Paštar

S jezičnog motrišta prezime je nastalo od imenice pasta (pašta) iz talijanskog jezika sa značenjem tjestenina ali slastičarski kolač s kremom. Dakle, onaj koji je spravljao pašte zvao se paštar, pa je riječ je o prezimenu nastalom od zanimanja. Uz Paštar u Dalmaciji, primjerice na omiškom području, postoji i prezime Pastar.
Prvi spomen ovog roda, doduše s dužim oblikom prezimena Paštrović, nalazi se u matici krštenih koju je vodio fra Bonaventura Biloglav, župnik župe Zmine (danas mućko područje) od 1679. do 1686. godine:
-1684. godine krštena je Matija Paštrović, kći Pavina i Mandina, a kuma je bila Manda, koje je prezime nečitljivo;
-iste je godine krštena i Stana Paštrović, kći Gaudencijeva i Lucina, a kumovala je Stana Čulić.
Starina ovog roda je Dobreč (sada dio Gornjeg Muća oko izvora Dobreč), u kojem su 1711. godine zabilježene četiri Paštrovića obitelji: Marka pokojnog Luke, Ivana pokojnog Martina, Mije pokojnog Nikole i Grge Paštrovića, kojem očevo ime nije navedeno.
Iako se Paštari zasigurno i ranije prebivali u Gizdavcu, ali zbog što Venecija nije uradila 1711. godine zemljišnik za Gizdavac, tu ih nalazimo upisane tek u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine, i to pet obitelji s kraćim oblikom prezimena Paštar: dvojice Ivana, Markova, Matina i Petrova; godine 1948. u Gizdavcu živi 9 obitelji ovog roda.
Danas u Gizdavcu živi 4 obitelji tog roda s ukupno 6 duša.
Početkom 19. stoljeće Paštari doseljavaju iz Gizdavca u Split. Težak Ante Paštar pokojnog Ivana i majke Lucije Jeličić iz Gizdavca oženio se 1818. godine Marom Aržić iz splitskog Velog Varoša. Godine 1832. u Splitu živi 9 članova obitelj Paštar koja nema uopće zemljišta, što znači da je živjela od nadničarenja. Cijelo 18. i početak 19. stoljeća splitski su Paštari isključivo težaci.
Paštrovići najkasnije 1709. godine doseljavaju i u Brnaze, o čemu svjedoči i 5-člana obitelj Pavla Paštrovića, upisana u venecijanskom zemljišniku u banderiji harambaše Pavla Milanovića.
Godine 1788. utvrđeno je pred sinjskim bilježnikom Ivanom Surićem da je prije 50 godina (oko 1738.) stigao Ante Paštar iz Gizdavca u Satrić živjeti u kući Ivana Karapandže. On ga je prihvatio kao sina. Paštar se i oženio Ivanovom kćerkom Anđom i imao sinove Ivana, Petra, Lazara i kći Matiju. Najstariji se sin Ivan oženio i dobio sina tako da ih je u obitelji bilo osmero. Ante se uz pomoć djece posvetio obrađivanju zemlje. Kad je on umro, obitelj je obrađivala 12 kanapa zemlje, poboljašala na njoj rad, podigla kuće i pojatu. To su posvjedočili harambaša Grgur Buljan pokojnog Frane i podnarednik Ivan Buljan iz Bitelića, i to radi parnice s Antom Radonjićem i Lukom Midenjakom zbog nekih zemalja, pa su iste godine izabrali prokuratora Giovannija Batistu Medinija u Mlecima da vodi parnicu.
Troje današnjih članova jedine obitelji s prezimenom Paštar u Satriću su potomci upravo tog Ante Paštara.
Paštari iz Konjskog su potomci Ante Paštara Jozinog, rođenog 1890. godine u Gizdavcu. Majka mu je bila Kata Bakić. Oženio se 1922. godine Ivanom Melvan Mijinom, nakon čega je uslijedilo preseljenje u Konjsko. Imali su sedmero djece: Petar (1923., umro kao dijete), Kata (1924), Jozo (1925. umro kao dijete), Mara (1927), Jozo drugi (1928), Ivan (1929) i Petar drugi (1931).