Jeličić
Porijeklo prezimena
Broj komentara: 49 - Pročitajte komentare! (Čitanja: 29770) - Broj facebook komentara:
Prezime je izvedeno od Jelka ili Jelica, hipokoristika osobnog imena Jelena, hrvatske prilagođenice grčkog imena Helene sa značenjem sjajna, blistava. Ime se u Hrvata širilo štovanjem znamenite kraljice Jelene iz 10. stoljeća, žene kralja Krešimira II. i majke kralja Stipana Držislava, darovateljice dviju zadužbina u Solinu, od kojih je nastalo marijansko prasvetište u Hrvata, danas poznato pod nazivom Gospa od Otoka u Solinu.
U Hrvatskoj danas živi 1.340 osoba s prezimenom Jeličić (sjeverno i srednje priobalje, Lika). Često se miješa s prezimenom Jelčić, koje ima 900 osoba u južnoj Dalmaciji i Istri.
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Jelica (Nova Gradiška), Jeličanin (Kostajnica, Nova Gradiška), Jelka, Jelkić (140, Valpovo), Jelkovac (Karlovac), Jelković (Gvozd).
Matica starog i znamenitog roda Jel(i)čića je Mostar, u kojem su prebivali i prije osmanlijske okupacije tog grada 1466. godine. Pripadaju starim hrvatskim plemićkim rodovima, a imaju i svoj plemenski grb.
Iz Mostara su izbjegli ispred Turaka: dio Jelčića se nastanio u selima u okolici Ljubuškog: Zvirićima, Grabu, Klobuku i Vitini; neki su novo boravište našli u Paoči, tada župa Brotnjo, danas hercegovačka općina Čitluk; jedna grana ovog roda zaustavila se u Brusju na otoku Hvaru, kojima treba zahvaliti što je sačuvan plemenski grb te stare hrvatske vlastelinske obitelji.
Inače, dvojica Jeličića iz Paoče: serdar Jure i harambaša Jakov Jeličić bili su izvršni organizatori velike seobe katoličkog stanovništva zapadne Hercegovine (stare župe, Mostarsko blato, Mostar i Brotnjo), kojeg su nakon oslobođenja Cetinske krajine 1694. godine predvodili fra Frano Marinović rodom iz Dobrog Sela u župi Brotnjo i fra Toma Knezović (Knežević) rodom iz Rasna pokraj Širokog Briga, obojica iz franjevačkog samostana Živogošće na Makarskom primorju, odakle su pastorizirane tadašnje zapadno-hercegovačke župe.
Opći providur Danijel Dolfin potvrdio je 8. svibnja 1694. godine da su pet serdara, zatim 24 harambaše i dva kapelana iz župa Brotnjo, Mostarsko blato i Goranci (Mostar) doveli oko pet tisuća Hrvata katolika u venecijansku Dalmaciju, koji će braniti ne samo tvrđave Vrgorac i Zadvarje, nego se pokoravati vladi i otići tamo gdje god ona zaželi. Stoga je providur odredio petorici serdara deset dukata mjesečne plaće, kapelanima plaće venecijanskih prekomorskih vojnika, harambašama mjesečno po 12 lira i mjericu kruha. Dodajmo da je tada u Hrvace stigao harambaša Grgur Cvitković iz Goranaca (Mostar), u Potravlje harambaša Antun Prološčić iz Brotnja i u Satrić harambaša Šimun Hrgović iz Goranaca.
Dvije godine ranije, dakle 1692. tajni izaslanik Mletačke Republike Vinko Bujović iz Perasta u Boki kotorskoj sklopio je ugovor s Jurom Cvitkovićem iz Goranaca da će Pavao Cebić, Pavao Jeličić i Mate Vučić, svi iz Brotnja i Lalić iz Mostarskog blata sa svojim obiteljima prijeći na područje Mletačke Republike i stoga im je dao po 100 reala.
Serdar Jure Jeličić iz Paoče je 1690. godine prebjegao u selo Desne pokraj Opuzena, gdje je od venecijanskih vlasti dobio zemlju za obradu. Iz stare matice krštenih samostana Zaostrog saznaje se da je Jure ima sina Nikolu koji je rođen 1700. godine i koji je rodonačelnik današnjih opuzenskih Jeličića.
Spominjani harambaša Jakov Jelčić najprije se nastanio u Zaostrogu, odakle je kasnije preselio u susjedno selu Podacu. Među 15 obitelji u Zaostrogu, kojima su venecijanske vlasti dale privilegije 1690. godine nalaze se i Jeličići. Zabilježeni su u popisu stanovništva Makarskog primorja 1744. godine, kada u Zaostrogu dom ima 10-člana obitelj Jakova Jeličića.
S obiteljima koje je 1692. godine, koje je harambaša Bartul Jelavičić (Jelavić) doveo u Muć, nalazila se i obitelj Vida Jeličića, vjerojatno od Jeličića, nastanjenih u selima oko Metkovića.
Jesu li hercegovački Jeličići, barem neki, stigli na mućko područje i u Cetinsku krajinu i malo ranije ili pak ranije od ostalih, pitanje je koje nameće jedan upis iz knjige krštenih stare župe Zmina, što se prostirala na cijelom današnjem mućkom prostoru, a koju je vodio od 1687. do 1686. godine zminski župnik fra Bonaventura Biloglav. On je 1684. godine upisao krštenje Grge Jeličića, sina Vidova i Mandina, a kum je bio Šime Dželalija.
Upravo taj Vid i njegov brat Mate (Matij) zabilježeni su u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u Dobreču (sada dio Muća Gornjeg uz vrelo Dobreč) kao domaćini dviju obitelji s prezimenom Jeličić.
Obitelji braće Vida i Mate upisane se i u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) u sklopu banderije harambaše Jure Jelavića (Gizdavac, Dobreč,, dio Muća i Zelova)
U novom austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Muću je upisano 9 obitelji s prezimenom Jeličić: obitelji četvorice domaćina s imenom Mate, dvojice Lovra, zatim Jakovljeva, Ivanova i Filipova.
U popisu stanovništva 1948 godine u Muću Gornjem upisane su 22 obitelji s prezimenom Jeličić.
Danas u Mućkom Zelovu živi 12 obitelji s ukupno 34 duše s prezimenom Jeličić, koje se dijele na: Jeličiće (1 obitelj, 3 duše), Jeličiće Purke (4, 15), Jelkičiče Pekušiće (3, 10) i Jeličiće Delušiće (4, 6).
Inače, u Alberghettijevu zemljišniku (1725 - 1729) najviše je Jeličića upisano na području Metkovića: serdar Jure i njegovi imenjak, te Bariša, Lovre, Stipan i Mijo.
U Hrvacima se pripadnici tog roda s malo modificiranim prezimenom Jelčić prvi put pojavljuju u Stanju duša župe Hrvace iz 1839. godine u osobi domaćina obitelji Ivana Jelčića rečenog Paviša (1802-1852). Iako je obiteljski nadimak Paviša pokraj Ivanova imena prekrižen, čini se da je ovo bio samo čin opredjeljivanja dijela hrvatačkih Jelčića hoće li ostati vjerni starom prezimenu ili će uzeti novo Paviša, kako je to učinio Mate Paviša pokojnog Paške (1769-1849).
U drugoj polovici 19. stoljeća u Stanju duša župe Hrvace zabilježene su dvije obitelji sinova već spomenutog pokojnog Ivana Jelčića: 40-godišnjeg Joze s dvočlanom i 26-godišnjeg Šimuna s četveročlanom obitelji. U Stanju duša župe Hrvace iz 1893. godine upisano je pet Jelčića obitelji: već poznatog Šimuna pokojnog Ivana (rođen 1836), njegova brata Mate (1849), Ivanovog unuka a sina Jozinog Ivana (1867), te Frane pokojnog Ante (1883).
Jelčići hrvatačkih korijena danas žive u Hrvacama (3 obitelji, 8 duša), Splitu (1, 7) i u Sinju (1, 6).
Odakle su doselili u Hrvace? Vjerojatno s mućkog područja, ali ne treba isključiti ni Grabovinu pokraj Čapljine, gdje su početkom 19. stoljeća stigli iz Desni pokraj Metkovića, a oni su prvi od Jeličića izbacili iz prezimena jedno «i» i postali Jelčići. Danas Jel(i)čići na čapljinskom području žive u: Dretelju, Počitelju, Grabovini, Trebižatu, Hotnju, Stubici i Čapljini.
Od starog roda Jeličića postali su na ljubuškom području: Grgići, Kraljevići i Bilići, a u okolici Metkovića: Bebići, Barišići (od Barišića iz Vidonja je i aktualni splitski nadbiskup dr. Marin Barišić) i Nikolci.
Jeličići iz Rame su drugog krvnog podrijetla, jer su nastali od roda Prisičaja, koji je kasnije prezime skratio i u Sičaja. U popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskup je fra Pavo Dragićević 1741/1742. godine u Podboru, župa Rama, zabilježio 13-članu obitelju Ivana Prisičaje.
Svega dvadeset i pet godina kasnije u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Podboru su svoje domove imale obitelji trojice Jeličića: Grgo s 11 Mate s 19 i udovica Magdalena sa 6 duša.
izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć"
Poveznice: Jeličić | podrijetlo | porijeklo | prezime | rodoslovlje |
Slična prezimena:
• Jeličić Lovreković • Jelica • Jelić • Jeličanin •
Zadnji komentari na ovaj tekst:
Mladen Gambiroža - Datum: 8.2.2021.
Državni arhiv Zadar, Fond generalnih providura, HR-DAZD-1
- Dana 28.12.1689., knjiga II, list 59, Generalni providur Aleksandar Molin dodijelio je zemlju u Biskupiji kod Knina Mati Musunjaninu, kovaču Pavlu Koturoviću, Iliji Jeličiću, Stojanu Kneževiću, Viti Markojeviću, Petru Markojeviću, Mati Daničeviću, Ivanu Simiću i Mati Tumi i njihovim familijama.
Đorđe Jeličić - Datum: 1.2.2016.
Prezime Jeličić je nastalo,po mojim saznanjima,kada su se sreli na jednoj pustopoljini Srbin i Hrvat.Počela je rasprava ,jeli "č"ili"ć".Napravljen je kompromis,ali pošto smo i tada (u 15.vijeku)bili u nekakvoj tranziciji,zapadni mentori,koji su bili u punom zamahu pljačke novootkrivenih primitivnih kontinenata te ih oslobađali teškog bremena,zlata,koje inače ima vrlo veliku specifičnu težinu,nisu dopuštali da Slavenski "undermeschen"imaju dugačka prezimena,pa je umjesto Jeličilić nastalo Jeličić!Šta se tu ima više objašnjavati?
AhWell - Datum: 15.5.2014.
Moj pradeda (otac moje bake po majci) Stanoje je od Jeličića iz Brusnika (kod Negotina), pomenutih ranije u jednom primeru.
Bio je jedinac. Otac mu se tri put ženio, ali imao je samo dvoje dece, od kojih je jedno moj pradeda, a drugo je umrlo kao novorođenče nekoliko dana po rođenju.
neso565 - Datum: 27.10.2013.
ja sam jelicic iz sanskog mosta moj sukundjed(otac od cukundjeda) i sukunbaba su iz like ali su imali obicaje sa kosova.svi jelicic poticu od iste kuce samo sto se period seobe nasih predaka razlikuje.prva seoba je bila poslije turskih osvajanja kada se zbog straha od turaka bjezalo preko crne gore i hercegovine u dalmaciju i liku.tako da se danas javljaju vise varijacija prezimena,dok jelicici koji su se raselili kasnije u periodu 17 vjeka nisu mjenjali prezime.jelicici koji su iz okoline sane to jest iz kajine poticu od milana ili stevana jelicica.njih dvojica su imali dosta djece ali su bili siromasni tako da su djeca odlazila od kuce u potrazi za poslom od njih dvojice poticu i neki jelicic iz like kao i jelicic iz hercegovine
radoslav - Datum: 26.7.2013.
ja sam is sela Lilica u opstini Srbac RS BiH moji slave Miljoljdan 12,10 mislim da vaode porijeklo iz Like pozdrav za sve jelicice gdje god bili
Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Ogorje.net se ne može smatrati odgovornim za izrečeno.
Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.
Oglas
Facebook komentari
Neregistrirani korisnik
Pretraži Ogorje.net
Zadnji upiti o prezimenima: