Neorić
Naziv naselja Neorić istovjetan je s prezimenom Neorić, kako su se zvali srednjovjekovni plemići iz roda Neorića, koji su imali prebivalište u kuli bana Ne(h)orića ili kraće u banovj kuli, čiji se branitelji mogu podičiti činjenicom da su Turcima pružali otpor godinu dana nakon što su Osmanlije zauzele utvrđeni Klis 12. ožujak 1537. godine.
Hrvatski su povjesničari utvrdili postojanje više pripadnika roda Neorića: nakon 1203. godine spominje se Orša Neorić; oko 1270. godine zabilježeni su Koren i Bogdan Neorić, zatim Marin, Jurša i Cipronja Neorić.
Potomci Marina Neorića nakon pada Klisa 1537. i Neorića 1538. godine pridružuju se senjskim uskocima, što dokazuju spomeni dvojice Neorića: Jurja koji je zabilježen 1540. godiine u Senju kao uskok, dok se Juraj Korenić spominje 1618. godine u Brinju.
Potomci pak Jurše ili pak Cipronje Neorića Utišen i Ivanko zabilježeni 1394. godine, a pred najezdom Turaka povukli su se u sjevernu Hrvatsku, gdje su u Nedelišču (Međimurje) 1533. godine zabilježeni Vuk i Vukoslav Neorić.
Spomen na obitelj Neorić nalazi se i u grbovniku obitelji Korjenić-Neorić iz 1595 godine, jednom od dva najvažnija hrvatska grbovniku, a on je stariji od Stemmatographija Pavla Rittera Vitezovića iz 1701-1702. godine.
Naime, najstariji Neorićani i danas kažu da su iz Ispod Neorića, što praktički znači da je selo dobilo ime po banu Neoriću, čija se utvrđena kula nalazila na brdu, iznad sela koje je po njezinu gospodaru dobilo najprije naziv Ispod Neorića, a onda i Neorić. Ovu pretpostavku potvrđuje splitski nadbiskup Stjepan Cupilli koji u izvješću o svom pastirskom pohodu mućkom području 1718. godine bilježi da je nakon Muća bio „u Neoriću, koje se selo ima zvati Podneorić.“
Etimologija naziv Neorić je s današnjeg motrišta nejasna, iako Akademijin rječnik navodi natuknice Neorćana i Neorćan sa značenjem ono što se ne ore, dakle što je brdovito, neobradivo, upravo onako kakav je teren na kojem se nalazila kula bana Neorića.
Zaseoci sela Neorić
DONJA MALA
Dvočlani se ekonim sastoji od pridjeva donji, -a, -o u ženskom rodu i imenice mala (mahala).
Prvi član ekonima pridjev donja je već s toponimijskog motrišta obrađen u ovoj knjizi (Donje Ogorje).
Drugi član ekonima imenica Mala je naša prilagođenica imenice mahala iz arapskog jezika, koja je do nas stigla preko turskog jezika. Najprije je nestao glas “h”, kojeg ne voli ni narodni govor Cetinske krajine, a zatim je stezanjem od maala nastalo mala.
Mahala je ustvari dio grada ili sela, dakle gradska četvrt odnosno zaselak; ponekad se mahalom nazivala i ulica, sokak. Starješina mahale zvao se mahalbaša, od čega je izvedeno današnje brnaško i dugopoljsko prezime Malbaša.
Pokraj Slavonskog Broda nalazi se naselje Matković Mala s 25 stanovnika, a u Hrvacima je zaselak Mala.
U Bosni i Hercegovini, zbog snažnijih utjecaja turskog jezika, osam je naselja s nazivom Mahala, i to: Mahala (Breza, Kalesija, Odžak, Rogatica, te dva naselja tog imena u okolici Kiseljaka), te Buzića Mahala (Visoko) i Donja Mahala (Orašje).
GORNJA MALA
Dvočlani se ekonim sastoji od pridjeva gornji, -a, -e u ženskom rodu i menica mala (mahala).
Prvi je član ekonima već s toponimijskog motrišta obrađen u ovoj knjizi (Gornje Ogorje), kao i drugi član ekonima mala (Neorić, Donja Mala).
KRIVI DOLAC
Dvočlani se ekonim sastoji od od pridjeva krivi i imenice dolac.
Pod pojmom kriv podrazumijeva se ono što je suprotno pravom i ravnom, dakle ukrivljen, zakrivljen, savijen, svinut itd.
Inače, pridjev kriv je zaslužan za postanje sljedećih naziva naselja: Krivac (Delnice), Krivaj (Lipovljani), Krivaj Sunjski (Sunja), Krivaja (Čazma), Krivaja Pustara (Virovitica), Krivaja Vojnićka (Vojnić), Krivi Put (Senj), te Kriva Draga (zaselak Satrića u Cetinskoj krajini), Krivošija (zaselak Otišića), Krivodol (Imotski, Sinj).
U bosansko-hercegovačkoj toponimiji izvedenice od pridjeva kriv su još brojnije: Kriva Bara (Bijeljina), Kriva Rijeka (Bosanska Dubica), Krivača (Bileća, Čajniče, Živinice,), Krivače (Donji Vakuf, Han Pijesak), Krivaja (Cazin, Prijedor, Zavidovići), Krivajevići (Ilijaš, Kladanj), Krivići (Zenica), Krivodol (Mostar) Krivoglavci (Vlasenica).
Drugi član ekonima imenica dolac već je s toponimijskog motrišta obrađen u ovoj knjizi (Crivac, Crivački Dolac).
PODGRADINA
Ekonimska složenica sastoji se od prijedloga pod i imenice gradina.
Prijedlog pod je veoma čest u tvorbi ekonima i s njim se označuje ono što je na nižoj visini ali je već s toponimjskog motrišta obrađen u ovoj knjizi (Gornji Muć, Pod Glavicom.
Iako je gradina i uvećanica od imenice grad (naselje s obilježjima velikog grada), ona ima i još nekoliko značenja:
-ruševina starog grada,
-ostaci nekadašnjeg grada ili zamka,
-ruine srednovjekovnog kaštela,
-u arheološkoj znanosti gradina je pretpovijesno utvrđenje na važnom obrambenom i strateškom mjestu.
Naselja s imenom Gradina smještena su: pokraj Virovitice, zatim Poreča, šibenika, pokraj Korenice je Gradina Korenička. Naselja s nazivom Podgradina nalaze se: pokraj Zadra, Metkovića, te u Bosni pokraj Livna, Glamoča i Cazina. Tako se zovu i zaseoci u Hrvacima, Koljanima i Čaporicama (Cetinska krajina).
U Bosni i Hercegovini je čak dvanaest naselja s nazivom Gradina (Cazin, Derventa, Fojnica, Gacko, Kalinovik, Prijedor, Travnik, Velika Kladuša, Vlasenica, Zenica), dok se sela Donja i Gornja Gradina nalaze pokraj Bosanske Dubice.
Dakako, istog su postanja i sve tri Gradiške: Stara, Nova i Bosanska, kao i Gradišće, pokrajina u istočnoj Austriji (Burgenland), u kojoj na 3.700 kilometara četvornih živi 273.500 stanovnika, od kojih je 35.000 Hrvata. Bosna i Hercegovina ima svoje Gradišće pokraj Zenice, Gradišiće pokraj Foče, a Gradniće pokraj Čitluka.
Posebno je zanimljivo lovrećko područje, na kojem se nekoliko vrhova brda s imenom Gradina kao što su primjerice: iznad Lovreća je Vrhgradina (675m), tamo je vjerojatno bio rimski Lovreć ili čak i ilirski, zatim i gradina Umac (773), slijedi Nikolića gradina (772), iznad zaseoka Čaljkušići smještena je Kula-gradina, koje se i danas vidi ostatak zidova, iznad zaseoka šimundići je šimundića gradina, iznad zaseoka Ćorići Zubova gradina, a i brdo Trbotor (592) je gradina s pećinom koja se zove Tamnica. Prema predaji tamo je bio zatvor, na čijem se ulazu ploča-vrata tamnice, a iznutra postoji i prozorčić za provjetravanje tamnice.
PODNO POLJA
Istoimeni ekonim već je s toponimijskog motrišta ovdje obrađen (Gornji Muć, Podno Polja).
RADINJE
U osnovi naziva neorićkog zaseoka Radinje nalazi se imenica rad, jedna od najfrekvetnijih antroponimijskih osnova u hrvatskom jeziku.
Uz brojna imena nastalih od osnove rad je i ime Radin (javlja se i kao prezime), na koju je dodan nastavak –je (Radin + je = Radinje). što se pak tiče toponima, nastavak –je dolazi u nazivima za krajeve i naselja uz rijeku, more ili goru, kao primjerice: Podrinje, Trebinje, Podvinje, Zastinje, Podstinje, Podgrađe (nastalo od Podgrad-je), Vrsinje, Ljubinje itd.
ŠUTE
Naziv tog neorićkog zaseoka istovjetan je s obiteljskim nadimkom dijela njegovih stanovnika, koji je nastao od pridjeva šut iz stočarske terminologije sa značenjem onaj koji je bez rogova (šuša, šura).
Ponegdje je nadimak šute postao i prezimenom (Zagreb, Ogulin, Banovina). Sličnog jezičnog postanja su i prezimena: šutej (150, Gorski kotar, Dugo Selo, Primorje, Našice), šuti (Zlatar Bistrica, Zagreb), šutić (450, južna Dalmacija, Požega, Rijeka, Gospić, Split), šutija (Daruvar, Zagreb, Nova Gradiška, Kutina, Vukovar), šutila (Ozalj, Karlovac), šutina (Zagorje, Zagreb), šuto (Imotski, Zagreb, Split, Osijek, Makarska).
Poveznice: Neorić | selo | zaseok | donja mala | gornja mala | podgradina | krivi dolac | radinje | šute |
Ostala mjesta
• Bračević • Crivac • Donje Ogorje • Donje Postinje • Donji Muć • Gizdavac • Gornje Postinje • Gornje Ogorje • Gornji Muć • Mala Milešina • Neorić • Pribude • Radunić • Ramljane • Sutina • Velika Milešina • Zelovo •
Oglas