Burić

U osnovi je prezimena imenica bura, što je sveslavenski naziv iz praslavenskog doba za "vihor, zao vjetar" (staroslavenski, slovački, ruski, ukrajinski burja, češki boura, poljski burza). Na jadranskom području bura je dobila značenje određenog vjetra i strane svijeta: sjevero-istočnjak, sjever. To se značenje podudara s talijanskim bora, koja potječe od boreas. Zanimljivo je da su se svojedobno imena Buro, Burko, Burislav, Bura, Burka, Burislava davala djeci rođenoj u vrijeme bure.
Od imenice bura i imena Bura uz Burić izvedena su još i sljedeća prezimena: Bura (600 osoba, Šibenik, srednja Dalmacija), Buratović (Hvar, srednja Dalmacija), Buričić, Burko, Burković, Burkuš.
Prezime Burić pojavljuje se u Šibeniku 1587. godine, kada je ostao spomen o izvjesnoj Heleni Burić. Danas Burići na šibensko- drniškom području žive: u Dazlini, Drnišu, Mirlović Zagori, Tisnom i u Vodicama (Pulić Burić).
Neka vrlo stara prezimena tog područja svjedoče o važnosti i ulozi bure u tom kraju, gdje je taj vjetar snažno utjecao na život pa čak i mentalitet njegovih stanovnika, pa je primjerice:
-godine 1322. godine u Šibeniku zabilježen i onaj koji slavi buru, izvjesni Ilija Burislav (Elias Burisclavi);
-prezime Bura javlja se u Šibeniku u 15. stoljeću, godine pak 1682. zabilježeno je u Rogoznici i Bilicama, a danas prezime Bura postoji u Biočiću, Drnišu, Piramatovcima, Raslinama, Siveriću i Štokovu;
- u Tisnom je 1673. godine zabilježeno prezime Burina;
-godine 1583. u Šibeniku živi Barbara Buronja (Burogna), a 1628. godine spominje se i fra Nikola Buronja.
Na mućkom području (Muć Donji) dvije Burića obitelji zabilježene u popisu stanovništva 1948. godine, zasigurno su doseljeničke, jer prezimena Burić nema u tom mjestu u zemljišnicima iz 1711. i 1835. godine.
Danas u Postinju Donjem živi 6 obitelji s prezimenom Burić koje imaju ukupno 10 duša.
Među pak upisanim u maticama krštenih koje je vodio od 1679. do 1686. godine vodio karizmatični "putujući" župnik fra Bonaventura Biloglav po mjestima stare župe Zmina zabilježeno je 1685. godine krštenje Margarite Burić, kćeri Luke i Marije Burić, a kumovala je Kata Burić ili Bilobrk.
Ovo se krštenje vjerojatno dogodilo u Niskom (danas općina Lećevica), u kojem je u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine zabilježena 11-obitelj Pave Burića pokojnog Mije, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 11 kanapa zemlje.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Niskom su upisane dvije Burića obitelji: Markova i Dujina; godine 1948. u Niskom su prebivale dvije obitelji s prezimenom Burić.
U zemljišniku iz 1711. godine Burići su zabilježeni u Mirlović Zagori na drniškom području: obitelj Bože Burića pokojnog Nikole. Njegovi potomci danas tu također žive.
Iz svega proizlazi da su Burići starosjedilački rod na šibensko-drniškom i lećevačko-mućkom području, jer ih je zabilježio fra Bonaventura Biloglav prije nego su veliki seobeni zapljusnuli i to područje.
U Cetinskoj pak krajini prezime se Burić prvi put se javlja 29. svibnja 1693. godine, kada je harambaša Mate Petrović iz Ostrvice (Poljička Kneževina) dobio od venecijanskih vlasti za doseljene pripadnike svoje banderije 300 kanapa zemlje na triljskom području: u Brodariću, Novim Selima, Ugljanima i u Begovini sve do tvrđave Čačvine. Među tada 33 doseljenim obiteljima nalazila se i 4-člana obitelj Vida Burića iz Svinišća u Omiškoj zagori, gdje i danas žive Burići.
U popisu vjernika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine u Svinišću je zabilježena 9-člana obitelj Pave Burića , dok je na Šolti tada prebivalo 6 obitelji s prezimenom Burić: u Grohotama 3-člana obitelj udovice Franke Burić, isto toliko članova je imala i obitelj Luke Burića, a obitelj Nikole Burića jednog člana više; u Srednjem Selu zatečene su: 6-člana obitelj Grge Burića, zatim Ivanova i Markova sa 4 odnosno 3 člana.
U Veliću (danas područje grada Trilja) je 26. ožujka 1791. godine zabilježeno pred sinjskim bilježnikom svjedočenje 62-godišnjeg Josipa Burića pokojnog Mije (dakle rođen je 1729. godine), u kojem se navodi kako se svjedok dobro sjeća da je 1734. godine Nikola Tokić iz Muća došao u kuću Jure Babića pok. Tome u Jabuci i nastavio živjeti s Jurinom obitelji sve do 1781. godine, do Jurine smrti.
Burići su početkom 18. stoljeća zabilježeni i u Vrpolju, i to onom pokraj Trilja.
Danas na triljskom području živi dvočlana obitelj s prezimenom Burić u Grabu, a podrijetlom je iz Svinišća u Omiškoj zagori.
Iako je većina Burića starinom iz Svinišća u Omiškoj zagori, ta tvrdnja, čini se, ne vrijedi za fra Marka Burića, koji je 3. kolovoza 1695. godine skupa s gvardijanom sinjskog franjevačkog samostana fra Andrijom Ripčaninom (Peratović) iz Ripaca u Rami, te fra Pavlom Vučkovićem, fra Franom Antunovićem, fra Antunom Oštrićem, fra Ivanom Mižanjićem, fra Stipanom Vučemilovićem i fra Šimunom Cvitkovićem izjavio da su fratri, doseljenici iz samostana u Rami, preselili sa splitskog Sustipana u Sinj i nastanili se pokraj groblja Svetog Frane u Sinju, a boravište im je odredio princip-dužd mletački. Čini se da je fra Marko Burić, sudeći prema prezimenima mu navedene subraće, rodom iz Brotnja, iz Blizanaca pokraj Čitluka, gdje su jedino tada živjeli Burići.
Dvije petočlane obitelji s tim prezimenom zabilježio je u Blizancima u sklopu popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević: Marijanovu i Ivanovu.
Biskup je fra Marijan Bogdanović 1768. godine zatekao u Blizancima tri Burića obitelji: Andrijinu i Jurinu s po 5 i Jakovljevu s 3 člana. Dvojica posljednjih Jure i Jakov upisani su s prezimenom Buradović.
Na Makarskom primorju Burići se prvi put pojavljuju u popisu stanovništva 1744. godine u Drveniku: 12-člana obitelj Luke Burića. U sljedećem popisu, onom iz 1802 godine, u Drveniku je zabilježeno 6 Burića obitelji s 31 dušom: Filip Burić pokojnog Tome (5 članova), Ivan pokojnog Luke (4), Jozo pokojnog Stipana (4), Pavo pokojnog Joze (5) i Bartul Burić pokojnog Ante (6).
U 18. stoljeću Burići žive i u Trogiru: 1722. godine zabilježen je Ivan Burić sa suprugom Kristinom i sinom Jakovom; godine 1730. Dmitar Burić sa suprugom Uršulom rođenom Rispoli kćeri Lovrinoj i djecom: Lovrom (1732), Ignacom (1734), Marijom (1736), Ivanom (1738), Vicom (1741), Antunom (1742) i Agnezom (1744); Jakov Burić Jakovljev i supruga mu Franica Grančić Ivanova s djecom: Anticom (1753) i Ivanom (1755).
U prvoj polovici 19. stoljeća dio trogirskih Burića preseljava u Kaštel Lukšić. Iz tog su mjesta i dvojica franjevaca: fra Frane Burić (+1834) i fra Andrija Burić (+1848).

izvor: "Hrvatski rodovi općine Muć"

Poveznice: Burić | podrijetlo | porijeklo | prezime | rodoslovlje |

Slična prezimena:

• Buričić • Burica •

Zadnji komentari na ovaj tekst:

Nikola Burić - Datum: 21.7.2025.

Vidljivo je iz starih spisa da su fratri, koji su iz Rame prešli na Sustipan u Split, sa sobom nosili čudotvornu sliku Gospe Sinjske, gdje su privremeno boravili. S njima je subrat bio stanoviti fra Marko Burić. Dana 3. kolovoza 1695., po odobrenju dužda Mletačkog, fratri su dobili dozvolu da se trajno nastane pokraj groblja sv. Frane u Sinju.

Ukoliko uzmemo u obzir da je fra Marko imao 30 godina i da je rođen u Blizancima u Brotnju oko 1665., uzimajući u obzir dob njegova oca, Burići su u Blizancima prisutni minimalno od 1640-ih godina, a vjerojatno i znatno ranije. Prema povjesničaru Josipu Luetiću, u drugoj polovici 17. stoljeća spominje se patrun (brodovlasnik) Burić u luci Gabela na Neretvi, a kasnije se spominje i kapetan Miho Burić iz 1796., koji je bio kapetan u Dubrovačkoj Republici. Po dubrovačkim spisima vidljivo je da su Burići došli iz katoličke Hercegovine, točnije iz Blizanaca.

Dubrovačka Republika nije dopuštala naseljavanje pravoslavnih osim u posebnim prigodama; naseljavanje je bilo rezervirano za katolike i Židove. Burići u Crnoj Gori i istočnoj Hercegovini, koji su s vremenom postali pravoslavci, spominju se u austrougarskim maticama tek u 19. stoljeću i slave Nikoljdan. Zanimljivo je da je ime Nikola jedno od najčešćih među Burićima, što dodatno potvrđuje vezu. Originalna slava Burića iz Blizanaca je sveti Stjepan Prvomučenik.

Pravoslavni živalj u to vrijeme nije imao ustaljena prezimena kao što je bio slučaj s katoličkim Hrvatima, već su se osobe označavale prema imenu oca – primjerice: Jovan, sin Radoja; Vaso, sin Todora; Rađev, sin Vase. U sljedećem koljenu ta se struktura mijenjala u skladu s imenom oca, sve dok se tijekom austrougarske uprave nije uvela praksa stalnih prezimena, osobito nakon 1878. godine. Tada se prezimena počinju ustaljivati, često prema djedovom ili pradjedovom imenu, dodavanjem sufiksa –ić, čime postaju trajne obiteljske oznake.

Prvi popis bosansko-hercegovačkih Hrvata s prezimenom Burić potječe iz 1741./42. i zabilježen je isključivo u Brotnju – u Blizancima i Gradcu. Osim tih mjesta, Burići se tada ne pojavljuju ni u jednoj drugoj župi u Bosni i Hercegovini osim u Garevu. Kada su Burići iz šibenskog zaleđa, nakon 1587., stigli u Hercegovinu – točnije u Blizance – ostaje nejasno. No, poznato je da je nakon Tridentskog sabora 1545. uvedeno obvezno vođenje matica rođenih, vjenčanih i umrlih, i da najranije matice imaju upravo Hrvati.

Pregledom matica u župama Luka, Žaba, Veljaci, Večerić, Bišće, Dubrava i Popovo iz 1741. i 1768. godine, prezime Burić se ne pojavljuje nigdje osim u Blizancima i Garevu. Razborito je stoga zaključiti da su Blizanci izvorna točka širenja Burića u Hercegovini, a odatle su se kasnijim migracijama preselili prema Neretvi i dalje prema južno-dalmatinskom primorju, uključujući Hvar i Drvenik.

Zanimljivo je da se u nekim kasnijim izvorima spominju kao „Buradović“, što otvara mogućnost da je dio klana tijekom burnih povijesnih okolnosti prešao na islam ili pravoslavlje, bilo zbog pritisaka, bilo zbog beneficija.

Iz Blizanaca je stanoviti Ivan Burić, koji se spominje u popisu iz 1768. godine u Brotnju. On je predak Burića u Neretvi. Njegov sin Juraj bio je prvi Burić koji se naselio u tada novonastalo mjesto Komin. Loza Burića sadrži i ime Ilije, koje je prisutno kod najstarijih zabilježenih pripadnika roda, kao i ime Miho – prisutno i u grani dubrovačkih Burića što svjedoči o povezanosti sa ishodišnim klanom iz Blizanaca.

Mladen Gambiroža - Datum: 19.10.2021.

Signatura: HR–DAZD–51, Naziv fonda: Bilježnici Knina
Javni bilježnik MARCANTONIO de LEVA
GODINA 1788-1808, Svežanj I

Dana 01.05.1794.
- Mate Bačić pok. Ivana, Ivan Stojanović pok. Duje i Grgo Aničić pok. Josipa iz Miljevaca u ime ostatka sela + Petar Puljić pok. Frane
- sporenje oko zajedničkog plandišta u ladovini
- svjedoci Jure Burić pok. Tome iz Mirilovića Donjeg i Nikola Vukorepa pok. Josipa iz Planjana

Mladen Gambiroža - Datum: 13.10.2021.

Signatura: HR–DAZD–51
Naziv fonda: Bilježnici Knina
Javni bilježnik MARCANTONIO de LEVA
GODINA 1788-1808, Svežanj I

Dana 15.10.1792. dužnik Ante Nakić reč. Markić pok. Ante iz Mirilovića daje obveznicu Anti Nakiću reč. Pašalija pok. Josipa iz Mirilovića na iznos 214 lira
- svjedoci Jure Burić pok. Tome i Grgo Vukičević pok. Ivana, oba iz Mirilovića

Buvo - Datum: 1.2.2015.

Porijeklo Prezimena Burić Sela Garevo u novije vrijeme Garevac nalazi se u Bosanskoj Posavini,mozete pogledati na Web Stranici koju vode moji daljni Rodjaci,
Anto Burić i njegov Sestrić Vlado Jagustin.
Obadvojica su Katolički Svećenici .
Na ovoj stranici ćete naći jako puno kvalitetni izvora Prezimena različiti koja po novijoj Povjesti zapravo i ne postoje na tom regionu.
Osobno sam im zahvalan na ovakom Kvalitetnom i napornom radu.
Veliko Hvala.!!
Zürich - Garevac - Krk

Ivo Burić ( Bura ) zvani na Selu Ivčina Matina
Web: www.garevac.net

Velibor - Datum: 28.1.2015.

Burić su sa čeva otišli na barutanu kod podgorice zbog krvne osvete i 1927 vratili se opet u katunsku nahiju na selo zagreda odakle sam i ja odatle su se dosi raselili neko u niksic neko u podgoricu a najvise ih je ostalo u danilovgrad

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Ogorje.net se ne može smatrati odgovornim za izrečeno.
Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Pročitajte sve komentare! Ukupno ih ima 57.

« Natrag na popis prezimena | Komentirajte!

Logirajte se ili registrirajte

• Celio-Cega
• Grle
• Postaj
• Mozara
• Krnjak
• Rajgl
• Lupi Ferandin
• Bilka
• Biljić
• Sipina