Veić

Prezime je izvedenica od osobnog ime Veljo, koje je u čakavskim govorima glasilo Vejo. Prezime je nastalo prema ustaljenom obrascu: Vej + ić = Vejić = Veić.
Potvrda ove tvrdnje nalazi se u popisu zbjega stanovnika Zagvozda na Makarskom primorju iz 1686. godine, gdje su se u vrijeme Bečkog rata sklonile i obitelji Grgasa Veljića (u izvorniku Gergas Veglich) s 19 i obitelj Jurasa Veljića (u izvorniku Giuras Veglich) s 10 članova.
Veići (5-člana obitelj) stižu u Neorić s prebjezima iz Zagvozda, koje je 1701. godine doveo harambaša Mate Veić pokojnog Jurasa, jer je nedavno oslobođeni Zagvozd Karlovačkim mirom iz 1699. godine ponovo vraćen Turskoj Carevini. Opći providur predvodnika Zagvožđana smjestio 8. travnja 1701. godine u Neorić, dodjeljujući mu naslov serdara uz mjesečnu plaću od 6 dukata, a Veićeva banderija bila je podređena serdaru Cetinske krajine Pavlu Vučkoviću.
Petočlana obitelji Mate Veića zabilježena je u Neoriću u venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine, dakako u sklopu istoimene banderije.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Neoriću je upisano 13 obitelji s prezimenom Veić, kojih su domaćini bili: Filip, trojica s imenom Ivan, udovica Manda, trojica s imenom Marko, Martin, Nikola, Pave, Petar i dvojica s imenom Stipan.
Popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Neoriću 36 obitelji s prezimenom Veić. U tom popisu u Sutini je zabilježena jedna Veića obitelj.
Danas u Neoriću živi 39 obitelji tog roda s ukupno 119 duša, dok je u Sutini nastanjena jedna dvočlana obitelj s prezimenom Veić.
Starina roda Veić je Zagvozd, gdje se prvi put spominju 1686. godine, kako je već navedeno, u zbjegu stanovnika tog zabiokovskog naselja na Makarskom primorju.
Rodonačelnik Veića je junak Kandijskog rata Juras Veić. „Velikog rata od Kandije (1645-1669) razligala se brda i doline, ponajviše, dakako, tvrda Bijakova, od pivanja i popivanja zagvoških junaka. Pred njima bitke i pjesme začinjao Juras Veić, čiji se mač sćavon još čuva u Franjevačkom samostanu u Imotskom.
Uspomenu na Jurasa čuva zidina Jurasovina kod Dedića kuća u Rastovcu (naselje u Zagvozdu-AI). A uspomena na fra Pavla Šilobadovića, kroničara istog rata i prvog imotskog pisca, čuva brdo Šilobad iznad Kurtovića kuća.“
Fra Andrija Kačić Miošić jednu pjesmu u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog pod naslovom „Pisma od Jurasa Vejića, silnoga junaka, rodom iz Zagvozda“ posvetio je tom junaku Kandijskog rata, u kojoj, uz ostalo, kaže:

„Sultan-paša, mili gospodare!
Ako ne znaš, kažemo ti pravo:
Više, paša, živit ne možemo
Od uskoka Vejića Jurasa.

Ne ostade kule ni čardaka,
koje nije Juras osvojio,
ni bijela sela ni varoša,
koga nije ognjem sažegao.

A što ćemo drugo besiditi:
žešće zmije na krajini nije
od junaka Vejića Jurasa:
kada vikne, Imota se trese.“

Kačić je u „Pismi od vitezova države Imotske“ opjevao Jurasa Vejića, ali i njegova sina Matu, koji će dio Zagvožđana 1701. godine dovesti u Neorić.

„…a za njime Vejića Jurasa,
Od uskoka biše arambaša,
svu je tursku zemlju porobio,
dvajest i šest glava odsikao.

Robi, pali sela i varoše,
sužnje vodi, tursko plino goni:
biše Juras silni mejdandžija
velikoga rata od Kandije.

Od njega se sivi soko rodi,
po imenu Vejić Matijašu:
često ruse glave odsicaše,
bolji junak od babajka biše.“

U jednom od dva ukupno sačuvana pisma, napisana Kačićevom rukom, a koje je upućeno tadašnjem biskupijskom vikaru don Vidu Glavaševiću Kačić, uz ostalo, piše: „Na 1687. godinu Juras Vejić skupi četiri stotine Primoraca i uskoka te ode pod Imotski te namami Turke na busiju i pogibe petnaest Turaka a kadiju uvatiše živa i drugoga šnjime uvatiše živa. Naš jedan pogibe, a dva bihu ranjena.“
Harambaša Mate Veić spominje se u izvješću s pastirskog pohoda splitskog nadbiskupa Stjepana Cupillija (1708-1719) mućkom području 8. srpnja 1709. godine, kada je izrazio želju vjernika Neorića da sagrade kamenu crkvu Svih Svetih, na što je biskup odmah pristao i odredio mjesto za podizanje tog skralnog objekta.
Jedan događaj iz 1713. godine, a u kojem je Mate Veić jedan od aktera, zaslužuje pozornost i ovom prigodom. Naime, za Božić godine 1713. pozvao je harambaša Mate Veić jednog dijacezanskog svećenika iz Klisa da održi misu, iako za to nije imao potrebni patent, pismeno dopuštenje splitskog nadbiskupa. Franjevci, koji su pastorizirali puk i mućkog područja, pokreću pred venecijanskim vlastima spor. Tako je primjerice 7. siječnja 1714. godine mućki harambaša Mijo Majić posvjedočio kako su obitelji banderije Veić opsluživali franjevci, a on zatim nabraja i imena fratara: fra Bartul Ivanović, fra Antun Marković, fra Jure Nakić, fra Bernardin Knezović, fra Ilija Mamić i fra Bone Šimić.
Harambaša Bartul Jelavić i Jozo Jelavić 15. siječnja 1714. godine izjavili su da su franjevci iz samostana Rama i Živogošće u posljednjih dvadeset i pet godina pastorizirali sve vjernike mućkog područja. Istovjetna izjava stigla je 24. siječnja te godine od Ivana Mikulića i Franje Šarića iz banderije Šolić, i to za posljednjih sedamdesetak godina, otkada su tadašnji stanovnici nakon doseljenja tu nastanili. Upravo tog dana s prikupljenim dokazima u Veneciju je otputovao fra Pavao Vučković i dobio sudski spor, a Mate Veić i Jure Zubanović iz Neorića morali su platiti sve troškove tog spora.
Iako se ne može pouzdano utvrditi odakle su se Veići stigli u Zagvozd, postoji mogućnost da je bosanski gradić Kreševo. Naime, u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biksup je fra Pavo Dragićević 1741/1742. godine zabilježio u Bilavićima pokraj Kreševa dvije obitelji s prezimenom Veić ( u izvorniku Veich): Jurinu sa 7 i Nikolinu s 8 duša.
U popisu pak biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Kreševu su upisane dvije 3-člane obitelji, čijim je domaćinima ime Pave.

izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć"

Poveznice: Veić | podrijetlo | porijeklo | prezime | rodoslovlje |

Zadnji komentari na ovaj tekst:

Zvonimir Veić - Datum: 27.1.2009.

Nedavno sam naišao na dva teksta PREZIME VEIĆ i PREZIME MURSELI.
Prvi tekst je prenesen iz knjige Ante Ivankovića Hrvatski rodovi općine Muć s navedenim izvorom, a drugi je tekst prenesen iz moje knjige Neorić i Sutina od prapovijesti do 2000,
Split, 2000., ali bez navedenog izvora.
I. Dodatna informacija
.Tu moju knjigu Ivanković je koristio više puta , ali nažalost nije koristio druge dvije knjige s mnogim podatcima o prezimenu Veić.Te dvije knjige koje sam ja priredio i objavio su: Etnografska spomenica Darinke Veić, Split 2000. i Zbornik o Zagori, knjiga sedma, Split 2oo4.U Zborniku o Zagori između 28 priloga (rada) nalaze se i dva rada koji daju nove i opsežne podatke o župi Neorić ( Zvonimir Veić,Neorić i župa Neorić ; Slavko Kovačić, Župa
Svih Svetih u Neoriću do sredine XIX. stoljeća ).U njima su oba autora obznanili da je samostalna župa u Neoriću utemeljena 1713.godine s prvim župnikom Bartulom Režićem, a da je njezin utemeljitelj bio harambaša Mate Veić. U Zborniku je također moj opsežni rad
Jure ( Juras ) i Mate ( Matij ) Veić.
U Etnografskoj spomenici Darinke Veić ( priredio Zvonimir Veić ) nalaze se dva značajna
podatka:
1.U razdoblju 1940.-1942.za vrijeme svoje učiteljskke službe u Neoriću, selu općine Muć u
Splitskoj zagori Darinka Veić napisala je zapis o narodnim običajima po naputcima oca hrvatske etnografije Antuna Radića.Tako je ona ušla u povijest hrvatske etnografije kao prva
žena etnografkinja u Hrvatskoj.O tome svjedoči i članak objavljen u „Vjesniku“(Zagreb, 6. kolovoza 2000.) s naslovom Objavljen rukopis prve žene etnografkinje.
2.Darinka Rogošić kasnije udata Veić bila je jedna od prva dva učitelja u Neoriću koja je
ujesen godine 1934. službeno otvorila prvu javnu osnovnu školu u Neoriću.
II.Primjedbe
A/ Na kraju vašeg teksta Prezime Veić naveden je izvor: Hrvatski rodovi općine Muć
Knjigu je napisao Ante Ivanković koji se među ostalim svojim izvorima koristio i podatcima
iz moje knjige Neorić i Sutina od prapovijesti do 2000 što je vidljivo iz 14 bilježaka
na dnu stranica.( To nije radio kada je pisao o prezimenu Veić ).
B/ Svoju knjigu Ante Ivanković objavio je godine 2007., a nije koristio dvije knjige koje sam priredio i objavio znatno ranije : Etnografska spomenica, 2000.,Zbornik radova,2004.
Ne znam zašto, ali znam da je to bio propust.
C/ U vašem tekstu PREZIME MURSELI o Murselima vidljivo je slijedeće: 111
1. Cijeli tekst je zapravo doslovni prijepis teksta iz moje knjige Neorić i Sutina od prapovijesti do 2000 s izmijenjenim redoslijedom dvaju paragrafa ( vidi str. 118.- 119.)
2. Ispod tog teksta o Murselima nije naveden izvor kao što je to bio slučaj za tekst o prezimenu Veić („Hrvatski rodovi općine Muć „ )
Dakle i za tekst o Murselima trebalo je da na isti način bude naveden izvor, ali njega nema.
III.Napomena
Ako želite saznati opširne informacije o svemu navedenom možete ih naći u tri spomenute knjige i njima se koristiti s tim da navedete njihov izvor.
Na internetskim stranicama dostupni su naslovi tih knjiga:
1. Neorić i Sutina od prapovijesti do 2000.,HKD Napredak-Split, 1999 ( autor Z. Veić )
2. Zbornik o Zagori, knjiga sedma Split 2004. ( priredio Zvonimir Veić )
3. Etnografska spomenica, HKD Napredak-Split, 2000. ( priredio Zvonimir Veić )


U Splitu, 27.siječnja 2009. Zvonomir Veić

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Ogorje.net se ne može smatrati odgovornim za izrečeno.
Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

« Natrag na popis prezimena | Komentirajte!

Logirajte se ili registrirajte

• Celio-Cega
• Grle
• Postaj
• Mozara
• Krnjak
• Rajgl
• Lupi Ferandin
• Bilka
• Biljić
• Sipina