Šunjić
Prezime je izvedeno od nadimka Šunjo ili Šunje sa značenjem šunjava, šunjasta, našunjena osoba, koja se šunji. Šunjav, dodaje M. Nosić, u Akademijinu rječniku znači budalast, a šunje je čovjek slabe pameti, nemoćna i slaba tijela.
Na mućkom području Šunjići su zabilježeni u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine, u kojem je u Gizdavcu zabilježeno pet Šunjića obitelji: Andrijina, Antina, Ivanova, Jakovljeva i Jozina; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Gizdavcu 10 obitelji s prezimenom Šunjić.
U Gizdavac su Šunjići mogli doseliti iz istočnog dijela Cetinske krajine, iz banderije harambaše Matija Omrčena, čije su obitelji nastanjene u Udovičiću i Ovrlji (danas općina Otok na Cetini), a jedna od njih, obitelj Anđelka Šunjića, zabilježena je u Alberghettijevu zemljišniku (1725 – 1729).
Starina roda Šunjića je Raška Gora poviše Mostara. Biskup je fra Pave Dragićević u svom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/1742. godine zabilježio:
-u Raškoj Gori tri obitelji s prezimenom Šunjić: Andrijina s 8, Grgina sa 6 i Petrova s 4 člana obitelji;
-u Dobrošinu pokraj Uskoplja obitelji dvojice imenjaka Grga Šunjića s 5 odnosno 6 članova u obitelji;
-u Bučićima pokraj Travnika: obitelji Mate Šunjića s 14 i Ilije Šunjića sa 7 članova;
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine Šunjići su upisani:
-u Raškoj Gori Grgo Šunjić sa 7 i Luka Šunjić Matić s 9 članova u obitelji;
-u Uzdolu, župa Rama, Martin Šunjić sa 21-članom obiteljskom zadrugom;
-u Grabu pokraj Ljubuškog 4-člana obitelj Luke Šunjića;
-u Dobrošinu: Grgo s 7, Ivan sa 6 i Stipan s 3 člana u obitelji;
-u Bučićima Ivan s 5 i Jozo s 3 člana u obitelji;
-u Kreševu Mijo Šunjić s 4-članom obitelji.
Nakon oslobođenja Cetinske krajine Šunjići iz Raške Gore doseljavaju u istočni dio Cetinske krajine, gdje su, kako je već navedeno, smjestili u sklopu banderije harambaše Matija Omrčena u Udovičiću ili u Ovrlji.
Kada je 1690. godine oslobođena Vrgorska krajina i Neretva od Turaka, dio Šunjića napušta svoja zapadno-hercegovačka prebivališta i naseljavaju se u Staševicu pokraj Vrgorca, Rogotin pokraj Ploča, a pokraj Metkovića jedno je naselje po njima nazvano Šunjići.
Nije tacno to sto se pise ,ja Sam napr.Srbin pravoslavne vere i I'ma Nas jos u srbiji ,jeste da najvise Nas I'ma u hrvatskoj Ali moje misljenje je daje izvoriste pravoslavno I srpsko.Poreklo jeste mozda hercegovina Ali to su nekada bile srpske zemlje.Izvinjavam see a pravopisu kucam sa telef.
moja je baka donjela prezime svoga oca Šunjić iz srednje Bosne sa Brestovskog poslije drugog svj rata u slavoniju
ja sam 7 loza od bosko sunjic raska gora molim vas da mi pomognete da ispisem svoje stablo od pra pra pra pra dede
Gospodine Vlastimire. ako imate još kakvih podataka o porijeklu našeg prezimena napišite ih. Grb obitelji Šunjić je na mojoj naslovnici facebook-a. Ako netko nešto zna o ovom grbu neka se javi. Ja imam gipsani odljev koji su radili u splitskom muzeju Hrvatskih arheoloških spomenika za Hrvatsku bratsku zajednicu u Americi prije cca 30 godine. Inače našao sam podatak na internetu da je nekoliko obitelji Šunjić islamske vjere emigriralo u Albaniju kada je Austrija zaposjela Bosnu i hercegovinu. Pozdrav
Ja sam Vlastimir Šunjić Mišo, izravni potomak sedmog naraštaja Grge Šunjića što ga 1743. godine zapisa biskup fra Pavo Dragičević na Raškoj Gori iznad Mostara. I Nikola Mandić u svojoj knjizi „Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara “ piše kako je starina Šunjića na Raškoj Gori. Po njemu, najstariji pisani spomen o Šunjićima nalazi se u mletačkim zemljišnim i drugim spisima nastalim 1688. godine nakon prebjega Hrvata iz Hercegovine u tek oslobođenu Sinjsku krajinu. Mandić, također, opisuje raseljavanje Šunjića s Raške Gore slično kao i vaš članak.
U dugoj zajedničkoj povijesti Hercegovine i Dalmacije poznate su selidbe puka iz unutrašnjosti ka moru i s obale ka unutrašnjosti, ovisno o tomu gdje je nevolja bila veća. Selidbe su bile dvosmjerne. Čak su se i isti rodovi selili tamo i ovamo. Možda su i Šunjići zbog neke nevolje bježali u planine, a zbog druge vraćali se u priobalje. Iako nisu nigdje zapisane, priče o nevoljama i selidbama su se pripovijedale. Tako sam čuo i dvije pučke predaje od kuda su Šunjići došli na Rašku Goru.
Po jednoj, čok nam je u donjoj Neretvi. U neka davna vremena bježeći pred kugom jedan je Šunjić iz Neretve s obitelji dobjegao na Rašku Goru i tu ostao. Izričajem čok Hercegovci označavaju prapodrijetlo.
Po drugoj, čok nam je na otoku Lopudu kraj Dubrovnika. Opet, u neka stara vremena momak Lopuđanin, katolik, zaljubio se u lijepu Ciganku, paganku. Kako bi je oženio, uzeo je Ciganku za ruku i pobjegao daleko i od svojih i od njenih. Obreo se na Raškoj Gori. Tu je stao i osnovao obitelj. Posadio stablo Šunjića koje se lijepo razgranalo u divnu kitinu.. I danas na otoku Lopudu stoji crkva Gospe od Šunja izgrađena u 15. stoljeću. Tu je i uvala Šunj na jugoistoku otoka s istoimenom pješčanom plažom.
Sukladno tim pričama je i predaja o podrijetlu prezimena. Razlikuje se od do sada objavljenih znanstvenih i neznanstvenih tumačenja i mišljenja. Prezime nije izvedenica od nadimka Šunjo ili Šunje, ili od osobe koja govori kroz nos. Prezime Šunjić je, po predanju Raštegoraca, izvedeno od riječi šunj koja označava mjesto gdje se zmije legu. Potvrdu za to sam našao u Klaićevom „Rječniku stranih riječi“. Po njemu Šunj znači mjesto gdje ima zmija. Klaić objašnjava: „nekada je bilo Pšunj od talijanskoga bissone (latinski bestione od bestia – životinja) što znači zmija“. To bi, dakle, bila još jedna pohrvaćena talijanska riječ.
S obzirom da je u donjoj Neretvi i na otoku Lopudu, pa i na Raškoj Gori, zmija nezaobilazan stvor koji živi u kršu i taj krš dijeli s čovjekom, sklon sam vjerovati pučkoj predaji kako je prezime Šunjić izvedeno od izričaja Šunj što bi značilo čovjek iz mjesta gdje ima zmija, ili čovjek iz mjesta gdje se zmije legu. Svejedno. Ima neke logike u tomu.
Glasoviti mostarski slikar i pjesnik Vlado Puljić napisa pjesmu o ljutom kršu:
„Ljutim kršem
ljuto sunce.
Zmija ljutica jezikom palaca.“
Zar Lopud, Staševica, Raška Gora i Gizdavac nisu ljuti krš. Zar nisu tamo postojbine Šunjića.
U govoru puka Raške Gore nema riječi šunje koja bi označavala čovjeka slabe pameti i slaba tijela.
Prezime Šunjić ima jednu zanimljivu značajku koja ga razlikuje od drugih prezimena u Hercegovini. Šunjići su samo Hrvati. Nema niti jednog Bošnjaka ili Srbina s tim prezimenom, što je za multietničku Hercegovinu prava rijetkost.
gdje se moze grb naci?
Šunjića ima i u Vinkovcima. Potomci Petra Šunjića rođenog u Gizdavcu, otac mu je bio Jakov, ako dobro znam.
postoji i obitelj šunjić i u sl. brodu.
za zarka šunjića postovani mogu li dobiti sliku toga grba .unaprijed hvala.dio šunjića što su prešli na islam uzeo je prezime vejzovići to znam iz priča a i na raškoj gori nalazi se naselje vejzovici u neposrednoj blizini šunjića koji se tamo nalaze.
Poštovani!
U vezi porijekla prezimena Šunjić naš pjesnik Vladinir Nazor je naveo da osnova prezimena Šunjić predstavlja osobu koja govori kroz nos (šunjo, šunjav). Nekoliko obitelji Šunjić (muslimanske vjere) je prije dolaska AustroUgarske vlasti u Bosnu odselilo i danas se nalaze u jednom selu u Albaniji.U tom selu ima i prezime Čolići. Šunjići imaju i svoj plemički grb.Ja imam gipsani odljev.