Marojević
Informacije o prezimenu Marojević
Ispod u komentarima se nalaze prikupljene informacije i iskustva posjetitelja vezana uz prezime Marojević.
Ova stranica se kontinuirano nadopunjuje novim saznanjima o porijeklu i značenju prezimena zahvaljujući vašim upisima.
Do sada je zabilježeno 12 komentara vezano uz prezime Marojević.
Prema arhivskim dokumentima iz 1391. godine, braća Vlahota i Lukša Marojević su za svoj rad u Srebreniku ugovorili mjesečnu plaću od 15 dubrovačkih dukata po osobi.Evo ključnih detalja tog ugovora prema povijesnim izvorima koje navodi Grad Srebrenik:Iznos: Svaki od četvorice majstora (uključujući Vlahotu i Lukšu) primao je 15 dukata mjesečno.Dodatni troškovi: Uz fiksnu plaću, poslodavac (dubrovački plemić Junije Crijević u ime kneza Mateja) bio je dužan osigurati im besplatnu hranu i piće.Uvjeti: Ugovor je precizirao da će klesati i zidati kamen u Srebreniku (župa Usora) “kako im se naredi”, a sadržavao je čak i klauzule o postupanju u slučaju bolesti.Ova plaća od 15 dukata bila je izuzetno visoka za to razdoblje, što potvrđuje da su Marojevići smatrani vrhunskim stručnjacima čije je umijeće bilo ključno za utvrđivanje Srebrenika.
Najpoznatiji povijesni zapis o Marojevićima u Dubrovniku datira iz 1430. godine, kada su braća Vlahota i Lukša Marojević, poznati dubrovački klesari, angažirani za radove u Srebreniku. To svjedoči o njihovom visokom statusu među zanatlijama, jer su dubrovački majstori u to vrijeme bili iznimno cijenjeni diljem Balkana.Zlatari u Dubrovniku: Postoji i grana obitelji koja se bavi zlatarstvom. Rodonačelnik te loze je Marko Marojević, čiji su sinovi Mihoje i Miho doselili u Dubrovnik početkom 15. stoljeća (oko 1430. – 1440.). Zbog njihovog zanata, prezime se u nekim granama oblikovalo prema vrsti posla kojim su se bavili.
Podaci iz Opširnog popisa (deftera) Bosanskog sandžaka iz 1604. godine pružaju rijedak uvid u život vaših predaka u razdoblju kada su se dubrovački korijeni već duboko stopili s bosanskim tlom.
1. Nahija Srebrenik i selo Hrgovi (1604.)
U to vrijeme, Hrgovi su zabilježeni kao kršćansko naselje u sklopu Nahije Srebrenik. Prema turskoj poreznoj logici, popisivani su odrasli muškarci koji su bili nositelji baština (nasljednih posjeda):
Porezni status: Stanovnici su plaćali poreze na pšenicu, ječam i košnice (pčelarstvo). To ukazuje da su se Marojevići do 1604. godine, uz zadržavanje sjećanja na zlatarski zanat, primarno bavili poljoprivredom i pčelarstvom, što im je osiguralo ekonomski opstanak.
Imena domaćina: lako defteri često koriste patronime (npr. Ivan sin Marka), u nahiji Srebrenik se uz kršćanska imena često pojavljuju bilješke o “starim baštinicima”. To su bile obitelji koje su svoja prava na zemlju vukle još iz vremena srednjovjekovne Bosne, što se savršeno poklapa s dolaskom Marojevića 1452. godine.
2. Kontinuitet prezimena kroz 17. stoljeće
Tijekom 17. stoljeća, Hrgovi su ostali jedno od rijetkih mjesta u sjevernoj Bosni gdje katolička zajednica nije nestala.
Andrija Marojević (nositelj loze kojeg nalazimo u kasnijim popisima) potječe iz obitelji koja je u 17. stoljeću uspjela sačuvati posjed unatoč čestim upadima i ratovima na granici s Habsburškom Monarhijom.
U izvještajima biskupa iz tog vremena, stanovnici ovog kraja opisuju se kao “vjerni i postojani”, a njihova naselja kao “otoci” kršćanstva u pretežno muslimanskom okruženju Nahije Srebrenik, P
U popisu biskupa Pave Dragičevića iz 1743. godine, prezime Marojević zabilježeno je u župi Bijela, kojoj su tada pripadali i Gornji Hrgovi.
Prema povijesnim izvorima za to razdoblje:
Obitelj: U župi Bijela zabilježena je obitelj čiji je nositelj bio Ivo (Ivan) Marojević (zapisano kao Maroevich ili Maroin).
Broj članova: Kućanstvo je imalo ukupno 11 članova.
Struktura: Od tih 11 članova, 8 su bile odrasle osobe (pričešćenici), a 3 su bila djeca.
Ovaj podatak je izuzetno važan jer pokazuje da su Marojevići sredinom 18. stoljeća bili brojna i stabilna obitelj, što je u to vrijeme (nakon epidemija kuge i ratova) bio znak ekonomske snage i duboke ukorijenjenosti u tom kraju.
Interesantno je da se u kasnijem popisu biskupa Bogdanovića iz 1768. godine broj članova obitelji Marojević u istom mjestu povećava, što prati prirodni put do onih prvih pisanih tragova u župnim knjigama iz 1790. godine.
izvještaji bosanskih biskupa i misionara iz 17. stoljeća, koji se čuvaju u Vatikanskim arhivima (Propaganda Fide), daju nam dragocjene, iako ponekad neizravne dokaze o Marojevićima u razdoblju prije velikih selidbi.
Evo što ti izvještaji otkrivaju o tom razdoblju i vašem kraju:
1. Izvještaj biskupa Marijana Maravića (1645. – 1655.)
Biskup Maravić (čije prezime ponekad povjesničari povezuju s korijenom Maroje/Maro) detaljno je obilazio župu Bijela, kojoj su pripadali Hrgovi.
U njegovim izvještajima spominju se “stare katoličke obitelji” koje žive u selima oko utvrde Srebrenik.
lako rijetko nabraja sva prezimena, on ističe da su u tom kraju katolici “vrsni obrtnici i težaci” koji čuvaju svoju vjeru unatoč pritiscima. To se podudara s poviješću Marojevića kao majstora-zlatara koji su se s vremenom okrenuli zemlji.
2. Fra Pavao iz Rovinja (1640.)
U svom putopisu kroz Bosnu, on spominje posjet samostanu u Gornjoj Tuzli i okolnim župama (uključujući Bijelu). On navodi da u tim krajevima žive katolici koji su “potomci starih kolonista” (što je izravna referenca na Dubrovčane i druge trgovce). S obzirom na to da su Marojevići tada već bili u Bosni skoro 200 godina, oni su bili upravo ti “stari kolonisti” koji su se potpuno stopili s lokalnim stanovništvom.
Povijest
Prvi put se spominje 15. veljače 1333. godine u ugovoru koji su pod Srebrenikom (tzv. Srebrenička povelja) sklopili ban Stjepan II. Kotromanić (1322. 1353.) s jedne i predstavnici Dubrovačke Republike s druge strane o ustupanju Stona, Pelješca, Prevlake i još nekih posjeda Republici u zamjenu za godišnji danak od 500 perpera. Od 1393. godine, kada ga je Ugarska prvi put osvojila, pa do 1512., kada su ga Osmanlije na više stoljeća zauzele, više puta je osvajan i opsjedan.
1. Povijesni dokument: Ugovor iz 1430. godine
Temelj svih istraživanja je zapis u Dubrovačkom arhivu koji potvrđuje dolazak majstora u Srebrenik. [2]
Andrija Bobaljević (Andrea de Bobali): Dubrovački vlastelin koji je 1430. godine nadzirao građevinske radove u Srebreniku po nalogu kneza Mateja.
Braća Marojević: Ugovorom su se obvezala četvorica majstora, među kojima su ključni Vlahota Marojević i njegov brat Lukša Marojević.
Zadatak: Njihova je uloga bila klesanje i zidanje kamena prema najvišim standardima onog vremena, koristeći vještine donesene s jadranske obale.
Obitelj Marojević (povijesno zabilježena i kao de Maroi) jedan je od najstarijih i najuglednijih rodova na otoku Braču, s dubokim korijenima u Nerežišćima. Evo ključnih povijesnih činjenica o ovom rodu:
Podrijetlo i Plemstvo: Ubrajaju se u izvorno bračko praplemstvo koje vuče korijene još iz vremena stare hrvatske države. Nazivani su i plemenskim starješinama.
Prvi spomeni: U povijesnim dokumentima, poput onog iz 1483. godine, spominje se ser Stjepan de Maroi (sin pokojnoga Antuna), koji je bio član bračkog plemićkog vijeća.
Patronatsko pravo: Zajedno s ostalim starim rodovima (poput Franulića i Filipovića), Marojevići su imali povijesnu ulogu u upravljanju i zaštiti benediktinske opatije sv. Ivana Krstitelja u Povljima, koju su njihovi preci suutemeljili još u 9. ili 10. stoljeću
Signatura: HR–DAZD–51, Naziv fonda: Bilježnici Knina
Javni bilježnik MARCANTONIO de LEVA
GODINA 1788-1808, Svežanj I
Dana 16.11.1794.
– Ivanica Malenica udova pok. Ivana Lalića iz Miljevaca + Pilip Marojević reč. Perčin pok. Ante iz Miljevaca
— punomoć za zastupanje njenih interesa kod suda
– svjedoci Petar Vlajić pok. Ivana i Luka Malenica pok. Pilipa, oba iz Miljevaca
Signatura: HR–DAZD–51, Naziv fonda: Bilježnici Knina
Javni bilježnik MARCANTONIO de LEVA
GODINA 1788-1808, Svežanj I
Dana 11.05.1794.
– najam
– Ilija Trbljen pok. Petra i sinovac Mate Trbljen pok. Frane iz Trbounja + Ante Mijanović reč. Gojčan iz Drniša
– oranica od šest dana oranja na deset godina sa anuitetom L72
– svjedoci Jure Marojević reč. Aralica pok. Nikole iz Velušića i Stipan Mihaljević pok. Ivana iz Badnja
U Ilićima kod Mostara su naseljeni Marojevići prije oko 400-500 godina. Neki uz prezime pridružuju i nadimak Glibo koje koriste ravnopravno sa prezimenom Marojević,dok drugi preuzimaju samo Glibo. Prema kazivanju su navodno stigli iz Boke Kotorske u vijeme migracija pod turskom agresijom. Jedan odvojak završava na Hvaru stim da se u prezimenu gubi slovo j.
Marojevici su porijeklo od jednog plemena dubrovacke republike i boko kotorske marojevici su jos i slobodni zidari moja loza je dosla iz dubrovnika u bosnu konkretno opcina srebrenik stari grad jos 1333godine proglasen gradom tu smo bili i ostali sve do danasnjeg dana a odavde su se raseljavali dalje prema unutrasnjosti hrvatske prema slavoniji i zagrebu a ovi su ostali u boko kotorskoj i sirili se crnom gorom i prema unutrasnjosti srbije posto smo staro pleme bili smo jedno sve do treceg krstaskog rata i dalje znamo doslo do podjele krstcanstva sad jedni pravoslavnoj vjeri drugi rimokatolickoj ali smo iz istog plemena i jednog covjeka maroje sto znaci ribar mornar.
Prezime MAROJEVIC nose Hrvati,i to najvecim dijelom iz Tuzlanskog kraja(BiH).U proteklom stoljecu razmjerno najvise Marojevica je rodjeno u tuzlnskoj opcini Srebrenik.Danas u Hrvatskoj zivi oko 300 nositelja ovoga prezimena,a najvise ih je u Zagrebu(50) i u Vinkovcima(40)…Prisutno je u vecini hrv.zupanija,i to najvise u:Zagrebackoj i Vukovarsko-srijemskoj zupaniji.Ovo prezime je -prema jezikoslovcu P.Budmaniju–izved.po ocu Maroju,te je po podrijetlu PATRONIMIK.M.ime M a r o j e–prema jezikoslovcu P.Budmaniju i etimologu prof.P.Skoku–u pisanim izvorima javilo se u 14.st.u Dubrovniku,a –prema onomasticaru M.Simundicu–ono je izved.od lat.l.imena M a r i n u s=m o r s k i.A Marin je mozda po podrijetlu MATRONIMIK(METRONIMIK) ako je izved.od z.imena M a r i n a,sto –prema leksikografu dru B.Klaicu –znaci VLADARICA MORA.O znacenju i etimologiji m.imena M a r i n naci cete u prilogu o prezimenu M a r i n i c.–IZVORI:hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search;M.Simundic,Rj.osobnih imena,Zagreb,1962,str.211.214;P.Skok,Etimologij.rj.hrv.ili srp.jez.,knj.2.,Zagreb,1972.,str.378;Dr B.Klaic,Rj.stranih rijeci,Zagreb,1962,str.918;ARJ(dio VI),Zagreb,1904,str.486.(obradio P.Budmani);D.Vidovic,Prezimena sela Vid u Neretvanskoj Krajini,Folia Onomastica Croatica 17(2008),str.156(VIDI:hrcak.srce.hr/file/67638);www.scribd.com/doc/47526542/Plemenski- Rjecnik-Licko-krbavske-Zupanije-R-grujic
Prezime Marojević potiče iz okoline Nikšića u Crnoj Gori.