Jukić

Porijeklo prezimena

Broj komentara: 78 - Pročitajte komentare! (Čitanja: 187061) - Broj facebook komentara:

U Hrvatskoj danas živi 5.870 osoba s prezimenom Jukić, uglavnom nastanjenih na području srednje i sjeverne Dalmacije.
O brojnosti i rasprostranjenosti Jukića svjedoči i popis dijela mjesta u Dalmaciji u kojima danas prebivaju Jukići: Bitelić, Ercegovci, Otok, Tijarica, Čavoglave, Poličnik, Slivnica, Starigrad, Razvođe, Dolića Draga, Proložac, Runović, Slivno, Živogošće, Zavojane, Crivac, Muć, Ramljani, Bračević. Primjerice u Otoku pokraj Sinja obitavaju 43 obitelji i 147 osoba s prezimenom Jukić i spadaju među najbrojnije rodove tog kraja.
S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od hipokoristika Juko osobnog imena Juraj, koje je najplodnija imenska osnova u hrvatskom jeziku. U Hrvata je stiglo preko latinske prilagođenice Georgius grčke imenice georgios, što znači seljak, ratar, poljodjelac, poljoprivrednik, zemljoradnik.
Jukići su na mućko područje doselili iz Bitelića, kad je to naselje na lijevoj strani Cetine Karlovačkim mirom 1699. godine vraćeno Turskoj.
Zanimljivi i stoga što pripadaju rijetkim rodovima u Cetinskoj krajini, koji nisu krajem 17. stoljeća doselili, već su nastavili živjeti, gdje su prebivali i u vrijeme osmanlijske okupacije tog područja.
U venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine Jukići su zabilježeni u tri mjesta mućkog područja:
-u Bračeviću tada svoje domove imaju tri obitelji tog roda: braće Marka (8 članova obitelji, 19 kanapa zemlje) i Ivana (12, 20), sinova pokojnog Jure, te Pave Jukića pokojnog Grge (9, 38);
- Zminovu je 1711. godine imala prebivalište obitelj Mate Jukića Martinova;
-u Pribudama je dio zemlje (3 kvarta i 160 tavola) imao je već spominjani Ivan Jukić pokojnog Jure, kojeg je stalno prebivalište u Bračeviću.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine Jukići su zabilježeni:
-u Bračeviću tada je živjelo čak 27 obitelji s prezimenom Jukić, koji su domaćini bili: dvojica s imenom Ante, Filip, Grgo, Ivan, dvojica s imenom Jozo, Jure, dvojica s imenom Luka, braća Luka i Ivan ,brat i sestra Luka i Lucija, Marko, petorica s imenom mate, Mijo, po dvojica s imenima Nikola, Petar, Stipan i Toma;
-u Muću Donjem 1711. godine prebivalište je imalo pet Jukića obitelji: Antina, Božina, Jakovljeva, Lukina i Matina.
Popis stanovništva 1948. godine zatekao je:
-u Bračeviću 34 Jukića obitelji;
-u Muću Donjem 7 obitelji;
-u Crivcu jednu obitelj s prezimenom Jukić.
Danas Jukići žive u Crivcu (3 obitelji, 6 duša), zatim u Bračeviću (27, 50), te u Muću Donjem (7, 25).
Istog su krvnog podrijetla bili i Jukići u Hrvacima, u kojima se to prezime prvi put pojavljuje u Stanju duša te župe iz 1893. godine. Dvije su obitelji doselile iz Bitelića: Josipa Jukića pokojnog Bože (rođen 1840) i Mate Jukića pokojnog Joze (1859), te iz Zelova obitelj Ante Jukića pokojnog Andrije, uz čije ime nisu upisane godine rođenja i smrti. Trenutačno u Hrvacima nema Jukića, jer su odselili u Argentinu, u čijoj prijestolnici Buenos Airesu danas žive 3 obitelji hrvatačkih Jukića s ukupno 10 duša.
Vratimo se Jukićima iz Bitelića, koji su bez obzira na starosjedilački status i sudjelovali u razdiobi zemlje koju su dijelile venecijanske vlasti prema zemljišniku iz 1709 gdoine, proglasivši prethodno cjelokupno zemljište državnim vlasništvom. Tako je primjerice harambaša Šimun Jukić pokojnog Marka, čija je 28-člana obitelj bila u sastavu banderije harambaše Grgura Buljana, koja je obuhvaćala Satrić i dio Zelova, dobio 1693. godine 40 kanapa zemlje i kulu s bunarom, a što je 3. lipnja 1698. godine potvrdio i opći providur Alivis Mocenigo.
Spomenuti Šimun Jukić bio je starenik ne samo u Biteliću, već i u Podgradini i u Vrdovu, u predjelu Kijačevina. Dakako, riječ o stočaru, koji je zbog ispaše svog stada tijekom godine bio smješten na više mjesta, primejrice zimi pri polju, a ljeti na obroncima Dinare.
U jednom popisu stanovništva tog dijela Cetinske krajine iz 1708. godine, a koji je sačuvan u arhivu franjevačkog samostana u Sinju, u Biteliću je upisana i obitelj Jakova Jukića.
U Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) Jukići-starosjeditelji nazočni su u trima banderijama:
-u banderiji harambaše Martina Buljana (Postinje, Muć, Zelovo, Satrić, dio Bitelića, Vrdovo) zabilježena je obiteljska zajednica trojice braće Jukića: Križana, Ante i Andrije;
-u banderiji harambaše Matija Ćurkovića (Bitelić i Cetina) upisana je obitelj Nike Ćurkovića;
-u banderiji Grgura Cvitkovića zatečena je obitelj Stipan Jukovića, što je najvjerojatnije duži oblik prezimena Jukić.
U Stanju duša župe Bitelić s kraja 18. stoljeća upisane su u Biteliću 22 obitelji s prezimenom Jukić, a u knjizi istog imena iz druge polovice 19. stoljeća upisane su 62 Jukića obitelji, pa njihovo poimenično navođenje zaista nema smisla.
Jukići na bitelićkom području postupno ali sigurno nestaju, što potvrđuje i najsvježiji podatak: 34 obitelji i samo 75 duša. Dakle, riječ je uglavnom o staračkim domaćinstvima od po dvije osobe.
Osim Jukića starosjeditelja u zapadnom dijelu Cetinske krajine, postoje i Jukići u istočnom dijelu tog područja, ali su drukčijeg krvnog podrijetla.
Na dicmanjanskom se području, u Krušvaru, nastanio Šimun Jukić (J. A. Soldo pogrešno čita njegovo prezime Đukić), a to se saznaje iz zapovijedi općeg providura S. Capella od 12. kolovoza 1697. godine kojom je zabranio njegovim susjedima, također doseljenicima, da ga ometaju u uživanju dodijeljene mu od venecijanskih vlasti zemlje. Šimuna Jukića, za kojeg se zna da je stigao iz Bosne nema u Dicmu u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine, jer je „krenuo dalje.“
Međutim, Jukići su zabilježeni u Alberghettijevu zemljišniku (1725-29), i to: u banderiji haramabaše Ilije Bilandžića iz Dicma upisane su obitelji Bože Jukića, te braće Andrije i Cvitana Jukića. Njihovi su prvi susjedi u novom boravištu, u Dicmu, dvojica Jukovića: Vid i Matij. Ovo posebno izdvajamo što su na susjednom livanjskom području zabilježeni i Jukići i Jukovići: u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskupa fra Pave Dragićevića u Čelebiću je zabilježena 6-člana obitelj Stipana Jukića, a u Potočanima-Zagoričanima 5-člana obitelj Grge Jukovića.
Jukići livanjskog područja, koji danas žive u šest mjesta: Malom Guberu, Grborezima, Žiroviću, Čelebiću, Kovačićima i Donjim Rujanima, kao i Jukići na glamočkom području (Oluk, Radaslije i Halapić) doselili su za turske vladavine ili neposredno nakon istjerivanja Turaka, i to iz Bitelića, izuzev onih u Žiroviću, koji su stigli oko 1880. godine iz Zasioka. Od Jukića na livanjskom području nastale su Kalajice, danas nastanjene u Rujanima i Lištanima.
Ovi i slični podaci svjedoče o velikoj pokretljivosti stočara, koji su bez većih poteškoća prelazili s livanjskog na sinjsko područje ili pak kasnije u suprotnom smjeru. O toj pokretljivosti svjedoče krajem 17. i početkom 18. stoljeća Jukići, ali i drugi stočari pripoljskih sela (Bisko, Ugljane, Gardun), koji odlaze prema pašnjacima za svoja stada na obroncima planine Kamešnice, gdje nastaju i nova naselja poput Tijarice, Kamenskog Voštana.
Ovoj grani pripadaju i Jukići iz Otoka, gdje se prvi put spominju u sačuvanim maticama stare župe Otok 1743. godine. U Tijarici danas živi 9 obitelji i 33 osobe s prezimenom Jukić.
Imotski su pak Jukići hercegovačkog podrijetla, a tamo su zabilježeni u popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/42. godine: u Gorici pokraj Gruda tada je upisana 21-člana obitelj Petra Jukića; u Mostarskom Gracu obitavalo je 9-člano kućanstvo Nikole Jukića, od kojeg su nastale današnje Juke u Brotnju (danas prostor općine Čitluk).
Dio Jukića stigao je u Imotsku krajinu 1694. godine. Pri podjeli zemlje prema zemljišniku iz 1725. godine venecijanske su vlasti 10-članoj obitelji Mije Jukića dodijelile u Poljicima-Bušanju (dio Prološca-AI) kuću i zemlju (broj kanapa nečitljiv); 27-članoj obitelji Stipana Jukića pripalo je mjesto za gradnju kuće ispod Prološca, te zemlje u predjelu Luga (opet je broj kanapa nečitljiv); Šimun je Jukić dobio zemljište u prološkim predjelima: Ključanici, Čanjavicama i Lugu. Iz Prološca su se Jukići raselili po Lokvičićima, Ričicama, gdje ih se dio odlučio za novo prezime Kolovrat.
Hercegovačkog su podrijetla i imotski Jukići iz Runovića i Slivna. U Runovićima su 1725. godine venecijanske vlasti dodijelile 7-članoj obitelji Luke Jukića 13 kanapa zemlje, 10-članom kućanstvu Nikole Jukića 10 kanapa. Godine 1910. u Runovićima su živjele 34 obitelji s prezimenom Jukić. U Slivnu (Kostričić) 1725. godine zabilježena je 3-člana obitelj braće Jukić; 1990. godine u Slivnu je živjelo 8 obitelji i 27 članova ovog roda. Inače, danas Jukići obitavaju još u Imotskom i Kvartiru pokraj Imotskog.

izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć"



Poveznice: Jukić | podrijetlo | porijeklo | prezime | rodoslovlje |

Slična prezimena:

Jukić - Bračulj

Zadnji komentari na ovaj tekst:

lipa - Datum: 24.3.2020.

Poštovani prijatelji,
Ime mi je Goran Jukić. Živim u Srbiji u selu Stanišić. Neko je već spominjao da nas ima u tom selu ali je pogrešno naveo da smo otišli 1995. To nije tačno, ostali smo i posle „ratnih igara“ tokom devedesetih.
Moj otac je rođen u Donjem Biteliću kod Sinja. U Stanišić su doselili posle drugog svetskog rata.
Pažljivo sam pročitao sve što je prethodno napisano o poreklu našeg zajedničkog prezimena. U prvi mah sam se obradovao kada sam video koliko nas ima a onda me rastužilo ono što nas sve već dugo vremena prati a to je nametnuta, besmislena podela po verskoj pripadnosti. Mi smo (a i svi ostali na našem lepom Balkanu) žrtve interesa zlotvora sa raznih strana koji su nas tokom vekova podelili a potom i zavadili da bi ostvarili svoje kolonijalne interese.
Moj otac se izjašnjavao kao rimo-katolik ali nije odlazio u crkvu niti obeležavao verske praznike. Odrastao sam u ateističkom okruženju. Međutim onda su došle devedesete i to je postalo jako važno, nisi mogao biti neopredeljen. Zbunilo me je sve to, bio sam prilično mlad, i nije mi bilo jasno zašto ljudi nanose zlo i mrze jedni druge a do juče su bili prijatelji, rođaci, kumovi...
Da se i ja izjasnim kao rimo-katolik bilo mi je strano jer nisam osećao ništa prema toj organizaciji (niti sam kršten) a opet to se nekako podrazumevalo jer se prenosilo sa oca na decu što je čudno obzirom da bi religioznost i verska ubeđenja trebala biti indivudualna stvar svakog pojedinca i isključivo njegov izbor u zrelim godinama života a nikako nešto nametnuto od bilo koga. A opet sredina je očekivala da se svako izjasni.
I tada kreće moje istraživanje. Postavio sam sebi pitanje kako je moguće da ljudi koji govore istim jezikom, nose ista imena i prezimena, imaju sličan mentalitet i pri tom su u mnogim sredinama potpuno izmešani, mogu biti podeljeni u tri naroda, koji su,kako su nas učili, iz različitih korena, doseljeni u 6-7 veku od nekud daleko, da nemaju veze jedni sa drugima i da se mrze i ubijaju otkad postoje.
Zaključio sam da su nas sve vreme, dugi niz godina, planski LAGALI. Nije lako prihvatiti tu činjenicu, pogotovu starijim ljudima, ali se samo na taj način može prekinuti začarani krug bratoubilačnih ratova i mržnje.
Mi smo, prijatelji, svi iz ISTOG korena. Naši preci su ovde bili pre više hiljada godina, što je potvrđeno arheološkim nalazištima i genetikom. Hrišćanstvo su nam nametnuli tek mnogo, mnogo kasnije, da bi se i to hrišćanstvo delilo na interesne zone gde je naša nesreća da su nas podelili po tim zonama. Kasnije, kao da to nije bilo dovoljno, dolaze i Turci koji su doneli svoj proizvod (islam) i nametnuli ga delu stanovništva.
Da bi se ovo prihvatilo, čovek mora biti hladne glave i otvorenog srca. Treba istražiti SVE dostupne istorijske izvore a ne samo poželjne koji su nametnuti od strane vlastodržaca pa tek onda doneti zdravorazumski zaključak. Danas je to još uvek jako teško, zbog toga što okupator ne dozvoljava da se u javni prostor puštaju takve informacije već uporno forsira govor mržnje, svoju „istinu“ i veliča poltrone i budale koji im služe. Ali to je kratkoročno, istina je kao voda, naći će već svoj put.
Da li znate za rezultat popisa stanovništva Dalmacije iz 1857. godine, austrijskog statističara dr Adolfa Fikera? Prema tom popisu bilo je 88,92% Srba (pravoslavne, rimo-katoličke i muhamedanske veroispovesti), 10,84% Talijana, 0,24% Arnauta. Hrvati se ne spominju.
Šta Vam govori podatak da je zemlja sa najviše vernika RIMO-katoličke crkve Brazil? Zašto su u svaku novoosvojenu teritoriju pored vojske odmah dolazili i misionari? Da li su možda tako uticali na svest stanovništva? Razmislite.
Ako vam sve to izgleda nemoguće i smešno pogledajte šta se danas dešava na okupiranom delu teritorije Srbije. Pokušava da se stvori nova država i promoviše se nova nacija „kosovari“ sa sve drevnom istorijom uz paralelno zatiranje svih tragova koji tome ne idu u prilog.
Moglo bi se tu još mnogo toga navesti ali mislim da je i ovo dovoljno da onoga ko je otvorenog srca zainteresuje i navede na istraživanje.
Pozdrav rođaci i želim Vam svako dobro!


Jukić Zoran - Datum: 5.10.2018.

Pozdrav svim Jukićima pravoslavne,muslimanske i katoličke vere
Ja sam iz Valjeva a poreklom Rovčanin - Međurečje. Neznam nešto mnogo o poreklu osim da sam u razgovoru sa rođakom iz Međurečja saznao "od vajkad smo ovđe"


Nada Jukic - Datum: 12.8.2018.

Pozz svim Jukićima ,,molila bi ove koji istrazuju nase prezime da mi se jave ,,po mogucnosti me nadu na facu ,,, Nada Jukic Josipovic ,,voljela bi znati vise o svom porjeklu ,,, hvala rodbino :* :)


stipe jukic - Datum: 10.2.2018.

jpozdrav jukici ,dolazim iz čapljine volio bi vise saznati o podrijetluu prezimena ,jedino sto znam da je pokojni djed dosao vamo iz okolice rame ,pa ako neko zna.vise :)


Jukic Jukic - Datum: 26.8.2017.

Pozdrav svim prezimenjacima i potencijalnim rođacima Jukićima...

Ja sam iz Beograda i pravoslavne sam veroispovesti. Znam da je moj deda rođen u Crnoj Gori, a i nekoliko kolena predaka pre njega. Međutim, o ranijim migracijama mojih predaka (pre 19. veka) ne znam ništa. Ono što se nameće kao logički zaključak, jeste da je poreklo prezimena (tacnije ovog ogranka Jukića) vrlo verovatno pravoslavno, jer pravoslavci, za razliku od katolika - Austrougara nisu prisilno nametali svoju veru drugima, tako da je vrlo mala verovatnoća da su moji preci bili Hrvati ili Hercegovci katolici (tj. da su samoinicijativno promenili veru i prešli u pravoslavlje), iako je među mnogima uvreženo mišljenje da su svi Jukići Hrvati. Uzimajući u obzir informacije koje su dostupne na internetu, moje licno mišljenje je da su moji preci negde iz srednje ili istočne Hercegovine, svakako istočno od linije koja je nekada razdvajala istočno i zapadno rimsko carstvo. Isto tako ne verujem da su svi Jukići istog porekla, kao što nisu ni svi Markovići, Petrovići, itd. Bez obzira na to da li smo svi istog porekla ili ne, drago mi je da nas ima u ovolikom broju i bilo bi lepo da svi budemo kao jedna velika familija. Sve najbolje i živeli!


Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Ogorje.net se ne može smatrati odgovornim za izrečeno.
Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Pročitajte sve komentare! Ukupno ih ima 78.

« Natrag na popis prezimena | Komentirajte!

Facebook komentari

Neregistrirani korisnik

Logirajte se ili registrirajte

Pretraži Ogorje.net

Oglas