Podaci o porijeklu prezimena su, uz dozvolu autora, u potpunosti preneseni iz knjige "Hrvatski rodovi općine Muć" Ante Ivankovića i Jure Keruma. Molim vas da ukoliko kopirate bilo koji sadržaj stranice, navedete izvor: www.ogorje.net
Ukupni broj prezimena u bazi je: 181 • Zadnja promjena: 17.08.2008.
Ukupni broj komentara je: 634 • Zadnja tri komentara su o prezimenima: Vasilj datum: 30.7.2010. Matešić datum: 29.7.2010. Bešlić datum: 29.7.2010.
S jezičnog motrišta prezime je nastalo od Mileta, jednog od oblika osobnog imena Mile, koje u osnovi ima pridjev mio odnosno mil(i) sa značenjem drag, voljen, ljubljen.
Ime Mileta spada u skupinu imena koja se tvore dodavanjem na dvosložnu osnovu dometka -ta, kao što su primjerice: Bajčeta, Bobeta, Dobreta, Ćaleta, Gojčeta, Iveta, Jureta, Kalmeta, Luketa, Mirčeta, Mišeta, Radeta, Rašeta, Vladeta, Vučeta itd.
U Hrvatskoj danas živi 4.380 osoba s prezimenom Miletić (Labin, sjeverna Dalmacija, Zagora, Lika, Primorje).
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Mileta (390, Labin, srednja Dalmacija), Miletković (Sisak), Miletović (Rijeka, Primorje, Dalmacija).
Na mućkom području zahvaljujući matici krštenih koju je između 1679. i 1686. godine vodio „leteći župnik“ župe Zmine fra Bonaventura Bilogalav, kod kojeg su Miletići upisani četiri puta:
-1680. godine Doroteja Miletić je u ulozi kume na krštenju Marte Grubišić, kćeri Antine i jeline;
-1680. godine kršten je Petar Miletić, sin Matin i Oršulin, a kumovao je Jakov Vlajić;
-1683. godine krštena je Ivanka Miletić, kći Petrova i Petričina, a kuma je bila Oršula Ivančević;
-1686. godine krštena je Ivanka Miletić, kći Petrova i Petričina, a kumovala je Margarita Ivanišević.
U venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u Milešini su upisane tri obitelji: Mate Miletića pokojnog Petra, Petra Miletića pokojnog Šimuna i Jure Miletića pokojnog Jure.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine je zapisano da je u Milešini 10 Miletića obitelji imalo svoje domove, kojih su domaćini: po dvojica s imenom Ante i Ivan, Frane, Jozo, Luka, Marko, Mijo i Petar.
U popisu stanovništva 1948. godine Miletići su zabilježeni u tri mjesta: u Milešini (20 obitelji), u Crivcu (1) i u Lećevici (1).
Danas u Velikoj Milešini živi 5 Miletića obitelji s ukupno 11 duša.
Prema našim spoznajama prvi u Hrvata sačuvani spomen u dokumentima o prezimenu Miletić je onaj iz 1505. godine s otoka Zlarina u šibenskom arhipelagu.
Prvi tragovi o nazočnosti prezimena Miletić na prostoru Hercegovine vode u godinu 1563., kada su osmanlijski osvajači porušili i spalili sva tri preostala samostana u Hercegovinu, Mostaru, Konjicu i Ljubuškom, što je izazvalo masovnije bježanje katoličkog stanovništva s turskog na mletački teritorij.
Sudbinu prebjega s Hercegovcima dijelili su i stanovnici Dalmatinske zagore koji su također bili pod turskom vlašću. Prebjezi su 1585. godine stigli u Medviđu pokraj Obrovca, gdje se zadržali do 1605. godine, kada je skupina od 65 obitelji prešla Velebit i nastanila se u Liču, u zaleđu Senja, na imanjima grofova Nikola i Jurja Zrinskog. Uz Krmpotiće iz Buhova pokraj Šikrokog Briga, Vojniće i Mikuliće iz okolice Ljubuškog, Balinoviće iz Mostara, Iliće iz Ilića pokraj Mostara, Butorce iz Buturović Polja pokraj Konjica, te Rupčiće rečene Ćoriće iz Dobrog Sela u Brotnju (danas prostor hercegovačke općine Čitluk), u zbjegu su se našle i dvije obitelji s prezimenom Miletić (Ivanova i Nikolina) upravo iz Dobrog Sela.
U najstarijim sačuvanim maticama krštenih župe Makarska (1662 - 1728) upisano je 7. travnja 1685. godine krštenje prvog djeteta kovača Jure Miletića, doseljenika iz Dobrog Sela (Brotnjo).
U popisu stanovništva Makarskog primorju 1695. godine u Velikom Brdu je zabilježena upravo obitelj kovača Jure Miletića, koja je tada imala 9 članova (Jure i supruga, Jurina majka, dva sina i četiri kćeri).
Miletići s vremenom počinju rabiti i kraći oblik prezimena Mileta, koje će se na tom području ustaliti oko 1800. godine. Naime, u popisu stanovništva Makarskog primorja 1802. godine u Velikom Brdu su zabilježene 4 obitelji upravo s kraćim oblikom prezimena Mileta, kojih su domaćini bili: mate pokojnog Mate (2),Jozo pokojnog Nikole (3), Ante pokojnog Stipana (5) i Matija udova pokojnog Ivana Milete (1).
Još jedne matice krštenih s Makarskog primorja, one najstarije sačuvane u arhivu franjevačkog samostana Zaostrog, upisano je da je 29. kolovoza 1698. godine župnik iz Gabele (danas hercegovačka općina Čapljina) fra Grgo Arbić krstio Ivana, sina Ilije Miletića i majke Barbare iz Brotnja.
Nakon oslobođenja Cetinske krajine od Osmanlija stanovništvo iz zapadne Hercegovine popunjva napuštene i opustjele prostore, koje je napustilo islamizirano stanovništvo odlaskom u Tursku (Bosnu). Oni s prezimenom Miletić novo prebivalište našli su u Turjacima pokraj Sinja u sklopu banderije harambaše Jure Dotura. U venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine u Turjacima je zabilježena 5- člana obitelj Mate Miletića; ista je obitelj zabilježena i u Alberghettijevu zemljišniku (1725 - 1729).
U bilježničkim spisima iz 18. stoljeća ostali spomenima o nekim zbivanjima u kojima su sudjelovali i Miletići:
-1730. godine Filip Miletić je sagradio kuću za stanovanje ispod grablja Svetog Frane;
-20. siječnja 1756. godine na popisu dužnika Filipa Miletića nalazio se i viceserdar Lovre Tomašević;
-30. kolovoza 1785. godine sinjski trgovac Ivan Radonjić iz pologa Filipa Miletća izdvaja novac za oltar Blažene Djevice Marije u sinjskoj tvrđavi;
-1768. godine u Ogorju Gornjem (Milešina) spominje se Ivan Miletić kao dužnik sinjskog trgovca Ivana Radonjića.
Početkom 19. stoljeća Miletići iz Turjaka su izumrli. Naime, bračni par Ante Miletić pokojnog Andrije (rođen 1783 - godina smrti u maticama nije upisana) i njegova supruga Luca rođena Budimir (1792 - 1885) nisu imali djece, pa su u svoju kuću doveli nećaka Antuna Blaževića rečenog Bandova iz Voštana i njegvu suprugu Jelu, koja je u novom prebivalištu u Turjacima rodila četiri sina: Jakova (1829), Matu (1834), Ivana (1844) i Petra (1848).
Kad je godine 1717. oslobođen od Turaka Imotski, dvije obitelji s prezimenom Miletić iz Dobro Sela pokraj Čitluka prebjegle su u Imotsku krajinu, gdje su venecijanske vlasti prema zemljišniku iz 1725. godine dodijelile zemlju:
-u Poljicima pokraj Imotskog je nastanjena 12-člana obitelj Frane Miletića (broj dobivenih kanapa zemlje u izvorniku je netočan);
-Glavini Donjoj pokraj Imotskog novi dom je zasnovala 6-člana obitelji Ivana Miletića, koja je dobila 12 kanapa zemlje i kuću pokraj Grančića kuća.
Danas u Imotskoj krajini nema Miletića, jer su promijenili prezime u Peko i Peko Lončar, koji danas žive u Poljicima.
Doduše, u Nebriževcu pokraj Imotskoj žive Miletići pravoslavne vjeroispovijesti, ali nisu u krvnom srodstvu s Miletićima katolicima.
I još je preostalo reći nešto i o herecgovačkoj starini roda Miletića. U Dobrom selu su zabilježeni u popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/1742 godine, i to tri obiotelji, kojih su domaćini bili: Marko s 10, Jozo i Mijo s po 7 članova u obitelji.
U popisu pak biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Dobrom Selu su upisane dvije Miletića obitelji: Grgina sa 17 i Jurina s 9 duša.
S vremenom su Miletići raselili po Hercegovini i nastanili se: u Tepčićima, Ograđeniku, Dragićini (Čitluk), Krivodolu i Mostaru, Lipnu i Radišićima (Ljubuški), Grabovici na Neretvi, u Rami i Turiji pokraj Konjica.
ja sam ana miletić udana za zdravka miletića mi smo iz slavonije seoce kod nove kapele suprugovi su pradjedovi od 1700 neke godi ne pozdrav svim miletićima
Ja sam dragan miletić rodom iz kreševa, i mislim da su moji podrijeklom iz dobrog sela. u kreševu ima oko 20 obitelji miletića. ali neznam kada smo se doselili ovamo. vjerovatno neki moj čukundedo
Do sada najstariji pisani spomen prezimena Miletić nalazi se u Sumarnom popisu Sandžaka Bosna iz 1468/1469 godine - uredio i preveo s osmanskog turskog A.S. Aličić a rad je objavljen 2008.
Istoimeno mjesto Miletići su bili selo u Nahiji Lašva, danas općina Travnik, u blizini srednjovjekovne utvrde Vrbenac koja se nalazila na tadašnjem glavnom putnom pravcu koji je spajao središnju Bosnu sa Slavonijom. Ovi Miletići se spominju i u svim kasnijim turskim popisnim dokumentima. Tek u ratu 1993. kada su i posljednji Hrvati napustili ovaj kraj mjesto prestaje postojati. Prema kasnijim popisima ali i prema pričanju starijih ovi Miletići su se stoljećima iseljavali prema Hercegovini i Dalmaciji.
I ja sam jedna od MILETIĆA naime i moj djed VID MILETIĆ došao je iz BOSNE točnije iz sela DOLJNI SVILAJ KRAJ ODŽAKA 1958 godine i nikad nije znao pravo porijekli obitelji ali je meni kao unuki sad sve malo jasnije i došli smo u selo BRESNICA KRAJ PLETERNICE u POŽEŠKO SLAVONSKOJ ŽUPANIJI. Pozdrav svim MILETIĆIMA JER IMA NAS huraaaaaaaa....
