Jurić

S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od Jure, jednog od oblika svetačkog imena Juraj, koje je hrvatska prilagođenica latinskog Georgius, što su Rimljani preuzeli od starih Grka, u čijem jeziku georgios znači „seljak, ratar, poljodjelac, zemljoradnik.“
Ime Juraj je u hrvatskom jeziku najplodnija imenska osnova: Jure, Jurko, Juko, Jurak, Juras, Đuro, Đurađ, Đorđe, Georgij, Džore, Đuka, Žura itd.
Ime je šireno štovanjem Svetog Juraja, koji je prema predaji bio rimski časnik, mučen za Dioklecijanovog progona kršćana 303. godine u maloazijskom gradu Kapadociji. Štovanje mu je isprva bilo vezano za Palestinu i Egipat, zatim se proširilo u Bizant i od VII. stoljeća na Zapadu, gdje je bio osobito štovan u doba križarskih ratova kao prototip kršćanskog viteza. Tada su ga za zaštitnika uzeli mnogi gradovi (Barcelona, Genova, a u nas Senj, Lovran, Vis, Supetar), pokrajine (Ligurija) i države (Armenija, Engleska, Katalonija, Portugal). Od VI. stoljeća širile su se legende o njegovu mučeništvu, od XI. stoljeća o njegovim čudesima, a tek od XII. stoljeća uvodi se motiv njegove borbe sa zmajem, koji je najčešći u ikonografiji sve do najnovijeg doba. Zaštitnik je u svim pogibeljima i životnim opasnostima; u rataskim krajevima zaštitnik je zemlje, usjeva, stoke, a u slavenskih naroda zamijenio je sve pretkršćanske ratarske kultove.
U Hrvatskoj se danas 8.320 osoba preziva Jurić, a najviše ih je u srednjoj Dalmaciji i Slavoniji.
Kako je ime Jure odnosno Juraj najplodnija imenska osnova u hrvatskom jeziku, onda je posve razumljivo da svi Jurići nisu istog krvnog podrijetla.
Na području, što se zove tromeđa Dalmacije, Hercegovine i Bosne, dakle na duvanjskom, livanjskom, kupreškom i imotskom području treba ga razlikovati od prezimena Jurič, kojemu sve više zbog nerazlikovanja glasova č i ć prijeti opasnost da se pretvori u Jurić.
Prvi spomen Jurića u Cetinskoj krajini navodi E. Fermendžin u djelu ”Acta Bosnae…”, objavljenom 1882. godine u Zagrebu, na stranici 156., i to iz 1436. godine, pisan bosančicom: ”Jurić, postolar u Cetini pod Avsinem (Sinjem)”.
Godine 1579. u Sratoku, danas Bogdanovići, zabilježene su obitelji Mihovila Jurića ili Skovarića i Matka Jurića ili Stovažića, a godine 1669. godine u Neoriću se spominje Stojan Jurić.
Na širem mućkom području krajine Jurići su najprije zabilježeni u matici krštenih koju je vodio ”putujući” župnik stare župe Zmina (danas mućko područje) fra Bonaventura Biloglav od 1679. do 1686. godine:
-godine 1679. upisano je krštenje Ivanke Jurić, kćeri Božine i Anine,a kuma je bila Kata Bučević;
-godine 1680. zabilježeno je krštenje Kate Jurić, kćeri Stojanove i Oršuline, a kumovala je Manda Perišić;
-godine 1680. Božo Jurić pohavljuje se u ulozi kuma na krštenju Vida Ostojića, sina Grginog i Mandinog;
-godine 1680. kršten je Luka Jurić, sin Jurin i Ivankin,a kum je bio Grgo Vudragović;
-godine 1680. krštena je Margarita Jurić, kćer Mihoviloa i mandina, a kumovala je Nediljka Žižina;
-godine 1683. kršten je Vid Jurić, sin Jurin i Margaritin, a kum je bio Toma Suša;
-1686. godine kršten je Petar Jurić, sin Jurin i Margaritin, a kum je također bio Toma Suša;
-1686. godine kršten je Ivan Jurić, sin Lukin i Margaritin, a kumovao je Mate Ivanišević.
Još je jedan ”putujući župnik” fra Lovro Jazidžić, rodom iz Duvna, a stigao je s narodom s herceg-bosanskih prostora u Cetinsku krajinu krajem 1687. godine, nosio i vodio knjigu matica od 1700. do 1704. godine. U njoj su od 1700. do 1702. godine u Prugovu zabilježena trojica Jurića: Jerko, Marko i Nikola.
U venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine Jurići su zabilježeni:
-u Pribudama (tada Crivac nije imao status sela) je tada zabilježena 16-člana obitelj Jure Jurića pokojnog Marka, kojoj su mletačke vlasti dale 20 kana zemlje;
-u Muću u sklopu banderije harambaše Petra Šolića upisane su obitelji: Marka Jurića pokojnog Mate, Oršule udovice Pave Jurića, Petra Jurića pokojnog Jure i Jure Jurića.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine na mućkom području Jurići su zabilježeni:
-u Crivcu su tada prebivale četiri obitelj s prezimenom Jurić: Ivanova, Lukina, Mijina i Stipanova; u tom mjestu je 1948. živjelo 12 Jurića obitelji;
-u Zelovu Sutinskom 1835. godine živjele su tri Jurića obitelji: Dujina, Ivanova i Jozina; godine 1948. u tom mjestu živjelo sedam obitelji s prezimenom Jurić.
Danas u Crivcu živi 10 Jurića obitelji s ukupno 30 duša, dok je u Sutini nastanjeno 16 obitelji tog roda s ukupno 4o duša.
Također u zemljišniku iz 1711. godine na Muću susjednim područjima Jurići su još zabilježeni:
-u Dugobabama su tada živjele četiri Jurića obitelji: Andrijina (7 članova u obitelji, 4 kanapa zemlje), Grgina (6, 6), Nikolina (4, 4) i Jurina (11,9); pored njihovih imena upisano je da pripadaju banderiji Maleš;
-u Vučevici Donjoj 1711. godine zabilježena je obitelj Vicka Jurića koji je imao stalno prebivalište u Kaštel Lukšiću, a u Vučevici je dobio 5 kanapa zemlje;
-u Brštanovu je tada zabilježen Andrija Jurić iz Dugobaba, koji je u Brštanovu imao 140 tavola zemlje i Jure Jurić također iz Dugobaba, koji je u Brštanovu posjedovao 5 kanapa zemlje;
-Planjanima su tada prebivale obitelji Mate Jurića pokojnog Mije i Jure Jurića pokojnog Tadije;
-u Mirlović Zagori dom je 1711. godine imala obitelj Ivana Jurića;
-u Sratoku (danas Bogdanovići) tada su živjele obitelji: Mate Jurića pokojnog Bože (8 članova, 6 kanapa zemlje) i Stipana Jurića pokojnog Pave (10, 30).
A sada pozornost samo prema Prugovu, mjestu gdje je starina roda Jurić na širem mućko-lećevačkom području.
U zemljišniku iz 1709. godine u Prugovu su upisane sljedeće obitelji s prezimenom Jurić: Jure pokojnog Pavla (16), drugi Jure pokojnog Pavla (5), Ivan pokojnog Pavla (8), Marko pokojnog Mate (9), Petar pokojnog. Jure (11). Dakle, u Prugovu je 1709. godine 49 stanovnika organiziranih u pet obitelji s prezimenom Jurić.
U Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) upisani su i stanovnici Prugova koji imaju zemlje u Zelovu, ali bez oznake veličine posjeda. Od njih prezime Jurić imaju: Ivan pokojnog Marka, Bože pokojnog Jere, Dujo pokojnog Jure, Toma pokojnog Jure, Petar pokojnog Majmuta, Martin pokojnog Jure i Grgur pokojnog Pavla.
U Prugovu je 1835. godine živjelo najviše Jurića, čak 15 obitelji, kojima su domaćini bili: Božo, Dujo, dvojica s imenom Frane, Grgo, dvojica s imenom Ivan, četvorica s imenom Jozo, Luka, dvojica s imenom Petar i Šimun; godine 1948. u popisu stanovništva zabilježeno je u Prugovu čak 29 obitelji s prezimenom Jurić.
U Cetinskoj je krajini u zemljišniku iz 1709. godine u Brnazama u banderiji harambaše Jakova Tomaševića ubilježen je samac Frano Jurić , što upućuje da je barem dio Jurića u Cetinsku krajinu doselio s hercegbosanskih prostora.
Iste, dakle 1709. godine, u mjesecu srpnju u doba pastirskog pohoda svojoj nadbiskupiji splitskom je nadbiskupu Stjepanu Cupilliju u vrijeme boravka u Kijevu, Vrlici i Potravlju na pomoći i raspolaganju bio harambaša iz Kijeva Pavao Jurić.
Dvadesetak godina ranije Jurići su zabilježeni i u Potravlju. Naime, tu je uz pomoć serdara Antuna Prološčića 1705. godine obavljen popis stanovnika, a podatke su mjerniku kazivali starci Antun Jurić, Antun Pešić i Marko Gašpar(ović).
Podosta ranije, posve točno 1693. godine s harambašom Matom Petrovićem iz Ostrvice (Poljička Kneževina) doselile su 32 obitelji, ponajviše Poljičani, ali i 6-člana obitelj Stipana Jurića iz Trnbusa, sela u Omiškoj zagori , dok je u Trnbusima ostala 7-člana obitelj Matije Jurića, zabilježena u popisu vjernika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine.
Početkom 17. stoljeća, dakle oko 1610. godine, u Kaštel Novom zabilježena je Marija Jurić koja se tada udala za Juru Pautovića iz Kaštel Kambelovca i donijela mu miraz vrijedan 198 lira.
Na triljskom području danas žive dvije obitelji i 8 osoba s prezimenom Jurić, a doselili su iz Kaštela.
Dakle, veoma je teško kad je riječ o tako starim i raširenim prezimenima kao što su Jurići, utvrditi tko je starosjedilac, a tko doseljenik, iako je ovih posljednjih u Cetinskoj krajini najviše. Stoga iz popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/42. godine donosimo popis Jurića s područja najbližih Cetinskoj krajini:
-u Čelebiću pokraj Livna (6-člana obitelj Nikole Jurića), u Čukovcu, danas Lištani, (13-člano kućanstvo Jakova Jurića), u Lusniću (5-člano domaćinstvo Mije Jurića) i u Kablićima (7-člana obitelj Marka Jurića);
-u tadašnjoj staroj župi Duvno, kojoj su pripadali Rakitno i Drežnica, upravo u tom posljednjem naselju na Neretvi 1741/42. godine zabilježene su dvije obitelji s prezimenom Jurić: Mijina s 11 i Grgina sa 7 članova;
-u staroj župi Uskoplje biskup je Dragićević zabilježio u selima spojenih imena Pirdiš-Crnica 15-članu obitelj Nikole Jurića.
Dakako, u Imotskoj krajini, uz Juriče, nazočni su i Jurići. Stanovnici Slivna s prezimenom Jurić nastali su od starog roda Belaića i spominju se 1744. godine u Stanju duša Slivno: u Krstaticama dvočlana obitelj Nikole Jurića i u Slivnu 10-člana obitelj Petra Jurića.
U Stanju duša župe Svetog Frane u Imotskom također iz 1744. godine upisana je obitelj 26-godišnjeg Mije (Mihe) Jurića: žena Kata (38 godina) djeca: Ruža (10), Cica (8), Ivan (5), Toma (4) i Ante (2).
Nekoć su Jurići živjeli i u Župi Biokovskoj, o čemu svjedoči toponim Jurića ćemer. Još je jednu granu Jurića izgubila Imotska krajina, jer je 1686. godine u vrijeme Bečkog rata u zbjegu stanovnika sela Ričica u Brelima bila i 6-člana obitelj Duje Jurića, ali se nije vratila u Imotsku krajinu, već ostala na Makarskom primorju, gdje joj i danas žive potomci.
Iz Zagvozda 1701. godine odseljava 17 obitelji u Sutinu i Neorić, jer je Zagvozd Karlovačkim mirom 1699. godine vraćen Turskoj. Među njima je i 6-člana obitelj Bartola (Bariše) Jurića. Njegovi potomci danas žive u Neoriću.
Na duvanjskom području danas Jurići žive u Jošanici (8 obitelji, 44 duše), Stipanićima (2, 10), Podgaju (1, 2) i u Tomislavgradu (1, 2).
Na širokobriškom području danas Jurići žive samo u Buhovu, gdje su nastanili od starog roda Sabljića.