Prastalo
Informacije o prezimenu Prastalo
Ispod u komentarima se nalaze prikupljene informacije i iskustva posjetitelja vezana uz prezime Prastalo.
Ova stranica se kontinuirano nadopunjuje novim saznanjima o porijeklu i značenju prezimena zahvaljujući vašim upisima.
Do sada je zabilježeno 3 komentara vezano uz prezime Prastalo.
Sigurno Crnogorci najvise izvode podrijetlo prezimena na osnovu etioloskih legendi,mitova i puckih predaja.Oni cesto tvrde i pisu da su mnoga prezimena u B-H-u i Hrvatskoj potekla od nekih plemena ili rodova iz Crne Gore,sto je ZNANSTVENO NETOCNO.NAGADJANJE JE PADAVICA(Heraklit)."GENEALOGIJA BEZ DOKUMENTACIJE JE MITOLOGIJA"
Ne može niko oplest mit ko Srbi!
LEGENDA O PREZIMENU PRAŠTALO
Praštali su se nekada zvali Novakovići. Predak im je bio Starina Novak, koji je imao dva sina. Jedan, kome se ne zna ime, ode u Primorje, a drugi – Grujo, kad je goru ostavio, naseli se u Doljane u Hercegovini. Potomci mu se nazvaše Novakovićima.
Jednom od Novakovića, potomku Gruje Novaka, u Doljanima triput su se hiljadile ovce. Još dok je bio čoban, htjedoše mu Turci da zakolju ovna vilaša, zvonara pred hiljadu ovaca. Čoban je branio vilaša i nudio Turcima 7 jalovica umjesto njega. Kako mu je tom zgodom prskalo iz usta, jedan od Turaka mu reče: «Što si se ti praštalo tako zapraštio?».
Zbog toga čobani prozvaše tog Novakovića Praštalom. Praštalo je bio toliko bogat da je do age kupio čitluk (vrsta feudalnog posjeda). Sin agin, kad mu je otac umro, htjede da ga ukmeti. Žena mladoga age ukrade tapije (isprave o vlasničkom imanju) iz sanduka žene Praštalove, kad joj je ona pokazivala ruho. Kako poslije nije mogao da dokaže tapije, morao je da se seli. Bio je već star i slijep. Krene sa 60 čeljadi i 1000 ovaca iz Doljana u Bosnu. Gdje su god padali na konak, slijepi starješina je zahtijevao da mu iskopaju malo zemlje i donesu trave. Zemlju je žvakao, a travu trao dlanovima i mirisao. Tada bi govorio: «Hajdemo, djeco, sutra dalje!».
Kada su poslije šest nedjelja hoda s ovcama pali na jedan brežuljak više Lužačkog polja, pa mu donijeli zemlje i trave, rekao je: «Ova trava, djeco, mamuza. Ovdje ćemo ostati!» Brežuljak se od tada zove Mamuzovac, sa selo se, prema doseljenicima prozva Praštali, ako su u njemu zatekli starince Milinoviće.
Praštali su u Bjelajskom polju, preko Grmeč planine, imali stan sa blagom. Jedan od Praštala se sa svojom porodicom odijelio.. nakon toga oni preseliše preko planine, tu stanu – te ih nazvaše Stanarevićima. Jedan ogranaka Stanarevića ponovo uzme staro prezime Novakovići i naseli se u Petrovačkom polju. Odatle su se Novakovići raseljavali po Krajini, pa i u Pounje, gdje ih je bilo 45 kuća u 13 naselja.
Praštalov sin je bio knez Dakelja, «rogati knez», prozvan tako što je bio strog i naopak. Uvažavao ga je paša bihaćki i knezovao je na 17 knežija od Dabra do Majkić Japre. Nosio je zelenu dolamu i čantu (kožnu torbu) sa divitom (pernica sa mastionicom) i papirom. Dakelja je imao sinove Jakova i Kostu. Kostini se potomci prozovu Kostići. Od njega je Isaija Kostić, iguman manastira Gomionice. Jakov je imao tri sina koji se presele na Lipnik. Jovan, sin Jakovljev, bio je knez, vrlo rječit i uvažen u nahiji staromajdanskoj.
Izvor : Pounje u Bosanskoj Krajini,Milan Karanovic