Bučić
Jezično postanje prezimena objašnjeno je u prethodnom odjeljku ove knjige (prezime Bučević)
Starina Bučića roda je selo Crivac, u kojem se njihovo prezime spominje 1653. godine.
U istom mjestu u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine zabilježene su tri obitelji s prezimenom Bučić: Jakova pokojnog Grge (14 članova, 8 kanapa zemlje), Mate pokojnog Marka (7, 7) i Nikole pokojnog Ivana (11, 8).
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine upisano je sedam obitelji tog roda: čak je četvorici domaćina bilo ime Mate, a preostaloj trojici: Ante, Dujo i Toma; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Crivcu 10 obitelji s prezimenom Bučić.
Danas u Crivcu živi 5 obitelji tog roda s ukupno 13 duša.
Dio Bučića iz Crivca nova su prebivališta našli u okolici Zadra u Galovcu, Gorici, Selinama i Starigradu, gdje i danas žive njihovi potomci.
Prezime Bučić spominje se u Šibeniku 1414. godine, kada je je zabilježen Luca Bucich.
Bučići, danas zaselak sela Mesihovine pokraj Tomislavgrada, spominju se prije Mesihovine kao samostalno naselje, i to u izvješću Vatikanu makarskog biskupa Stipana Blaškovića, koji je u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji 20. srpnja 1735. godine odsjeo u selu Bučićima u kući Petra Skočibušića, gdje je večerao i prenoćio.
Biskup fra Marijan Bogdanović u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika iz 1768. godine umjesto Mesihovine upisuje dva sela: Bučiće i Gudelje. Tada su Bučići imali 15 obitelji s 199 dušom.
I fra Petar Bakula u svom Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije godine 1867. upisuje Bučiće kao samostalno naselje.
Sve smo ovo naveli ponajprije stoga što je objektivno moguća veza naselja Bučići na Duvanjskom polju (zasigurno nastalo od prezimena Bučić) s prezimenom Bučić upravo u Crivcu. Naime, upravo je u Crivcu u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine zabilježena doseljenička 9-člana obitelj Abrama Skočibušića, kojoj su tada venecijanske vlasti dodijelile 10 kanapa zemlje, a u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Crivcu su upisane dvije obitelji s prezimenom Skočibušić: Jozina i Markova. Obitelji s prezimenom Skočibušić stigle su upravo iz sela Bučića na Duvanjskom polju, gdje je kako je već rečeno, 1735. godine makarski biskup Stipan Blašković, zabilježio 32-članu obiteljksu zadrugu Petra Skočibušića. Uostalom i danas u Bučićima živi 26 obitelji i 112 duša s prezimenom Skočibušić.
Dakle, ako su Skočibušići mogli prebjeći u Crivac iz Bučića na Duvanjskom polju, zašto se to nije moglo dogoditi i njihovim susjedima Bučićima, po kojima je njihovo onodobno prebivalište nazvano Bučići.
Nedavno sam gledala dokumentarac na HTV-u i kazu da su Skocibusici bili na otoku Lapadu (Dubrovnik) ,imali su svoj dvorac,grb i pecatnjak.(dakle plemicke su krvi). Ali su zbog kuge pobjegli vecinom u Tomislavgrad.
Inace sam rodena u Zagrebu,al moj otac je iz Lipe (Tomislavgrad)
Buna kod Mostara, naseljena je od neolitika ,izuzetno povoljih uvjeta za život,je po osmanskom osvajanju raseljena,pa se prezime De Bona /slobodno prevodeći- Bunčić/održalo do danas u Dubrovniku.Nisu li doseljejenici u ina mjesta dobivali naziv po mjesnom podrijetlu gubeći glas- n -,težak za izgovor u sintagmi -Bunčići-,Šta mislite?
Mislim da je prezime Bucic nastalo od glagola bukati.O ovom glagolu i izvedenica od njega najbolje je napisao poznati etimolog prof.Petar Skok u svom Etimologijskom rj.hr ili srp.jez.,knj.I,str225.(Zagreb,1971.).Tako rijec buk u Dalmaciji u prenesenom metaforicnom znacenju znaci”skup,ogranak,mnostvo…”;bukac:”vodeni bik,biljka euphorbia spinosa(Sule),i sinonim za bundziju.
Požar u župnom uredu Seonica koji je izbio 1821 godine uništio je sve župne knjige pa tako i prezime Skočibušić. Nove knjige kupio je upravo fra Ivan Skočibušić mlađi i svi podatci počeli su se upisivati od 1822 godine. Ako je vaš predak otišao iz sela Bučići prije požara, onda se podatci ne mogu pronaći. Iako sam mišljenja da je to bilo kasnijeg datuma, jer je moj otac kazivao priču o fratru koji je otišao u Bosnu i sa sobom poveo par članova obitelji i jednu muznu kravu. Fra Ivan Skočibušić mlađi bio je župnik u župi Seonica do 1826 godine, a 1827 bio je Fojnićki gvardijan. Ako računamo godine života vaših predaka i uzmemo prosjek 50 godina onda je sve jasno i slaže se sa legendom koju je meni pričao otac. Inače kod nas postoje nadimci po glavi obitelji, ali mi nije poznat nadimak kojeg ste VI naveli. Danas Skočibušića imate diljem svijeta i svi vode porijeklo iz sela Bučići kod Tomislavgrada.
Pozdrav,
Živim u selu Bučići pored Novog Travnika, a ne Viteza kako netko napisa!
Moj pokojni djed je govorio da je njegovog oca donio njegov otac u naručju iz sela Bučići kod Tomislavgrada još u vrijeme Turaka. Danas u selu Bučići pored Novog Travnika živi 10 katoličkih obitelji Skočibušić koji su podijeljeni na dvije loze i koji su rođaci ali tek neko 4-5 koljeno. Oduvijek me zanimalo odakle su došli, kada i koliko ih je bilo? Također, zanimljivo je da skoro svaka obitelj u Selu Bučići ima obiteljski nadimak! Obiteljski nadimak Skočibušića je Duran, pa me zanima otkud taj nadimak? Ako tko ima blizu sela Mesihovine i ako ima vremena da se malo raspita po crkvenim knjigama, bi bih mu zahvalan!
Posjet makarskog biskupa Petru Skočibušiću u selu Bučići 1735 godine, a biskup Dragičević 1741 spominje zadrugu Petra Skočibušića sa 32 člana obitelji u kojoj se rodio franjevac Ivan Skočibušić stariji, krsnim imenom Matija, rođen 1732, a preminuo u Fojnici 1795 godine. Pripadao je provinciji Bosni Srebrenoj i u njoj je obavljao službe odgojitelja novaka, učitelja mladih franjevaca, nastavnika moralnog bogoslovlja, provincijskog starješine i predsjednika izbornog sabora. Popis biskupa Bogdanovića iz 1768 godine spominje Petra Skočibušića sa 20 članova i Stipana Skočibušića sa 17 članova obitelji u kojoj se 1782 godine rodio svećenik fra Ivan Skočibušić mlađi. Proveo je u turskim kazamatima 18 mjeseci zatvora zbog lažnih optužbi i umro u Jajcu 1848 godine.
Iako sam osobno čuo teoriju o porijeklu prezimena Skočibušić koje je dubrovačkog porijekla. Naime Vicko Stjepović – Skočibuha, nije poznato što je prezime a što nadimak(u starim dokumentima navodi se prezime Skočibuha, vjerojatno živahna osoba koja brzo reagira) bogati brodograditelj, trgovac i pomorac koji je sagradio ljetnikovac Skočibuha( razoren u domovinskom ratu i sada je u njemu gradska knjižnica) a drugi na otoku Šipanu koji isto postoji i danas. Vice je predlagan od malog vijeća za titulu plemića, ali zbog prerane nagle smrti 1587 godine, to se nije dogodilo. Imao je četiri sina Marin, Frane, Stijepo i četvrti Tomo bio je svećenik koji nisu imali muških potomaka, stoga porijeklo prezimena Skočibušić sa ove dubrovačke strane je upitno i trebalo bi ga istražiti. Iako je Tomo (svećenik) bio izvršitelj očeve oporuke 1627 godine o prodaji ljetnikovca uz klauzulu da posjede mogu oporučno podijeliti 10 godina nakon majčine smrti, ako umru direktni nasljednici i njihovi muški potomci posjedi pripadaju ženskoj liniji. Nakon toga Tomi Stjepoviću – Skočibuhi gubi se svaki trag.
Dakle prvi pisani dokument je iz 1711 godine i spomen prezimena Skočibušić kako je Abram Skočibušić doselio sa 9 članova obitelji iz sela Bučići na duvanjskom polju u selo Crivac, gdje postoji prezime Bučić. Zašto se spomenuti Abram Skočibušić baš doselio u selo Crivac, a ne u nekakvo drugo mjesto? Vjerojatno po nekakvoj rodbinskoj vezi!? Mišljenja sam da ovo ima dublju vezu i porijeklo prezimena Skočibušić i Bučić i mjesta sela Bučić na duvanjskom polju što bi trebalo pomnije istražiti, jer ova teorija je puno bliža istini Odakle Skočibušića dvorac u starom dijelu grada Splita u blizini Dioklecijanove palače? Možda se prezime Skočibušić stopilo sa prezimenom Bučić i gdje su otišli Skočibušići iz sela Crivac? Možda bi bilo dobro da netko tko zna napiše nešto o nastavku ovog prezimena.
Skočibušići iz Konjica su došli iz Tomislavgrada Mesihovina (Bučići). Tada je jedan brat od četvorice otišao u Vitez (Bučići) a drugi u Konjic (Orahovica), treći je svećenik Ivan ( bio u Fojnici). Tako je iz Viteza se širilo pleme po Banjaluci (nastradali su dosta u Domovinskom ratu kao i oni iz Konjica). Najbrojniji smo još u Tomislavgradu (Duvno).
Ja znam jednu Marijanu Skočibušić, ne zanima me odakle je i tko i što su joj korijeni.
Znam samo da je volim i to je dovoljno saznanje!
Ja sam udana Skočibušić. Na otoku Lošinju, točnije u Malom Lošinju trenutno ima 6 Skočibušića. Otac moga muža je rodom iz Ljubuškog, a njegov otac iz Konjica. Isto me zanima porijeklo prezimena pa molim Skocibusice da se jave. Pozdrav sa Lošinja
Drago mi je da sam spoznao da se prezime Skočibušić spominje u selu Crivac.Samo volio bih znati imali ih još tamo a ako nema gdje bi se mogli raseliti.Probam saznati što više o svom prezimenu odnosno o rodbini pa molim prezimenjake neka se jave sa komentarom uz lijep pozdrav i puno sriće! Vinko
Ja sam iz Galovca,sela kraj zadra. prezivam se bučić.U Galivcu ima 11 obitelji pod tim prezimenom. otprilike nas je 100 duša…vani ih ima također. A u selu Gorici koje se nalazi odmah do Galovca također ima desetak obitelji. lijepo je da znamo gdje nas sve ima.
Dolazim iz mjesta koje se zove Bučići, a nalazi se kod Novog Travnika. To nije jedino mjesto u BiH (pa i šire) s tim imenom. U vašem članku o prezimenu Bučić sam pročitao da se javlja u 17. stoljeću. Zanimljivo je, međutim, da se moje rodno mjesto – Bučić(i) spominje u jednom osmanskom defteru iz 1528/29. godine, dakle početkom 16. stoljeća, kao jedno od naselja lašvansko-travničke nahije (općine). To znači da je selo vjerojatno postojalo i prije, dakle u 15. stoljeću. Bučići (selo) su ime dobili vjerojatno po prezimenu Bučić. Jesu li to bili srednjovjekovni veleposjednici (vlastelini)?