.
Mjesto Primošten-Široke


Mate Prusina - Datum: 12.6.2009.

Ja sam Mate Prusina rodjen u Hamzicima gornjim. Vec 40 godina zivem u drugoj mi domovini Kanadi, ali nikad nisam zaboravio od kuda sam, i kome rodu i narodu pripadam.
Vrlo me obradovalo kad sam nasao na internetu povijest prezimena Prusina. Prije sam cuo da su Prusine podrijeklom iz istocne Njemacke Prusije i da su se zvali Prussci.
Pozdrav svima
Mate Prusina, Calgary, Alberta, Canada


Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Ogorje.net se ne može smatrati odgovornim za izrečeno.
Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

« Natrag na popis prezimena | Komentirajte!

Oglas

Facebook komentari

Neregistrirani korisnik

Logirajte se ili registrirajte

Pretraži Ogorje.net

Zadnji upiti o prezimenima: