Pralija

Pralija je osoba koja pravi barut (puščani prah), tvrdi K Kužić. Dakle, prezime je nastalo od zanimanja.
U već mnogo puta spominjanoj matici krštenih „letećeg“ župnika župe Zmina fra Bonaventure Biloglava, vođenih od 1679. do 1686. godine, upisano je:
-1680. godine upisano je krštenje Jele Praličić, kćeri Jurine i Sofijine, a kuma je bila Jela (prezime u izvorniku nečitljivo),
-1685. godine zabilježeno je krštenje Jele Pralihić, kćeri Jurine i Stanine, a kuma je bila Jela Selaković.
Vjerojatno je riječ o oblicima prezimena Pralija, koje je veoma teško pročitati, jer je, dakako, cijela Biloglavova matica pisana rukom.
Pralije se javljaju na mućkom području 1711. godine, kada je u venecijanskom zemljišniku upisana:
-u Bračeviću obitelj Jure Pralije sa stalnim prebivalištem u Sratoku (danas Bogdanovići na drniškom području), a kojem su mletačke vlasti u Bračeviću dale čak 48 kanapa zemlje.
-u Sratoku je tada zabilježena 17-člana obitelj Mate Pralije pokojnog Jure, kojoj su mletačke vlasti dale 24 kanapa zemlje.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Bračeviću su upisane obitelji Frane i Jure Pralije; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Bračeviću 5 obitelji s prezimenom Pralija.
Danas u Bračeviću živi 7 obitelji tog roda s ukupno 10 duša.
Što se tiče podrijetla tog roda, ništa se pouzdano ne može tvrditi, pa ćemo ih svrstati među rijetke starosjedilačke rodove.