Čelan

Porijeklo prezimena

Broj komentara: 8 - Pročitajte komentare! (Čitanja: 13090) - Broj facebook komentara:

S jezičnog stanovišta prezime je Čelan moglo nastati od imenice čelo, naziva dijela čovjekove glave iznad očiju do ruba kose (visko čelo).
P. Šimunović drži da je postalo od turske riječi çilli (çelli), što znači „čovjek s pjegama po licu.“
Tvrdnja Z. Veića, inače preuzeta od Lj. Serdarevića, da su se Čelani bavili "stočarstvom, poljoprivredom i uzgojem pčela, po čemu su i dobili prezime," posve je neutemeljena, jer u tome slučaju prezime bi glasilo Čelar (kao Lončar, Zdilar, Kolar, Likar, Mlinar). Istina, u Svibu, u Imotskoj krajini, zabilježeno je i prezime Čelar (1725. godine venecijanske vlasti dale su 9-članoj obitelji Jure Čelara 11 kanapa zemlje, a 7-članom kućanstvu Petra Čelara 9 kanapa), a njegovi su nositelji, za razliku od Čelana katolika, pravoslavne vjeroispovijesti.
U Hrvatskoj danas 450 osoba s prezimenom Čelan, a skoncentrirani su srednjoj Dalmaciji (Cista, Dugopolje, Neorić).
U Neoriću danas živi 2 obitelji tpg roda s ukupno 7 duša, dok u Sutini je nastanjena jedna dvočlana obitelj s prezimenom Čelan.
Starina roda Čelan je Zagvozd u Imotskoj krajini. Karlovačkim mirom između Osmanlijske Carevine i Mletačke Republike iz 1699. gdoine tek oslobođeni Zagvozd ponovno je vraćen Turskoj, što je uvjetovalo egzodus 25 obitelji sa 117 članova, koje je u Neorić odveo harambaša Mate Veić pokojnog Jurasa. Među njima su i preci današnjih neorićkih Čelana: Grgur Čelanović pokojnog Petra (3-člana obitelj), Marko također sin pokojnog Petra (5), vjerojatno Grgurov brat i Ilija Čelanović pokojnog Marka (6). Oni su upisani u Neoriću i u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine
Iz 18. stoljeća potječe i zanimljiva darovnica. Naime, narednik Filip Čelan živio je u obiteljskoj zajednici s ocem Grgurom i bratom Ivanom. Ivanov sin Matija bio je u bogosloviji i prije ređenja 1786. godine dobio je od obitelji dvije oranice od oko kanap i pol u Dubravicama, usve 300 lira prihoda godišnje.
S kraja 18. stoljeća navodimo i primjer kako postupno nestaju velike obiteljske zadruge, kao što je bila i ona, kojoj je u Neoriću domaćin bio Ivan Čelan, sin narednika Grgura s osam članova, nećak Petar, Ante i Jakov pokojnog Pilipa sa 7 članova. Oni su 4. travnja 1791. godine pristupili dragovoljnom činu diobe koji nije bio ovjeren na sudu. Stojne kuće, pojate, jarci, hambar, dubrave, podvornica, vrtovi i zemlje na brdu gdje je bila štala, podijeljeno je na tri dijela. Ostale zemlje dobile su pojedine obitelji prema broju njihovih članova. Isto je učinjeno sa životinjama, pčelinjacima, pokućstvom, alatima i oružjem ali i s dugovima. Otac Grgur ostavio je sebi konja,vola, stoku sitnog zuba i vrt. Ivanov sin Mate, svećenik (već spominjani Matija), nije tada dobio ništa, jer mu je otac odvojio nekretnine uoči ređenja. Ivanu je još pripala Dražica u brdu.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Neoriću je zabilježeno pet obitelji s prezimenom Čelan, kojih su domaćini bili: Ante, Ivan, Jozo, Marko i Nikola; zanimljivo je spomenuti da je u popis stanovništva 1948. godine zatekao u Neoriću samo četiri Čelanove obitelji.
Vratimo se na zagvodsku starinu roda Čelan. U vrijeme Kandijskog rata (1645 - 1669) iz Zagvozda je u Podgoru otišao đak Andrija Čelanović Petrov, koji se kasnije zaredio, te službovao kao kapelan i tamo je umro 1675. godine. Don Andrija je mogao biti rođen oko 1630. godine, što znači da su Čelanovići nazočni u Zagvozdu od početka 17. stoljeća. Još je jedan svećenik od zagvodskih Čelanovića, fra Mijo, tajnik makarskog biskupa, o kojem je ostalo zapisano da je 1671. godine s još nekoliko svećenika nosio moći Svetog Jure na istoimeni najviši vrh Biokova, gdje se nalazi crkvica posvećena tom svecu.
Zagvozd kao starinu roda Čelan potvrđuje i sljedeći podatak: u vrijeme Bečkog rata 1686. godine u zbjegu stanovnika tog imotskog sela na Makarskom primorju nalaze se: obitelj Mate Čelanovića s 9 i obitelj Mije Čelanića ms 8 duša.
U venecijanskom zemljišniku za područje Zagvozda iz 1726. godine upisano je da su mletačke vlasti dodijelile zemlju i domaćinima pet obitelji s prezimenom Čelan: Jure (8-člana obitelj, 10 kanapa), Frane (10, 12), Mate rečeni Patak (6 , 7), Ante rečeni Sule (9, 8) i Ante rečeni. Kurt (8, 10). Od Ante Čelana Kurta (turski kurt = vuk) nastali su zagvodski Kurtovići; od Ante Čelana Sule (Suleyman turski naziv naziv za židovskog kralja Solomuna) postali su Sulići; "jedan od trojice braće (Ante) spustio se u mušu (zajednički seoski pašnjak-AI) i tako dobio nadimak Mušura, koji mu postade prezimenom"; prema predaji Alagići, dio Čagalja, nastanjenih u Donjim Čagljima, također su nastali od Čelana; Čelan odselio na ženinstvo i dobio nadimak Vranjić koji je kasnije postao novo prezime.
Dakle, od zagvodskih Čelana nastali su Kurtovići, Sulići, Mušure, Alagići i Vranjići, s napomenom da danas u Zagvozdu nema više prezimena Čelan. Dakako, tome su pridonijele i njihove seobe (kronološki): skradinsko zaleđe, Cetinska krajina, Neorić, Cista Velika, Dugopolje i Imotski.
U arhivu Šibenske biskupije je zapisano da su 1686. godine, dakle kad Zagvožđani bježe u Makarsko primorje, neki od Čelana preko stare župe Zmin (danas područje općine Muć) prebjegli u skradinsko zaleđe: u Velimu se nastanio Pavo Čelanović (supruga, dva sina i kći, doveo je i dva grla krupne stoke), u Rakitnici je novo boravište našao njegov imenjak i prezimenjak Pavo Čelanović (supruga i pet kćeri). Ubrzo Čelanovića nestaje u skradinskom zaleđu: izumrli, odselili, promjenili prezime?
Među onima koji su 14. travnja 1697. godine dobili zemlje između Gale i Otoka, u Cetinskoj krajini, nalazi se i Rade Čelanović. J. A. Soldo smatra da se Čelan prije doseljenja "nalazio u Poljicima," ali to nije ničim potkrijepljeno. Za sada nema izgleda da to bude učinjeno i nekad ubuduće.
U Dugopolju je u sklopu popisa vjernika Splitske nadbiskupije 1725. godine nadbiskup Ivan Laghi zabilježio 8-članu obitelj Nikole Čelanovića, pretka današnjih dugopoljskih pripadanika tog roda. Njima pripada i pop glagoljaš don Antun Čelanović, za kojeg se jedino pouzdano zna da je ovaj svijet zamijenio boljim 1763. Godine 1768. ostalo je zapisano da je don Mijo (Mihovil) Čelan tada bio kapelan župe Dugopolje.
U vezi s oblicima prezimena Čelan i Čelanović riječ je o dvjema inačicama (kraćoj i dužoj), kao što je to slučaj s nizom prezimena primjerice u Dugopolju: Čulinović-Čulin, Kardumović-Kardum, Križanović-Križan, Malbašić-Malbaša, Radanović-Radan, Smajić-Smajo.
Danas u Dugopolju živi 14 obitelji i 52 osobe s prezimenom Čelan. Imaju nadimke: Golići (podrugljivo) i Žeže.
Čelani su istodobno, dakle 1725. godine, i to u novom venecijanskom zemljišniku, zabilježeni i u Cisti Velikoj u Imotskoj krajini, gdje su dvjema 5-članim obiteljima Bože i Vida Čelana mletačke vlasti dodijelile kuće i po 10 kanapa zemlje.
Upravo zbog Čelana iz Ciste Velike za ovaj se rod veže i izmišljotina o njihovu navodnom pravoslavnom podrijetlu. Razlog su Čelani-Savići, koji danas žive poviše Čelana u Cisti Velikoj. Saviće je nasilno pokatoličio hajduk Ivan Bušić iz Vinjana, poznatiji kao Rošo harambaša, rođen oko 1715. godine. On je najprije bio u dobrim odnosima s pravoslavcima (učitelj mu je bio hajduk Stanko Sočivica, pravoslavac), ali kad je beg Sukljašević unajmio šestoricu Vlaha da ga ubiju, Roša ih je otkrio i pobio, a kaluđeri iz Glavine baciše na nj prokletstvo, te se on se tako razbjesnio da im je postao krvni neprijatelj. Savić da sačuva glavu pokatoliči se, a s njegovim se potomcima neki Čelani povezaše ženidbom i prozvaše se Čelan-Savić.
U 19. stoljeću Čelani doseljavaju i u grad Imotski: Jure Čelan rečeni. Durudan iz Žeževice, rođen 1775. godine, živi u Imotskom, gdje se oženio Ružom Đuzel, rođenom 1777. godine; Šimun Čelan-Durudan rođen je 1843. godine, a u Imotskom se oženio Ankicom Poštenjak, rođenom 1843. godine. Prema pak Stanju duša župe Imotski koje je 1806. godine sastavio župnik fra Petar Prgomet tada je u Imotskom prebivalište imala 4-člana obitelj Jure Krivića rečeni Čelan.
U Lovreću pokraj Imotskog živi jedna obitelj s prezimenom Čelan: "doselio u Bošnjake (dio Lovreća-AI) putem ženidbe".
Iz Zagvozda početkom 19. stoljeća doselio u Zaslivlje pokraj Konjica Marko Čelan, koji se 1816. godine oženio Jelom rođenom Gašić nekoć Margetić iz Zaslivlja s kojom je rodio četiri sina Ivana (rođen 1821), Antu (1823), Jakova (1827) i Jozu (1831).
Nakon prvih upisa njihove djece u maticama se uz prezime Čelan javlja i obiteljski nadimak Ganjto, koji je prvi put upisan 1878. godine pri vjenčanju Andrije sina Ivana Čelana iz Orahovice i njegove zaručnice Anice Bebek Jakovljeve. Danas u Zaslivlju nema Čelana ali ima Ganjta.

izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć"



Poveznice: Čelan | podrijetlo | porijeklo | prezime | rodoslovlje |

Zadnji komentari na ovaj tekst:

vesnasa - Datum: 10.4.2014.

Molila bih Vasda mi odgovorite,da li su Ganjte koje spominjete imali decu i kako su se zvali,pitam Vas to jer je moja majka tamo rodjena,njeno devojacko prezime je Ganjto .Ppokusavam da pronadjem poreklo ali samo sam Vas nasla da ima nekih tragova.Hvala


daca - Datum: 29.4.2013.

I mene zanima kako su moji Čelani došli do Bosne, točnije Kreševa. Rado bih sastavila rodoslovno stablo koje ima točne podatke o mojim precima.


tibos - Datum: 7.2.2013.

O etimologiji i znacenju ovoga prezimena vidi na:

hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search

(VIDI pod c e l o-na c tvrdi znak)


Pavo - Datum: 7.2.2013.

Gospodin Ivanković griješi kad kaže da je razlog što se nekad priča da su Čelani bili pravoslavne vjere slučaj Savića u Cisti. Razlog ovome je što je u Dugopolju postojo rod Čelana koji su bili pravoslavne vjere. Ovdje ne govorim o masi Čelana katolika u tom mjestu, već o jednom domaćinstvu koje je sigurno živjelo u selu sredinom XIX stoljeća. U maticama pravoslavne parohije Dicmo i Zagorje se 1846. i 1851. godine bilježe krštenja Bože i Luce Čelan. Otac im je Jure Čelan a mati Tomica Parađina iz obližnjeg Broćanca. Na ove Čelane se jamačno unosi i brojka od 7 pravoslavnih osoba koliko u Dugopolju nalazi austrijski popis stanovništva 1830. godine. Popis 1910. godine nalazi 14 pravoslavaca u Dugopolju, pa su Čelani vjerojatno do tad narasli na više od jednog domaćinstva.

Ovi Čelani vjerojatno nemaju veze s katoličkim Čelanima, osim slučajnosti istovjetnog prezimena.


M.celan - Datum: 5.6.2011.

Celan je prvo upisano u grad Imotski.


Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Ogorje.net se ne može smatrati odgovornim za izrečeno.
Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Pročitajte sve komentare! Ukupno ih ima 8.

« Natrag na popis prezimena | Komentirajte!

Facebook komentari

Neregistrirani korisnik

Logirajte se ili registrirajte

Pretraži Ogorje.net

Oglas