Moro

Prezime je nadimačko i izvedeno je od moro, što na talijanskom jeziku znači crn, crnac, onaj koji je izrazito tamne puti, kao primjerice u našoj epskoj pjesmi crni Arapin ili Galić, Galeša i slično. Moro je pak nastalo od Maur = crni stanovnici zapadne Sahare, koji su nastali miješanjem Arapa, Berbera i crnaca; imenom Maur na zapadu se označavalo islamsko stanovništvo, koje je u 8. stoljeću osvojilo najveći dio Pirinejskog poluotoka.
U Hrvatskoj danas živi 180 osoba s prezimenom Moro (Zagora, srednja Dalmacija, Slavonija). Istog su jezičnog postanja i prezimena: Morić (1.120, Benkovac, sjeverna Dalmacija, Primorje), Morović (520, Zadar, srednja i sjeverna Dalmacija).
Pripadnici roda Moro, i to s družim oblikom prezimena Morović, zabilježeni su na mućkom području u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine, u kojem je u Crivcu zabilježena obitelj Nikole Morovića; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Crivcu dvije obitelj s prezimenom Moro.
Danas u Crivcu žive četiri obitelj s ukupno 16 članova, koji se služe s kraćim oblikom prezimena Moro.
Inače, starina tog roda je livanjsko područje. Naime, u Pologu, selu na livanjskoj strani planine Dinare, biskup fra Pavo Dragićević u svom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine zabilježio 4-članu obitelj Bože Morića (u izvorniku Natalis Morich), a u Tribiću također pokraj Livna 9-člano kućanstvo Mate Morića.
U Galipokraj Sinja pripadnici tog roda zabilježeni su prvi put zabilježeni u sačuvanim maticama stare župe Otok 1754. godine ali s dužime oblikom prezimena Morić. Danas u tom mjestu žive tri obitelji s 18 duša, koje su se opredijelile za kraći oblik prezimena Moro.
I još jedan zanimljiv događaj s Brača. Na osnivačkom skupu prve hrvatske čitaonice na Braču "Hrvatski skup" u Pučišćima 1868. godine okorjele autonomaše, koji su stigli iz Splita, Bola, Postira da izazovu incident, ušutkao je izvrsnim govorom predsjednik Hrvatskog skupa, pučiški župnik i glavar don Mihovil Moro, optuživši ih za izdaju hrvatstva.