Jeličić
Prezime je izvedeno od Jelka ili Jelica, hipokoristika osobnog imena Jelena, hrvatske prilagođenice grčkog imena Helene sa značenjem sjajna, blistava. Ime se u Hrvata širilo štovanjem znamenite kraljice Jelene iz 10. stoljeća, žene kralja Krešimira II. i majke kralja Stipana Držislava, darovateljice dviju zadužbina u Solinu, od kojih je nastalo marijansko prasvetište u Hrvata, danas poznato pod nazivom Gospa od Otoka u Solinu.
U Hrvatskoj danas živi 1.340 osoba s prezimenom Jeličić (sjeverno i srednje priobalje, Lika). Često se miješa s prezimenom Jelčić, koje ima 900 osoba u južnoj Dalmaciji i Istri.
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Jelica (Nova Gradiška), Jeličanin (Kostajnica, Nova Gradiška), Jelka, Jelkić (140, Valpovo), Jelkovac (Karlovac), Jelković (Gvozd).
Matica starog i znamenitog roda Jel(i)čića je Mostar, u kojem su prebivali i prije osmanlijske okupacije tog grada 1466. godine. Pripadaju starim hrvatskim plemićkim rodovima, a imaju i svoj plemenski grb.
Iz Mostara su izbjegli ispred Turaka: dio Jelčića se nastanio u selima u okolici Ljubuškog: Zvirićima, Grabu, Klobuku i Vitini; neki su novo boravište našli u Paoči, tada župa Brotnjo, danas hercegovačka općina Čitluk; jedna grana ovog roda zaustavila se u Brusju na otoku Hvaru, kojima treba zahvaliti što je sačuvan plemenski grb te stare hrvatske vlastelinske obitelji.
Inače, dvojica Jeličića iz Paoče: serdar Jure i harambaša Jakov Jeličić bili su izvršni organizatori velike seobe katoličkog stanovništva zapadne Hercegovine (stare župe, Mostarsko blato, Mostar i Brotnjo), kojeg su nakon oslobođenja Cetinske krajine 1694. godine predvodili fra Frano Marinović rodom iz Dobrog Sela u župi Brotnjo i fra Toma Knezović (Knežević) rodom iz Rasna pokraj Širokog Briga, obojica iz franjevačkog samostana Živogošće na Makarskom primorju, odakle su pastorizirane tadašnje zapadno-hercegovačke župe.
Opći providur Danijel Dolfin potvrdio je 8. svibnja 1694. godine da su pet serdara, zatim 24 harambaše i dva kapelana iz župa Brotnjo, Mostarsko blato i Goranci (Mostar) doveli oko pet tisuća Hrvata katolika u venecijansku Dalmaciju, koji će braniti ne samo tvrđave Vrgorac i Zadvarje, nego se pokoravati vladi i otići tamo gdje god ona zaželi. Stoga je providur odredio petorici serdara deset dukata mjesečne plaće, kapelanima plaće venecijanskih prekomorskih vojnika, harambašama mjesečno po 12 lira i mjericu kruha. Dodajmo da je tada u Hrvace stigao harambaša Grgur Cvitković iz Goranaca (Mostar), u Potravlje harambaša Antun Prološčić iz Brotnja i u Satrić harambaša Šimun Hrgović iz Goranaca.
Dvije godine ranije, dakle 1692. tajni izaslanik Mletačke Republike Vinko Bujović iz Perasta u Boki kotorskoj sklopio je ugovor s Jurom Cvitkovićem iz Goranaca da će Pavao Cebić, Pavao Jeličić i Mate Vučić, svi iz Brotnja i Lalić iz Mostarskog blata sa svojim obiteljima prijeći na područje Mletačke Republike i stoga im je dao po 100 reala.
Serdar Jure Jeličić iz Paoče je 1690. godine prebjegao u selo Desne pokraj Opuzena, gdje je od venecijanskih vlasti dobio zemlju za obradu. Iz stare matice krštenih samostana Zaostrog saznaje se da je Jure ima sina Nikolu koji je rođen 1700. godine i koji je rodonačelnik današnjih opuzenskih Jeličića.
Spominjani harambaša Jakov Jelčić najprije se nastanio u Zaostrogu, odakle je kasnije preselio u susjedno selu Podacu. Među 15 obitelji u Zaostrogu, kojima su venecijanske vlasti dale privilegije 1690. godine nalaze se i Jeličići. Zabilježeni su u popisu stanovništva Makarskog primorja 1744. godine, kada u Zaostrogu dom ima 10-člana obitelj Jakova Jeličića.
S obiteljima koje je 1692. godine, koje je harambaša Bartul Jelavičić (Jelavić) doveo u Muć, nalazila se i obitelj Vida Jeličića, vjerojatno od Jeličića, nastanjenih u selima oko Metkovića.
Jesu li hercegovački Jeličići, barem neki, stigli na mućko područje i u Cetinsku krajinu i malo ranije ili pak ranije od ostalih, pitanje je koje nameće jedan upis iz knjige krštenih stare župe Zmina, što se prostirala na cijelom današnjem mućkom prostoru, a koju je vodio od 1687. do 1686. godine zminski župnik fra Bonaventura Biloglav. On je 1684. godine upisao krštenje Grge Jeličića, sina Vidova i Mandina, a kum je bio Šime Dželalija.
Upravo taj Vid i njegov brat Mate (Matij) zabilježeni su u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u Dobreču (sada dio Muća Gornjeg uz vrelo Dobreč) kao domaćini dviju obitelji s prezimenom Jeličić.
Obitelji braće Vida i Mate upisane se i u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) u sklopu banderije harambaše Jure Jelavića (Gizdavac, Dobreč,, dio Muća i Zelova)
U novom austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Muću je upisano 9 obitelji s prezimenom Jeličić: obitelji četvorice domaćina s imenom Mate, dvojice Lovra, zatim Jakovljeva, Ivanova i Filipova.
U popisu stanovništva 1948 godine u Muću Gornjem upisane su 22 obitelji s prezimenom Jeličić.
Danas u Mućkom Zelovu živi 12 obitelji s ukupno 34 duše s prezimenom Jeličić, koje se dijele na: Jeličiće (1 obitelj, 3 duše), Jeličiće Purke (4, 15), Jelkičiče Pekušiće (3, 10) i Jeličiće Delušiće (4, 6).
Inače, u Alberghettijevu zemljišniku (1725 – 1729) najviše je Jeličića upisano na području Metkovića: serdar Jure i njegovi imenjak, te Bariša, Lovre, Stipan i Mijo.
U Hrvacima se pripadnici tog roda s malo modificiranim prezimenom Jelčić prvi put pojavljuju u Stanju duša župe Hrvace iz 1839. godine u osobi domaćina obitelji Ivana Jelčića rečenog Paviša (1802-1852). Iako je obiteljski nadimak Paviša pokraj Ivanova imena prekrižen, čini se da je ovo bio samo čin opredjeljivanja dijela hrvatačkih Jelčića hoće li ostati vjerni starom prezimenu ili će uzeti novo Paviša, kako je to učinio Mate Paviša pokojnog Paške (1769-1849).
U drugoj polovici 19. stoljeća u Stanju duša župe Hrvace zabilježene su dvije obitelji sinova već spomenutog pokojnog Ivana Jelčića: 40-godišnjeg Joze s dvočlanom i 26-godišnjeg Šimuna s četveročlanom obitelji. U Stanju duša župe Hrvace iz 1893. godine upisano je pet Jelčića obitelji: već poznatog Šimuna pokojnog Ivana (rođen 1836), njegova brata Mate (1849), Ivanovog unuka a sina Jozinog Ivana (1867), te Frane pokojnog Ante (1883).
Jelčići hrvatačkih korijena danas žive u Hrvacama (3 obitelji, 8 duša), Splitu (1, 7) i u Sinju (1, 6).
Odakle su doselili u Hrvace? Vjerojatno s mućkog područja, ali ne treba isključiti ni Grabovinu pokraj Čapljine, gdje su početkom 19. stoljeća stigli iz Desni pokraj Metkovića, a oni su prvi od Jeličića izbacili iz prezimena jedno «i» i postali Jelčići. Danas Jel(i)čići na čapljinskom području žive u: Dretelju, Počitelju, Grabovini, Trebižatu, Hotnju, Stubici i Čapljini.
Od starog roda Jeličića postali su na ljubuškom području: Grgići, Kraljevići i Bilići, a u okolici Metkovića: Bebići, Barišići (od Barišića iz Vidonja je i aktualni splitski nadbiskup dr. Marin Barišić) i Nikolci.
Jeličići iz Rame su drugog krvnog podrijetla, jer su nastali od roda Prisičaja, koji je kasnije prezime skratio i u Sičaja. U popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskup je fra Pavo Dragićević 1741/1742. godine u Podboru, župa Rama, zabilježio 13-članu obitelju Ivana Prisičaje.
Svega dvadeset i pet godina kasnije u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Podboru su svoje domove imale obitelji trojice Jeličića: Grgo s 11 Mate s 19 i udovica Magdalena sa 6 duša.
Državni arhiv Zadar, Fond generalnih providura, HR-DAZD-1
– Dana 28.12.1689., knjiga II, list 59, Generalni providur Aleksandar Molin dodijelio je zemlju u Biskupiji kod Knina Mati Musunjaninu, kovaču Pavlu Koturoviću, Iliji Jeličiću, Stojanu Kneževiću, Viti Markojeviću, Petru Markojeviću, Mati Daničeviću, Ivanu Simiću i Mati Tumi i njihovim familijama.
Prezime Jeličić je nastalo,po mojim saznanjima,kada su se sreli na jednoj pustopoljini Srbin i Hrvat.Počela je rasprava ,jeli "č"ili"ć".Napravljen je kompromis,ali pošto smo i tada (u 15.vijeku)bili u nekakvoj tranziciji,zapadni mentori,koji su bili u punom zamahu pljačke novootkrivenih primitivnih kontinenata te ih oslobađali teškog bremena,zlata,koje inače ima vrlo veliku specifičnu težinu,nisu dopuštali da Slavenski "undermeschen"imaju dugačka prezimena,pa je umjesto Jeličilić nastalo Jeličić!Šta se tu ima više objašnjavati?
Moj pradeda (otac moje bake po majci) Stanoje je od Jeličića iz Brusnika (kod Negotina), pomenutih ranije u jednom primeru.
Bio je jedinac. Otac mu se tri put ženio, ali imao je samo dvoje dece, od kojih je jedno moj pradeda, a drugo je umrlo kao novorođenče nekoliko dana po rođenju.
ja sam jelicic iz sanskog mosta moj sukundjed(otac od cukundjeda) i sukunbaba su iz like ali su imali obicaje sa kosova.svi jelicic poticu od iste kuce samo sto se period seobe nasih predaka razlikuje.prva seoba je bila poslije turskih osvajanja kada se zbog straha od turaka bjezalo preko crne gore i hercegovine u dalmaciju i liku.tako da se danas javljaju vise varijacija prezimena,dok jelicici koji su se raselili kasnije u periodu 17 vjeka nisu mjenjali prezime.jelicici koji su iz okoline sane to jest iz kajine poticu od milana ili stevana jelicica.njih dvojica su imali dosta djece ali su bili siromasni tako da su djeca odlazila od kuce u potrazi za poslom od njih dvojice poticu i neki jelicic iz like kao i jelicic iz hercegovine
ja sam is sela Lilica u opstini Srbac RS BiH moji slave Miljoljdan 12,10 mislim da vaode porijeklo iz Like pozdrav za sve jelicice gdje god bili
JELIČIĆI
Davno,mnogo davno i ko zna gde,neka baba Jelica imenom je zakitila potomstvo.A morala je i biti nabas baba,jer joj je potomstvo snažilo za pripoved.U pripoved je i ušlo.Gavro Vučković,Petrovčanin,zapisao je da je prošao kroz Vođenicu (oko 1855),i navratio u kuću Jeličića,u kojoj je živelo preko osamdesetoro čeljadi,među kojima i 23 udate žene.A kada se 23 mlade i čile žene s đuvegijama zapute u dugu snežnu noć,pod ponjavama,onda pleme mora snažiti.Jedan drugi Krajišnik,pripovedač,Vaso Kondić,kaže da je našao predanje po kome su Kondići i Jeličići jedno,da su potekli od Užica i pali pod Zmijanje a onda se razišli i razmestili.Jedni su bežali valjda,od greha ili hitajući u pomoć uskocima,svrnuli nam u Dalmaciju.Od onda su,valjda opet zbog greha,bežali ovamo.
Na povratku iz Dalmacije,predak naših Jeličića zadržao se neku deceniju u Lici,nešto duže kod Gospića,a kraće kod Srba.Kad su pregazili Unu,zaustavili su se u Vrtoču.O njihovu izlasku ovamo ima gotova priča.
>>Jeličići-…Slave Nikoljdan.Potekli su od Gospića.Dosele u Srb,njih šestorica braće.Presele se odatle u Vrtoče.Budu tu oko dvadeset godina.Dodja im bezvodica.Pređu u Vođenicu pod Glavicu.Tu isteraju na sedamdesetoro čeljadi.Počnu se deliti i raseljavati:jedni u Vranovinu,drugi u Bravsko,treći natrag u Vrtoče i još na druge strane.Kao vreme njihova dolaska u Vođenicu može se uzeti pre 210-220 godina.Kada su naselili ovde,njihova kuća je bila sedma u Vođenici,neračunajući begovske kuće<<.
Jeličići su,prema ovom,iz Like izašli na samom početku osamnestog veka.U Vrtoču se skrasili čitav vek kasnije,pa ubrzo razdelili i razišli.Jedni su se okućili na kraju Glavice,bliže Gradini,a drugi otišli na onu stranu prema Bukovcu.
Jeličići iz bližeg kraja Glavice
U delu Glavice,bliže Gradini,ostali su potomci Dake i Sime,braće,kojima očevo ime nije zapamćeno.
Meni ovaj grb ima logike.
Ako pogledamo boje grba i uporedimo sa većinom porodičnih grbova srpskog porekla, jasno je da je u pitanju stara srpska zastava (plavo/crveno). Zvezda označava, zvezdu koja je najavila Hristovo rođenje, polumesec Bogorodicu.
(Slava: Sv. Stefan Dečanski, Poreklo: Selo Vukošić, Šabac)
Reč istorija u nekim jezicima znači: priča, predanje. Odista, mnogi istorijski događaji, onako kako su se odigrali, i kako su upamćeni, nalikuju na priču. Tako je i rodoslovno pamćenje mnogih porodica samo po sebi priča, ili roman u malome.To potvrđuje i očuvano predanje o dva brata iz sela Brusnika kod Negotina, Veljku i Veloju, koji su se, ne smejući da čekaju tursku odmazdu po slomu Prvog srpskog ustanka, zbežali u Šumadiju i privremeno nastanili u Lozoviku, selu koje danas pripada opštini Velika Plana.Nakon izvesnog vremena, kad su procenili da je opasnost minula, Veljko se vrati u Negotinsku krajinu i naseli u Brusniku, a Veloje nađe mesto u Kloki, selu kod Topole, i tu se stalno nastani.Od Veljka u Brusniku potekne rod Jeličića, koji se preziva i Stanojlovići, a od Veloja u Kloki nastane rod Ivanovića. Predak jedan, a od njega dva roda u dva, za ono vreme udaljena, predela.Jeličići znaju da su im u Kloki ostali rođaci Ivanovići, a Ivanovići pamte da im je predak došao iz sela Čubre kod Negotina, što znači da je tu, pre bežanije u Lozovik, bilo staro, zajedničko, ognjište i jednih i drugih. Preuzeto sa http://www.scribd.com/doc/49614717/21/Stara-prezimena
Moja pokojna baka rođena Jeličić je sa sela Brusja,otok Hvar i tamo je ta hrvatska obitelj sačuvala svoj grb,rod i plemstvo!
Selo Brusje web ; http://brusje.com
Ovo sam pronašao,a i dobio o hrvatskom prezimenu Jeličić;
1.Prvi izvor ; http://www.heraldic-art.hr/proizvodi.htm
2.Drugi izvor razno sa neta i od Jeličića iz Rijeke;
Prezime je izvedeno od Jelka ili Jelica, hipokoristika osobnog imena Jelena, hrvatske prilagodbe grčkog imena Helene sa značenjem sjajna, blistava. Ime se u Hrvata širilo štovanjem znamenite kraljice Jelene iz 10. stoljeća, žene kralja Krešimira II. i majke kralja Stipana Držislava, darovateljice dviju zadužbina u Solinu, od kojih je nastalo marijansko prasvetište u Hrvata, danas poznato pod nazivom Gospa od Otoka u Solinu.
U Hrvatskoj danas živi 1.340 osoba s prezimenom Jeličić (sjeverno i srednje priobalje, Lika). Često se miješa s prezimenom Jelčić, koje ima 900 osoba u južnoj Dalmaciji i Istri.
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Jelica (Nova Gradiška), Jeličanin (Kostajnica, Nova Gradiška), Jelka, Jelkić (140, Valpovo), Jelkovac (Karlovac), Jelković (Gvozd).
Matica starog i znamenitog roda Jel(i)čića je Mostar, u kojem su prebivali i prije osmanlijske okupacije tog grada 1466. godine. Pripadaju starim hrvatskim plemićkim rodovima, a imaju i svoj plemenski grb.
Iz Mostara su izbjegli ispred Turaka: dio Jelčića se nastanio u selima u okolici Ljubuškog: Zvirićima, Grabu, Klobuku i Vitini; neki su novo boravište našli u Paoči, tada župa Brotnjo, danas hercegovačka općina Čitluk; jedna grana ovog roda zaustavila se u Brusju na otoku Hvaru, kojima treba zahvaliti što je sačuvan plemenski grb te stare hrvatske vlastelinske obitelji koji se sastoji od; zlatne krune na kojemu je bijeli labud, plavo žuti plašt,crvene ogrlice sa zlatnim medaljonom,plavo crvenim štitom,sa bijelom poprečnom trakom,žutom zvijezdom repaticom i bijelim polumjesecom(moj osobno viđenje i opis!).
Inače, dvojica Jeličića iz Paoče: serdar Jure i harambaša Jakov Jeličić bili su izvršni organizatori velike seobe katoličkog stanovništva zapadne Hercegovine (stare župe, Mostarsko blato, Mostar i Brotnjo), kojeg su nakon oslobođenja Cetinske krajine 1694. godine predvodili fra Frano Marinović rodom iz Dobrog Sela u župi Brotnjo i fra Toma Knezović (Knežević) rodom iz Rasna pokraj Širokog Briga, obojica iz franjevačkog samostana Živogošće na Makarskom primorju, odakle su pastorizirane tadašnje zapadno-hercegovačke župe.
Opći providur Danijel Dolfin potvrdio je 8. svibnja 1694. godine da su pet serdara, zatim 24 harambaše i dva kapelana iz župa Brotnjo, Mostarsko blato i Goranci (Mostar) doveli oko pet tisuća Hrvata katolika u venecijansku Dalmaciju, koji će braniti ne samo tvrđave Vrgorac i Zadvarje, nego se pokoravati vladi i otići tamo gdje god ona zaželi. Stoga je providur odredio petorici serdara deset dukata mjesečne plaće, kapelanima plaće venecijanskih prekomorskih vojnika, harambašama mjesečno po 12 lira i mjericu kruha. Dodajmo da je tada u Hrvace stigao harambaša Grgur Cvitković iz Goranaca (Mostar), u Potravlje harambaša Antun Prološčić iz Brotnja i u Satrić harambaša Šimun Hrgović iz Goranaca.
Dvije godine ranije, dakle 1692. tajni izaslanik Mletačke Republike Vinko Bujović iz Perasta u Boki kotorskoj sklopio je ugovor s Jurom Cvitkovićem iz Goranaca da će Pavao Cebić, Pavao Jeličić i Mate Vučić, svi iz Brotnja i Lalić iz Mostarskog blata sa svojim obiteljima prijeći na područje Mletačke Republike i stoga im je dao po 100 reala.
Serdar Jure Jeličić iz Paoče je 1690. godine prebjegao u selo Desne pokraj Opuzena, gdje je od venecijanskih vlasti dobio zemlju za obradu. Iz stare matice krštenih samostana Zaostrog saznaje se da je Jure ima sina Nikolu koji je rođen 1700. godine i koji je rodonačelnik današnjih opuzenskih Jeličića.
Spominjani harambaša Jakov Jelčić najprije se nastanio u Zaostrogu, odakle je kasnije preselio u susjedno selu Podacu. Među 15 obitelji u Zaostrogu, kojima su venecijanske vlasti dale privilegije 1690. godine nalaze se i Jeličići. Zabilježeni su u popisu stanovništva Makarskog primorja 1744. godine, kada u Zaostrogu dom ima 10-člana obitelj Jakova Jeličića.
S obiteljima koje je 1692. godine, koje je harambaša Bartul Jelavičić (Jelavić) doveo u Muć, nalazila se i obitelj Vida Jeličića, vjerojatno od Jeličića, nastanjenih u selima oko Metkovića.
Jesu li hercegovački Jeličići, barem neki, stigli na mućko područje i u Cetinsku krajinu i malo ranije ili pak ranije od ostalih, pitanje je koje nameće jedan upis iz knjige krštenih stare župe Zmina, što se prostirala na cijelom današnjem mućkom prostoru, a koju je vodio od 1687. do 1686. godine zminski župnik fra Bonaventura Biloglav. On je 1684. godine upisao krštenje Grge Jeličića, sina Vidova i Mandina, a kum je bio Šime Dželalija.
Upravo taj Vid i njegov brat Mate (Matij) zabilježeni su u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u Dobreču (sada dio Muća Gornjeg uz vrelo Dobreč) kao domaćini dviju obitelji s prezimenom Jeličić.
Obitelji braće Vida i Mate upisane se i u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) u sklopu banderije harambaše Jure Jelavića (Gizdavac, Dobreč,, dio Muća i Zelova)
U novom austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Muću je upisano 9 obitelji s prezimenom Jeličić: obitelji četvorice domaćina s imenom Mate, dvojice Lovra, zatim Jakovljeva, Ivanova i Filipova.
U popisu stanovništva 1948 godine u Muću Gornjem upisane su 22 obitelji s prezimenom Jeličić.
Danas u Mućkom Zelovu živi 12 obitelji s ukupno 34 duše s prezimenom Jeličić, koje se dijele na: Jeličiće (1 obitelj, 3 duše), Jeličiće Purke (4, 15), Jelkičiče Pekušiće (3, 10) i Jeličiće Delušiće (4, 6).
Inače, u Alberghettijevu zemljišniku (1725 – 1729) najviše je Jeličića upisano na području Metkovića: serdar Jure i njegovi imenjak, te Bariša, Lovre, Stipan i Mijo.
U Hrvacima se pripadnici tog roda s malo modificiranim prezimenom Jelčić prvi put pojavljuju u Stanju duša župe Hrvace iz 1839. godine u osobi domaćina obitelji Ivana Jelčića rečenog Paviša (1802-1852). Iako je obiteljski nadimak Paviša pokraj Ivanova imena prekrižen, čini se da je ovo bio samo čin opredjeljivanja dijela hrvatačkih Jelčića hoće li ostati vjerni starom prezimenu ili će uzeti novo Paviša, kako je to učinio Mate Paviša pokojnog Paške (1769-1849).
U drugoj polovici 19. stoljeća u Stanju duša župe Hrvace zabilježene su dvije obitelji sinova već spomenutog pokojnog Ivana Jelčića: 40-godišnjeg Joze s dvočlanom i 26-godišnjeg Šimuna s četveročlanom obitelji. U Stanju duša župe Hrvace iz 1893. godine upisano je pet Jelčića obitelji: već poznatog Šimuna pokojnog Ivana (rođen 1836), njegova brata Mate (1849), Ivanovog unuka a sina Jozinog Ivana (1867), te Frane pokojnog Ante (1883).
Jelčići hrvatačkih korijena danas žive u Hrvacama (3 obitelji, 8 duša), Splitu (1, 7) i u Sinju (1, 6).
Odakle su doselili u Hrvace? Vjerojatno s mućkog područja, ali ne treba isključiti ni Grabovinu pokraj Čapljine, gdje su početkom 19. stoljeća stigli iz Desni pokraj Metkovića, a oni su prvi od Jeličića izbacili iz prezimena jedno «i» i postali Jelčići. Danas Jel(i)čići na čapljinskom području žive u: Dretelju, Počitelju, Grabovini, Trebižatu, Hotnju, Stubici i Čapljini.
Od starog roda Jeličića postali su na ljubuškom području: Grgići, Kraljevići i Bilići, a u okolici Metkovića: Bebići, Barišići (od Barišića iz Vidonja je i aktualni splitski nadbiskup dr. Marin Barišić) i Nikolci.
Jeličići iz Rame su drugog krvnog podrijetla, jer su nastali od roda Prisičaja, koji je kasnije prezime skratio i u Sičaja. U popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika biskup je fra Pavo Dragićević 1741/1742. godine u Podboru, župa Rama, zabilježio 13-članu obitelju Ivana Prisičaje.
Svega dvadeset i pet godina kasnije u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Podboru su svoje domove imale obitelji trojice Jeličića: Grgo s 11 Mate s 19 i udovica Magdalena sa 6 duša.
3.Treći izvor i slično gore navedenom ; Nikola Mandić
Jeličići su starinom iz Mostara a svrstavaju se prema starim ispravama među plemićke rodove. O tome imamo dokaze: (E. Fermendžin: Acta Bosnae, str. 56), te fra A. Kačić: Razgovor ugo¬dni…, str. 386).
Jeličići su kao plemići imali svoj grb čiju foto¬kopiju ovdje donosimo. (V. Duišin: Zbornik plemstva, knj. II., str. 76).
Kada su Turci 1466. god. zaposjeli mostarsku kotlinu većina starosjedilačkog katoličkog sta¬novništva razbježala se ispred Turaka. Tako je bilo i s Jeličićima. Jedna njihova grana nastanila se u selu Paoči u Brotnju, dok su se drugi odse¬lili u okolicu Ljubuškoga u sela: Grab, Zviriće, Vitinu i Klobuk.
Jeličići su se kroz svoju dugu povijest uspiješ¬no množili i tijekom minulih stoljeća mijenjali prezimena i dalje se raseljavali. Zbog ograniče¬nog nam prostora mi ovdje nismo u mogućnosti o njima opširnije pisati, nego ćemo se zadržati na iznošenju osnovnih podataka, ostavljajući za drugi put temeljitiju obradu povijesti ovog zna¬menitog plemena.
Jeličići odnosno Jelčići koji su se iz Mostara odselili u Paoču nisu mijenjali svoje staro prezi¬me, osim što su neki njihovi ogranci od nazad nešto više od stotinu godina postepeno ispustili slovo i tako postali Jelčići.
Nakon poraza Turaka pod Bečom 1683. god. oslobođena je Dalmacija, Lika i Slavonija, Tada je kršćansko stanovništvo masovno bježalo u os¬lobođene krajeve. U jednoj velikoj seobi naroda iz Brotnja, Blata i Goranaca koju je 1688. god. predvodio fra Frane Marinović rodom iz Dob¬rog Sela u Brotnju, prednjačili su serdar Jure Jeličić i harambaša Jakov Jeličić oba iz Paoče. Mletački generalni providur za Dalmaciju Dani¬jel Dolfin svojom ispravom izdanom u Splitu 8. svibnja 1694. god. odredio je mjesečne plaće serdarima i harambašama koji su s oko 5.000 naroda iz Brotnja, Blata i Goranaca prebjegli u Dalmaciju i nastanili se u krajevima oko Vrgor¬ca, Metkovića, Zadvarja, Makarske i Sinja. Među njima nalaze se naprijed spomenuti serdar Jure i harambaša Jakov Jeličić iz Brotnja. (Desnica: Povijest kotarskih uskoka, knj. II., str. 307).
U zemljišnim knjigama što su ih sačinile mle¬tačke vlasti nakon oslobođenja Dalmacije ispod Turaka, među dobitnicima zemlje u selima oko Metkovića nalazimo imena slijedećih Jeličića: serdar Jure, Bariša, Lovre, Štipan, Jure i Mijo. (Povijesni arhiv Zadar: Libro catastico iz 1702. g. sig. 26 i 17). Zemlje u selima Muću i Zelovu kod Sinja dobili su Mate i Vid Jeličić. (Catastici Alberghetti, sig. 68). Već spomenuti harambaša Jakov Jeličić nastanio se prvo u Zaostrogu, pa kasnije preselio u susjednu Podacu. Među privilegiranim obiteljima 1690. g. u Zaostrogu nalaze se i Jeličići. (Makarski zbornik, str. 348). Jedan ogranak Jeličića odselio je u Brusje na otoku Hvaru, koji su kod sebe sačuvali isprave svoga starog plemstva. (V. Duišin: Zbornik .plemstva knj. II., str. 76). Prema popisu stano¬vništva u Hrvatskoj 1948. god. Jeličići i nji¬hovi srodnici Jelčići imali su 105 domaćinstava u 20 mjesta srednje Dalmacije. Svakako da.jh je bilo i u ostalim krajevima Hrvatske i Jugo¬slavije za koje nismo sigurni pripadaju li ovom plemenu Jeličića.
U Paoči više nema Jeličića, jer su se nakon na¬prijed navedenih seoba u Dalmaciju, znatno smanjili u tom selu, odakle su se postepene odseljavali po Hercegovini. Prvi su iz Paoče odselili oko 1810. g. u Zviroviće, zatim u Dretelj, pa su odatle oko 1870. g. otišli preko Neretve u Počitelj. Jedni su odselili u Trebižat, a zadnji su napustili Paoču oko 1850. godine odselivši u Stubicu.
Jeličići, koji se sada pišu Jelčići, u Grabovini kod Čapljine također pripadaju istom plemenu, ali su tu doselili 1820. god. iz sela Desni ispod Metkovića. Ostala manje značajna raseljavanja Jeličića, a pogotovu ona od nazad stotinu godi¬na, ne navodimo, jer je to svima koji su zainteresirani poznato.
Jeličići u Rami oko Prozora nastali su od starog roda Prisičaja-Sičaja pa prema tome nemaju krvne veze s Jeličićima o kojima je ovdje riječ.
Split,18.Travnja,2012
Novogradec kap.Dejan
Po pisanju Ivana Lončarića Papića, kroničara, Selce (Primorje), Jeličići su uz Lončariće prva porodica koja se doselila u Selce i to između 14. i 15. stoljeća.
'ili jesi ili nisi' slažem se s tobom što se tiče autentičnosti heraldike grba prikazanog na blogspotu. Kažu da grb postoji i u fojničkom grbovniku,no ja ga tamo nisam našao barem ne u materijalima koji su mi bili dostupni.Grb na blogspotu mi izgleda kao mješavina više različitih stilova i nekako mi više odraz želje da se napravi ikakav prikaz u nedostatku originalnog…ha i onaj labud mi je nešto sumnjiv,kao da se kakva patka prerušila..ha ha..ipak mi se čini da je neki predator vjerovatniji izbor..sretno uploadanje.. pozz
evo pogleda san sad i na blogspot da vidin grb..to je moderniji prikaz staroga grba…ovaj grb se prodavao ima nekih 10 godina,došlo bi ti pismo na adresu,želiš li bla bla…uglavnom,po mome mišljenju nema veze sa starim,stari je puno ljepši,kaciga se gleda skoro iz profila,i nema nikakvoga labuda…slika staroga grba je malo mutna,al sigurno nije labud,više sliči na feniksa ili orla…provat ču uploadat pa da pogledate..pozz
mislin da prepucavanjima na ovakvome sajtu nema smisla..pozdrav svima..
Živin u Splitu,i porijeklon san iz Brusja sa otoka Hvara..nosim prezime Jeličić..i ono šta znam o prezimenu je to,da su večina došli sa područja Hercegovine i da su se raselili na dalmatinske otoke,točnije Hvar i dalmatinsku zagoru…također mi otac posjeduje knjigu u kojoj sve lipo piše,i nacrtan je originalni grb porodice..još ču jednom dobro to sve prostudirat kad dođen na Hvar..pa napišen šta knjiga kaže…pozdrav svima ..zdravi i veseli bili
Dace bog da zajedno sa ŠEŠELJOM dođemo da vas obiđemo i da vidimo ko je ko !!!! Ja se ne stidim sto sam SRBIN a verovatno ni Dalibor.Kome se nesvidja to netreba da nas ubedjuje u suprotno nego je bolje da ćuti.
Dalibore jelicic nisu bili srbi nego hrvati prvo pa su seobama mjenjali vjeru.kako to da je mjesto brus kod kopaonika dobilo ime po mjestu brusje sa hvara.prosetaj po hvaru vidjet ces da je to staro mjesto starije naego svi vas manstiri.zato ta vasa sesljeva teorija srbi najstariji narod na svjetu ovdje ne prolazi.
Prema priči đeda moga, Jeličići su nekad živjeli u Šapcu sve do dolaska turaka.Nakon toga pleme se iseljava put Hercegovine preko istočne Bosne.Jedni se zadržavaju u Hercegovini i Dalmaciji i oni su svi katolici a jedni odlaze put Like gdje žive sve do kraja 18.vj. kada se pleme seli u Bosansku krajinu na područje Bos. Petrovca tačnije u Vođenicu. Piča dalje govori o brojnosti Jeličića, kojih je bilo toliko da su neke žene na plemenskoj svetkovini ostale gladne i pored pečenog bika,janjadi…To je slučajno čuo i glavešina pa naredi sinovima da se rasele i žive samostalno.Jedni tako ostadoše u Vođenici a drugi odoše u okolna mjesta,neko u Kolunić neko u Suvaju,Smoljanu,Vrtoče…Jeličići,barem ovi iz priče đeda moga, su pravoslavci i slave Sv.Nikolu. Sliku grba Jeličića možete pronaći na: prezimejelicic.blogspot.com
Pozdrav
Poruka za gospodina Antu:Dragi gospodine ja se nestidim svog porekla,a to sto je cisto Srpsko ja ti tu nisam kriv,i ponosim se time.A to sto tebi neodgovara sto smo SRBI poreklom jako mi je zao.U svakom momentu ti možeš da promeniš prezime.Kako ste veru promenili pa možete i prezime.I nebih da se vređamo jer nije bitno ko smo i koje smo nacionalnosti,bitno da smo svi ljudi u duši.I da završim da se dalje neprepiremo jer mi kultura i kućno vaspitanje nedozvoljavaju da govorim pogrdne reči kao ti.Svim Jeličićima pravoslavne veroispovesti čestitam krsnu slavu "СВЕТОГ НИКОЛУ"koju i ja slavim.živeli.
Neverovatno! Veceras sasvim slucajno trazim podatke o familiji Jelicic i na ovom sajtu poslednji ulogovani vodi poreklo iz istog sela Smoljana ispod Grmeca. Za vreme 1 svetskog rata izbegli u Sabac, krsna slava Sveti Nikola.
Ja se zovem Milan Jelicic, rodjen sam u Beogradu. Deda mi je iz sela Smoljane opstina Bosanski Petrovac. Molim onoga ko ima grb Jelicica da mi posalje. Pozdrav svima…
bok ja sam jelčić iz ljubuskog tocnije iz stubice zanimame gdej jos jelčića ima jos u bih i hrvatskog tocnije gdje ih ima najvise ??? pozdrav svim jelčićima
Iz pice materine si. Kakav srbin! Pitaj svoga popa pa ce ti on reci da ste hrvati koji su uz tursko vreme promjenuli vjeru, posto nisu imali u blizini katolicki crkvi. Sto pricas nesto ako neznas. Budi ponosan!
srbi bre 100%.selo vrtoce opstina bosanski petrovac.Sada CELAREVO-SRBIJA
jecica je najvise niz Neretvu(od Mostara do Ploca)Mostar,Hotanj,capljina,Grabovina,Krvavac,Desni…
Zovem se Slavko Jelicic, rodjen sam i odrastao sam u Bg-u. Nas ogranak je iz sela Vodjenica kraj Bos. Petrovca i slavimo Sv. Nikolu. Po predanju svi ostali ogranci Jelicica u okolini a ima ih u Suvaji, Vrtochu, na Skakavcu…vode poreklo bas iz Vodjenice ispod Jelicica glavice. Postoji legenda po kojoj su Jelicici jedna od poslednjih familija koja je napustila plemenski savez u siroj okolini. Glava kuce je nakon sto je nachuo da se dve jetrve zale da nisu ni okusile mesa teleta koje je zaklano prethodno toga dana resio da posalje svoje sinove na razlicite strane da potraze srecu. Jeicici u Nakovu kod Kikinde su iz iste loze, fam. Jelicic iz Nasica kod Osijeka takodje. Koliko ja znam svi su Jelicic istog porekla i ima i pravoslavnih i katolika. Hvar i Mljet se pominju kao nase inicijalno prebivaliste gde se nase prezime pisalo glagoljicom a ne latinskim pismom. Pominju se i gusari kao nasi pradedovi. Po nekim predanjima je i ban Jelacic iz nase familije i to od linije kod Mostara gde su bili cenjeni vinogradari i bogata gospodska familija. Bio bih mnogo zahvalan ako bi mi neko poslao grb nase familije. Noego@comhem.se Pozdrav Slavko
ja sam jeicic sa otoka hvara iz sela brusja .jelicici su hrvatska katolicka plemicka obitelj iz hercegovine koja je u vrijeme turaka raseljena po dalmciji a jedan dio u srbiji i koji su presli na prvoslavnu vjeru .i na grbu nema levande
Jelicic poreklom iz sela VRTOCE opstina Bosanski Petrovac
Ja sam Jeličić iz Bosanskog Petrovca, srbi smo pravoslavne vjere.Zna li neko od kud je ta linija Jeličića?
Pozdrav
Moj deda je iz Grabovca, okolina Obrenovca, po njegovoj priči njegov čukundeda se tu doselio još u 18v iz okoline Mostara.
Naša slava je Sv.Stefan.
Imam i sliku grba stare porodice Jeličić na kojoj je labud , zvezda i mesec .
Voleo bih da mi pišu svi koji vode poreklo iz okoline Mostara, da razmenimo priče
Moja adresa neshajelicic@gmail.com
Postovana Sanda Jelicic da li je moguce dobiti sliku tog grba familije Jelicic, bio bih Vam jako zahvalan?
Koliko sam ja mogao saznati prezime vodi iz Konavlja kod Dubrovnika. Tu se jedan od Jelicica trebao ozeniti i morao je zajedno sa mladom da trazi dozvolu za zenidbu od nekog sultana, no medutim ovaj siluje mladu pred njegovim ocima i da im dozvolu "eto sad je mozes zeniti".
>Poslije izvesnog vremena jedom prilikom mladozenja Jelicic odrubi glavu sultanu i citava porodica izbegne iz Konavlja.
Jedan dio krene u unutrasnjost a druga na ostrvo Hvar.
ja sam jeličić iz slavonije i receno mi je da jeličići vuku korijenje iz dalmacije,imam i grb nas jeličića,sličan je kao na staroj šibenskoj crkvi..pl.jeličić
Jelicic su se doseljeli u Sibenicu odprilike 1750 godine. Prije su jedno vreme zivjeli u Podmilacju (Knjiga Sv. Ive – Podmilacje).
Jos prije, godinu neznam, dosli su iz Sibenika (zato se zove Sibenica) tri Brata. Veljo – Veljuge, Mijo – Mici i Mato – Matanovici. Prica se da su inace sa Hvara.
Ja se devojacki prezivam Jelicic i moji su iz sela Sibenica kod Jajca u Bosni.Dali neko zna kada su se preselili tamo?
Ma vazno je da smo ljudi dobri:))) ma mi smo Jeličići ljudine hahahaha
moji su iz Šapca,krsna slava sveti Nikola,ja sam jedini u Nikšicu u Crnoj Gori,pozdrav za sve Jeličiće
Moj deda je meni ispricao da nasa familija Jelicic potice sa Konavlja.
Bio bih strasno zahvalan ako neko zna gdje se moze naci slika ili fotografija porodicnog grba Jelicic.
Pozdrav svim Jelicicima koji su i danas Jelicici.
Moji Jelicici su iz okoline Sapca u Srbiji, selo Vukosic. Prema rodoslovu Jelicica iz tog kraja, koji je sastavio Slobodan M. Jelicic iz Vukosica, ti Jelicici vode poreklo iz okoline Mostara i Metkovica, po jednoj varijanti, a po drugoj sa Kosova. Od devojke izbegle sa prostora u zaledju Zadra,cuo sam da njeni poticu sa ostrva Ugljan. Moji Jelicici slave slavu Svetog kralja Stefana Decanskog(24. novembar)mada se kod mnogih on poistovecuje sa Svetim Mratom, Mratindanom, verovatno od Svetog Martina, sto mi nije bas najjasnije.
Mi smo Jelicici iz Jajca/BiH. Doselili smo se 17.. i neke iz Sibenika u jajce (nase selo se zove Sibenica).
Zanima me dali netko ima sliku grba Jelicic.
Posaljite mi ga na office@moes.at
Čitajući vase komentare u pokušaju da nadjem odgovor na poreklo svog prezimena u potpunosti sam zbunjena!Moji su iz okoline Valjeva i slave Sv.Jovana!Ako neko zna bilo šta o ovoj lozi volela bi da sto pre podeli to saznanje samnom!Pozz
ovdje Ivan Jeličić 23.7.1987,iz centra grada Zagreba i jedini nosioc prezimena Jeličić svoga stabla pozdrav
Pozdrav svim Jelicicima.Moji Jelicici su iz sela Kolunić kod Bosanskog Petovca u BiH.Slavino sv.Nkolu kao porodičnu slavu.Zna li iko kako smo tamo dospjeli, i kada smo prešlina pravoslavlje.
Zbog okupacije BLuke 1992.god.od strane Milosevicevih sljedbenika–hrvatska obitelj Jelic odselila se iz Bluke u Hrvatsku.
Jelicic sam iz brusa (srbija) i znam jednu pricu o poreklu porodice. Naime, vode poreklo iz Brusja sa ostrva hvar. Nisu se zeleleli pokatoliciti (15 ili 16 vek) pa su se doselili u Rozaje(Sandzak). Ne zeleci da prime islam presli su preko kopaonika i naselili su se na pustoj zemlji osnivajuci naselje BRUS (analogno poreklu). I danas mnoga mesta koja naseljavaju jelicici imaju predznak brus: brusnik, brusnica…
Pozdrav! Molio bih Jeličiće da mi se jave na moju adresu drago.glavurdic@gmail.com,jer bih što bolje želio istražiti ovo prezime. Unaprijed hvala!
Postovani ,
Moja obitelj po majci je Jeličić iz Brusja,otok Hvar i po predaji imali su grb na kome je bila koza,sijeno i levanda!
Zanima me stvaran izgled grba,pa Vas molim za informaciju gdje da dobijem takav podatak ili ako ga možda imate da ga pošaljete na moju e-adresu!
Lijep pozdrav!
Novogradec kap.Dejan
E-adresa: split-hrvatska@hotmail.com
Puno lijepih pozdrava Milanu Jeličiću.Javljam se iz Kozarske Dubice.To je grad na rijeci Uni u graničnom dijelu sa Hrvatskom.Moji pradjedovi su iz Like a slavimo Sv. Nikolu.
Poštovani,hvala vam što ste objavili na vašim stranicama o prezimenima.Naime moja obitelj očito je porijeklom iz Muća prezimena Jeličić,iako to do sada mi nitko nije otkrio.Budući da sam istraživao,došao sam do saznanja da Glavurdići iz Lusnića kod Livna bar dio njih ustvari Jeličići iz Muća.Uskoro stižem u Muć da nastavim istraživanje koliko se to može o prezimenu Jeličić,bar o mojim precima iz ovog prezimena.Nadam se da sam bar nekome pomogao ovim informacijama,ako ovo objavite.Kada budem imao daću vam još informacija,biće te prvi koji će ih dobiti.HVALA,SRETNO!
Ovo zaista moram da ispravim , porodica Jelicic iz Brusa ciji sam potomak nikako ne potice sa Kosova i Metohije kako je napred navedeno a nasa krsna slava nije Arandjelovdan vec Sveti Stefan.O svom poreklu ono sto ynam jeste da smo ovde u Brusu naseljeni pre 200-300 godina.Nekada davno na Hvaru su zivela trojica braca od kojih su dvojica ,neznam iz kojih razloga napustila tlo Hrvatske i krenuli dalje.Jedan je otisao u Bosnu a drugi u Sjenicu koju je veoma brzo zbog ostre klime napustio i dosao u Brus.
Područja u kojima obitava prezime Jeličić spominjete u sjevernom primorju Republike Hrvatske. Moje je porijeklo po ocu Dragutinu Jeličiću iz Selca, u hrvatskom primorju. Populacija Jeličića u Selcu je priznata kao domaće prezime i smatra se autohtonim selačkim prezimenom.
Poštovani,
Vrlo sam zainteresovan za poreklo mojih Jeličića Srba pravoslavaca za koje sam čuo da su se iz Like, posle povlačenja Turaka iz Bosne naselili u Bosansku Krajinu u srpska sela Mali i Veliki Radić kod Bosanske Krupe. Čuo sam da mojih Jeličića, koji slave sv. Nikolu ima u dolini reke Zrmanje kod Obrovca.
U Srbiji je čuvena porodica Jeličić nekadašnjeg industrijalca iz Brusa, ispod Kopaonika, ali oni slave Arandjelovdan i poreklo vode sa Kosova i Metohije. Vidim
sa kamiona da postoji i transportno preduzeće Jeličić iz Požege kod Užica, a kada sam bio u Šapcu, medju poginulima u Prvom svetskom ratu na mermernoj tabli, na crkvi urezano je i ime izvesnog Jeličića.
Znam da je Srpska akademija nauka pre Drugog svetskog rata izdala sto a možda i više kažu obimnih knjiga o poreklu stanovništva, ali nisam imao priliku da ih vidim.
Žao mi je što se nebavite poreklom stanovništva, ali bih Vas zamolio da me uputite na neku adresu, možda na nekog Jeličića, gde bih se mogao da obavestim o svom rodoslovu.
Očekujući Vaš odgovor srdačno Vas pozdravljam
Milan Jeličić