Pekić

S jezičnog motrišta prezime je izvedenica od osobnog imena Peko, jednog brojnih oblika biblijskog imena grčkog podrijetla Petar.
Inače, od imena Petar u hrvatskom se jeziku izvodi više od 650 imena: Pero, Pere, Peran, Peras, Pekas, Perac, Perko, Perkan, Perica, Petrica, Peko, Pekan, Pekota, Peco, Pecan, Pejo, Pejko, Pejkan, Pejak, Petko, Peronja, Petronja, Periša, Peroš, Petoš, Petrak, Petrač, Petan, Pjer, Pjero, Pjeran itd.
Danas u Hrvatskoj živi 600 osoba s prezimenom Pekić (srednja i sjeverna Dalmacija, Korun, Pokuplje, istočna Slavonija.
Sličnog su jezičnog postanja i prezimena: Pekas (190, Šibenik, srednje i sjeverno priobalje, Lika), Peko (250, Makarsko primorje, Imotska krajina, srednja i južna Dalmacija), Pekota (Rijeka, Zadar, Primorje, okolica Zagreba), Peković (Dubrovnik, Varaždin).
Pekići na mućko područje stižu 1692. godine, i to s obiteljima koje je iz s ljubuško-vrgorsko-makarskog područja doveo harambaša Bartul Jelavić i nastanio u Dobreču. S njim je stigla obitelj Mate Pekića.
Na mućkom području Pekići se pojavljuju u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, i to u Dobreču (sada dio Muća Gornjeg oko vrela Dobreč): obitelj Cvitka Pekića pokojnog Stipana.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine Pekići su zabilježeni u Muću Gornjem: obitelji Ante i Bože Pekića; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Muću Gornjem 4 obitelji s prezimenom Pekić.
Danas u Muću Gornjem živi jedna 6-člana obitelj s prezimenom Pekić.
Pekići su starinom iz Gradca na Makarskom primorju, a nastali su od znamenitog hrvatskog plemena Kačića, u srednjem vijeku gospodara Makarskog primorja i Omiša.
U tijeku višestoljetne povijesti od plemena Kačića su nastala 22 nova roda: Aleksići, Andrijaševići, Baranovići, Barišići, Bartulovići, Bašići, Dugaši, Juričevići, Klarevići, Kovačevići, Markovići, Milošići, Mitrovići, Pavlaci, Pekići, Peke (u Gracu pokraj Makarske, ali ne i u Poljicima pokraj Imotskog), Raosi, Sladojevići, Stipići, Šiljići, Terzići, Žarkovići.
Najpoznatiji pripadnik tog znamenitog hrvatskog roda fra Andrije Kačić Miošić, autor „Razgovora ugodnog naroda slovinskog,“ najtiskanije knjige u Hrvata svih vremena, upravo u njoj (Govorenje od stare i plemenite kuće Kačića) piše: „…od Radića, četvrtog sina Mikleuševa rodi se Radosav: od Radosava Peko, Ivan, Tadija i fra Jure; i od rečenog Peke prozvaše se Pekići u Lavčanju, danas Gradcu.“
U popisu stanovništa Makarskog primorja od 19. ožujka 1802. godine u Gradcu su upisani i Pekići i Peke:
-8-člana obitelj Ante Kačića Pekića pokojnog Jakova;
-3-člana obitelj njegova brata Aleksandra;
-8-člana obitelj Jure Kačića Peke pokojnog Mate.
Nakon oslobođenja vrgorskog područja (1690) i Imotske krajine (1717) dio Pekića s nadimkom Baketići doseljavaju u Imotsku krajinu, u Vinjane. Dakako, ne treba ih miješati s Pekama iz Poljica pokraj Imotskog, koji su nastali od starog hercegovačkog roda Miletića iz Brotnja (danas prostor hercegovačke općine Čitluk).
Zanimljivo je spomenuti da su se Pekići rečeni Baketići u Vinjanima opredijelili za prezime Baketić, dok su trojica braće Pekića Baketića (Mate, Marko i Jakov) koji su se tridesetih godina 19. stoljeća preselili iz Vinjana u Bilu pokraj Konjica odlučili se za prezime Pekić, koje i danas na konjičkom području nose njihovi potomci.
Također je treba naglasiti da su u Plavuze također pokraj Konjica oko 1820. godine doselili iz Poljica pokraj Imotski Peke, koji su također do danas održali svoje prezime Peko, nastalo od Miletić Peko.