Bartulović

Još jedno prezime mućkog područja, koje je s jezičnog motrišta izvedeno od Bartul (Bartol), naše prilagođenice aramejskog imena Bartolomej (latinski Bartholomaeus, grčki Bartholomaios) sa značenjem sin Tholmayev (bar = aramejski sin, Tholmay = aramejsko osobno ime sa značenjem srčan, hrabar, ali i onaj koji ore, orač; hebrejska prilagođenica glasi Bartolmay = borbeni sin).
U Hrvatskoj danas živi 1.100 osoba s prezimenom Bartulović, a najviše ih je u srednjoj i južnoj Dalmaciji: u Imotskoj krajini (Zagvozd, Studenci), na Makarskom primorju (Gornja Brela, Gradac), na metkovskom području (Blaca, Komarna, Vale) i u Blatu na Cetini u okolici Omiša.
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Bartula (Zagreb, Sesvete), Bartulac (Valpovo, Lika, Slavonija), Bartulić (Split, Slavonija, Varaždin, Banovina), Bartulica (Dalmacija), Bartulin (srednja Dalmacija).
Na mućkom području Bartulovići se pojavljuju u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, kada je u Ramljanima upisana obitelj 11-člana obitelj Ivana Bartulovića pokojnog Jure, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 12 kanapa zemlje.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Ramljanima je zabilježeno pet Bartulovića obitelji, kojih su domaćini bili: Toma, po dvojica Ivana i Mata.
Popis stanovništva 19848. godine zatekao je u Ramljanima 3 obitelji s prezimenom Bratulović.
Danas pak u Ramljanima knjiga Bartulovića spala na jedno slovo: jednu stariju osobu (Marija udovica pokojnog Ivana Bartulovića).
Inače, prezime se Bartulović prvi put spominje 1545. godine, kada je je među prvim stanovnicima novoizgrađenog Kaštilca (danas Kaštel Gomilica) spominje i Petar Bartulović.
Starina roda Bartulović je Rastovac Gornji pokraj Zagvozda u Imotskoj krajini, gdje je zabilježeno da je u vrijeme Bečkog rata 1686. godine iz Zagvozda u Kučiće iznad Omiša prebjegla i 6-člana obitelj Mate Bartulovića.
I u sklopu zbjega stanovnika imotskog sela Studenaca u Vinišću 1686. godine nalazila se, uz ostale, i 4-člana obitelj Luke Bartulovića.
Zagvodski Bartulovići se vraćaju iz zbjega na svoja ognjišta, o čemu svjedoči venecijanski zemljišnik iz 1725. godine, u kojem je zabilježeno da su mletačke vlasti dodijelile 13-članoj obitelji Mate Bartulovića 16 kanapa, a 8-članom kućanstvu Petra Bartulovića 10 kanapa zemlje.
U zemljišniku iz 1725. godine za područje Studenaca nema Bartulovića, jer su stigli kasnije pa je u Stanju duša župe Studenci iz 1739. godine zabilježean 14-člana obitelj Ivana Bartulovića, možda sina već spominjanog Luke Bartulovića. Njegova je obitelj 1755 godine imala 22 duše. U Stanju duša iz 1806. godine upisano je pet Bartulovića obitelji, a kod nekih je zabilježen i obiteljski nadimak Pripuz. Pripuzi nastali od studenačkih Bartulovića danas su stanovnici susjednog sela Ričica.
Budući da su studenački Bartulovići sačuvali predaju o doseljenju njihovih predaka iz Hercegovine, onda je to najvjerojatnije selo Vir pokraj Posušja, u kojem je biskup fra Pavo Dragićević zabilježio 14-članu obitelj Mate Bartulovića, iako ne treba isključiti ni Grabovicu na duvanjskom dijelu Baškog blata, gdje je tada imala prebivalište 15-člana obitelj Mije Bartulovića.
Inače, prvi spomen Bartulovića u Grabovici potječe od 12 srpnja 1735. godine, kada se makarski biskup Stipan Blašković u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji upravo u Grabovici (odsjeo je u kući Ante Omrčena) sa slučajem vjenčanja pred kadijom dvoje maldih katolika Ante Bartulvića i Vide Omrčen(ović), o čemu ga je izvijestio fra Petar Likanović, kapelan Buškog blata i i župnik Livanjskog polja. Dva dna je trebalo da se griješni par pokaje pa je biskup „na jednom sklonjenom mjestu od pogleda Turaka vjenčao spomenutog Bartulovića.“
Spomen o Bartulovićima iz omiškog zaleđa zabilježen je u 17. stoljeću (u dokumentu nema datuma, ali je po sigurnim naznakama datiran u 17. stoljeće), i to kad je Anton Bartulović s momkom Osmana Čulimana odnio Duvno tom Turčinu 5 cekina koje mu je poslao Stipan Pavković rečeni Grabovina iz Trnbusa. „ A Osman meni, svjedoči Bartulović litru duvana na dar.“
Jedan od Bartulovića iz Omiške zagore (Kreševo, stara župa Radobilja) Marko Bartulović sa svojom 8-članom obitelji doselio je s harambašom Matom Petrovićem iz Ostrvice u istočni dio Cetinske krajine (triljsko područje), gdje je kao i ostali doseljenici 29. svibnja 1693. godine dobio zemlju od venecijanskih vlasti. Neki iz ove skupine, a među njima i Marko Bartulović nakon što su se doselili brojni Hercegovci vratili su se u svoja ranija prebivališta.
Na Makarskom primorju Bartulovići, koji su zagvodskih korijena, zabilježeni su u popisu stanovništva 1695. godine: na Velikom Brdu (5-člana obitelj vojnika Mate Bartulovića), u Makarskoj (udovica karatina Bartulović) i u Lapčanju, današnjem Gradcu (obitelj arambaše Miše Bartulovića s 7 i obitelj Marka Bartulovića, također sa 7 duša). Gradački Bartulovići dali su u 18. stoljeću i trojicu franjevaca: fra šimun (+1749), fra Augustin (+1781), fra Mate (+1792).