Kuduz

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od turskog pridjeva kuduz, što znači bijesan, pobješnjeli. Od toga je izveden i naziv za haubicu, vrstu velikog topa, koji je upotrebljavala turska vojska: kuduz odnosno kubuz.
U Hrvatskoj živi 230 osoba s prezimenom Kuduz (srednja Dalmacija, Slavonija); Kuduzovići žive na Rijeci i u Karlovcu; Kudusi u Karlovcu i Virovitici, te Kudići u Primorju i Lici.
Kuduzi su na mućkom području zabilježeni u venecijanskom zemljiniku 1711. godine, u kojem su u Dobreču (danas dio Muća Gornjeg oko vrela Dobreč) upisane dvije obitelji s dužim oblikom prezimena Kuduzović: Nikole Kuduzovića pokojnog Stipana i Stipana Kuduzovića pokojnog Marka.
Zabilježeni su i u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine, i to u Muću Gornjem obitelj Andrije Kuduzovića
Danas u Muću Gornjem nema Kuduza, ali ih ima u Gizdavcu, i to jedna šestočlana obitelj.
Kad je pak riječ o Kuduzima, onda je posebno zanimljivo susjedno vrličko područje. Krenimo od početka…
U popisu obitelji banderije harambaše Nikole Biokovića iz Vrlike od 1. srpnja 1692. godine uvršten je i dokument "Notta delle Posta da Molino", u kojem su upisana petorica suvlasnika mlina na rijeci Cetini na području sela Kosora, koji je do oslobođenja Vrlike od Turaka 1688. godine pripadao Turčinu Salemu Bukaričiću iz Vrlike: Matij Grabovac, otac mnogo poznatijeg fra Filipa Grabovca, zatim vrlički harambaša Nikola Bioković, te Filip Vuletić, Nikola Kovač i Radovan Kuduz (u izvorniku Radouan Cudus).
Među stanovnicima vrličkog područja, koji su tog trenutka bili raspoređeni u četiri banderije (Nikole Biokovića iz Vrlike, Marka Orlandića iz Kosora, Pavla Jurića iz Maovica i Nikole Šarca-bez oznake mjesta) upisano je ime Radouan, čije smo prezime (dakako sve je to pisano veoma nečitkim rukopisom) Cusudouich pročitali kao Kuzudović. Posve je očigledno da je prezime tee obitelji, čijih je 7 članova dobilo 8 kanapa zemlje od venecijanskih vlasti, upisano pogrešno (metateza).
Ista obitelj s domaćinom Radovanom Kuduzom pokojnog Nikole (u izvorniku Radouan Cudus) upisana je u zemljišniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambaše Stipana Biukovića. Obitelj ima 15 članova (po tri odrasla muškarca i žene, te petero muške i četvero ženske djece).
U istom dokumentu ubilježena je i tročlana obitelj Luke Bilakovića rečenog Kudumiz pokojnog Pavla s Maovica (upisana je i kao obitelj Luke Kudumiza rečenog Bilaković). Dakako, možemo samo spekulirati u kakvoj su vezi Kuduzi i Kudumizi?
Zašto Kuduza nema u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine, koji je i u Vrlici obavio nadbiskup Ivan Laghi. Teško je odgovoriti na ovo pitanje, a jedan je od mogućih odgovora da su nekamo odselili pa se kasnije vratili ili pak greškom nisu upisani 1725. godine. Ponovno se javljaju u austrijskom zemljišniku iz 1830. godine, kad jeu Vrlici upisana obitelj Petra Kuduza Markova.
Starina roda Kuduz je livanjsko područje, gdje je u Rujanima Donjim u sklopu popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio 6-članu obitelj Šimuna Kuduza (u izvorniku Simon Cudus). I u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Rujanima je zabilježena 5-člana obitelj Mije Kuduza.
Ni na livanjskom području danas nema Kuduza.