Kumir
Prezime je istovjetno s imenicom kumir, nazivom kipa poganskog božanstva; idol; fetiš. Imenica je postoji u staroslavenskom i ruskom jeziku, a čini se da je istočnog podrijetla (u osetijskom gumir = div) i da nam je stigla preko bugarskog jezika. Živjela je i u hrvatskom jeziku, primjerice u kajkavskom dijelaktu pod utjecajem kršćanstva kumer znači „gad, nečist, gnjus.“ Od kumer je nastao toponim Kumrovec pokraj Klanjca.
Danas u Muću Donjem živi jedna osoba (starija žena) s prezimenom Kumir.
Njezini su preci po ženskoj lozi mućki Jeličići, jer je djevojka s prezimenom Jeličić prije 150-tak godina rodila dijete s nekim strancem istočnjakom. Otac tog vanbračnog djeteta, vjerojatno se prezivao Kumir, napustio je i dijete i njegovu majku. S godinama zrelost i vanbračni se sin Kumir osamostalio i nastavio živjeti u Muću Donjem.
Prezime Kumir je krivo navedeno. Naime priča ide da je jedan Jelavić uzeo za pomoć dva brata iz sirotišta u Splitu zbog toga što je trebao pomoć u polju, a imao je mentalno retardiranog sina. Sin mu je počeo klat stoku pa ga je Jelavić protjerao i svu svoju zemlju ostavio starijem od braće jer se ovaj već oženio dok je drugi napustio Muć i gubi mu se trag. Stariji brat je uzeo novo prezime Kumir, jer su mu Mućani taj nadimak dali radi duže crne razbarušene kose kao s kipova poganski idola. Zanimljivo je da su svi s prezimenom Kumir rođaci jer nigdje drugdje u Hrvatskoj ne postoji takvo prezime.