Smolčić

U osnovi prezimena je imenica smola, naziv biljnog ljepljivog proizvoda koje luče mnoge vrste drveća, osobito četinari. Od imenice smola izvedena su i osobna imena kao što su Smoljan, Smolko, Smolac, od kojeg je upravo izvedeno prezime Smolčić.
Danas u Hrvatskoj živi 1.650 osoba s prezimenom Smolčić (Zagreb, Otočac, istočna Slavonija, srednja Dalmacija).
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Smolčak (Zagreb), Smolčec (Vrbovec, Zagreb), Smolčič (Vinkovci Zagreb).
Smolčići su na mućkom području zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, u kojem su u Zminovu (sada dio Muća Gornjeg) upisane obitelji Petra Smoličića Ivanova i Mate Smoličića pokojnog Nikole.
U austrijskom je zemljišniku iz 1835. godine u Muću Donjem upisano pet Smolčića obitelji: Grgina, Ivana, Jurina i dvojice domaćina s imenom Mate; popis stanovništva 1948. godine zabilježio je u Muću Donjem 7 obitelji s prezimenom Smolčić.
Danas u Muću Donjem žive 4 obitelji tog roda s ukupno 9 duša.
Početkom 19. stoljeća u Split doseljava iz Donjeg Muća u Split radnik Filip Smolčić, koji se tu 1820. godine oženio Anom Uvodić iz Sitna. Već je njegov sin Ante prigodom vjenčanja s krojačicom Anom Sans 1852. godine zabilježen kao posjednik. Taj je bračni par nakon 1872. godine iselio iz Splita. U drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća doseljava iz Muća Donjeg u Split nekoliko obitelji s prezimenom Smolčić. U austrijskom zemljišniku za područje Splita iz 1832. godine upisan je već spomenuti Filip Smolčić koji posjeduje 3.827 metara četvornih zemlje u splitskom predjelu Sućidar, koju mu kao koloni obrađuju splitski Šegvići. Premda mu je prihod po članu simboličan (255 metara četvornih) ipak je vrijedno zabilježiti da je Filip, koji je u Splitu uz sinovo vjenčanje, udao i tri kćeri, u kratkom vremenu postati vlasnikom zemlje.