Blažević

S jezičnog motrišta prezime je Blažević je izvedeno od osobnog imena Blaž (latinski Blasius, što je došlo od blasius = mucavac, tepavac; (grčki Vlasios (Vlasij), pa otuda u Dubrovniku Sveti Vlaho umjesto Blaž).
U Hrvata je ovo ime prošireno štovanjem Svetog Blaža, biskupa grada Sebeste u Armeniji iz IV. stoljeća. Ime je Blaž zabilježeno u šibeniku 1272. godine: Blasius de Sebenico. U 15. stoljeću zabilježen je oblik Blažij, kada su zapisani i hipokoristici: Blaže, Blažo, Blaženko.
Danas u Hrvatskoj živi 6.400 osoba s prezimenom Blažević, a rasprostranjeni su svuda. Prezime je veoma često i u bosansko-hercegovačkih Hrvata.
Na dalmatinskom području Blaževići danas žive: u Stobreču pokraj Splita, u Ljuti i Turjacima pokraj Sinja, u Sušcima (Dicmo), u Maovicama pokraj Vrlike, Čavoglavama i Kljacima (Drniš), Dolića Dragi, Krstaticama, Lokvičićima i Postranju ( Proložac u Imotskoj krajini) i u Muću Gornjem, gdje danas prebivaju 3 obitelji s ukupno 10 duša.
Prezime Blažević zabilježeno je 1448. godine na šibenskom području: u šibeniku (Gregur Blaseuich); u Striževu 1470. godine; u Velimu 1486. (Blaseuich uxor mr. Antonii); u šibeniku 1586. (Blaseuich Antonius), te u šibeniku 1684. godine. Danas Blaževića nema na šibenskom području.
Blaževići u Muću Gornjem (nekoć Dobreč, oko vrela Dobreč) dijele sudbinu s ostalim svojim prezimenjacima, doseljenim krajem 17. stoljeća u Cetinsku krajinu, počevši od najistočnijih u selu Ljut i Voštanima preko onih u Turjacima i na dicmanjanskom području do onih najzapadnijih u Maovicama pokraj Vrlike.
Tako primjerice u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine za mjesto Dobreč (dana s dio Muća Gornjeg) zabilježena je obitelj Ante Blaževića pokojnog Mate.
Obitelj istog domaćina zabilježena je u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) u sklopu banderije haramabaše Jure Jelavića.
U austrijskom zemljišniku iz 1835 godine u Gornjem Muću zabilježene su dvije obitelj s prezimenom Blažević Jurina i Matina; prema popisu stanovništva 1948. godine u Muću Gornjem prebivalište su imale četiri Blaževića obitelji.
Najstariji spomen Blaževića u Cetinskoj krajini datiran je 1. srpnjem 1692. godine, kad je u Vrlici upisana 13-člana obitelj Ilije Blaževića, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 9 kanapa zemlje, te dvočlana obitelj udovice Ivanice Blažević.
U zemljišniku sela Maovica pokraj Vrlike 1710. godine zabilježene su dvije obitelji s prezimenom Blažević: 9-člano kućanstvo Ilije Blaževića pokojnog Ivana suca (dva odrasla muškarca, jedna žena, četvero muške i jedno žensko dijete) i 7-člano domaćinstvo Nikole Blaževića pokojnog Marasa (dva odrasla muškarca, isto toliko žena i troje ženske djece). Ove su obitelji pripadale banderiji harambaše Stipana Biukovića (Biuka).
U ostalom dijelu Cetinske krajine Blaževići su zabilježeni u novom venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine u sastavu banderije harambaše Ilije Maretića pokojnog Bože iz Dicma: 13-članu obitelj Ivana Blaževića rečenog Bandov i dvočlano kućanstvo Grge Blaževića pokojnog Jure.
Iz 18. stoljeća navodimo još jedan spomen Blaževića u Cetinskoj krajini: 20. svibnja 1716. godine u uredu sinjskog općeg providura a pred splitskim kancelarom već spominjani Ivan Blažević svjedoči da su franjevci od doseljenja iz Rame i susjednih herceg-bosanskih prostora (1687. i 1688. godine) pastoralno opsluživali narod u selima od Broćanca do Dugopolja. Tada je Ivan Blažević imao 56 godina, dakle rođen je 1660. godine.
U Turjacima danas pak žive 3 obitelji i 12 osoba s prezimenom Blažević Bandov, a njihov je predak Anton Blažević rečeni Bandov iz Voštana, kojeg je kao svog nećaka početkom 19. stoljeća primio u svoju kuću bračni par Ante Miletić pokojnog Andrije (rođen 1783 – godina smrti nije upisana) i Luca Miletić rođena Budimir (1792 – 1885) iz Turjaka, jer nisu imali djece. Miletići su izumrli u Turjacima, a njihov nećak Anton Blažević rečeni Bandov sa suprugom Jelom rođenom 1809. godine imao je četiri sina: Jakova (1829), Matu (1834) , Ivana (1844) i Petra (1848). Današnji turjački Blaževići-Bandovi njihovi su potomci.
Kako je spominjani harambaša Ilija Maretić doselio u Dicmo iz Hercegovine, a s njim su mogli stići i Blaževići iz nekoliko hercegovačkih mjesta.
Starina je ovog roda, smatra V. Vrčić, u Blaževićima, selu u hercegovačkoj općini Grude. Tu ih nema u biskupskim popisima bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću. Razumljivo, jer su odselili u Cetinsku krajinu, a kasnije i na imotsko područje (u Lokvičiće 1744. godine, a u Proložac iza te godine).
N. Mandić pak starinom roda Blaževića smatra Iliće i Slipčiće, sela u okolici Mostara, gdje su Blaževići zabilježeni u oba biskupska popisa u 18. stoljeću. Odatle su se raselili najprije u Konjic, gdje su od njih nastali Markovići, a kasnije je dio Blaževića našao nova prebivališta na Buni pokraj Mostara i u Gabeli pokraj Čapljine.
Blaževići su zabilježeni i na livanjskom području u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. godine, kad su imali prebivališta u Zabrišću, Guberu i Prologu. Danas ih tamo nema, ali Blaževića ima u susjednom Tomislavgradu (tri obitelji, 21 duša), gdje su doselili iz Voštana, sela na istočnom rubu Cetinske krajine.
što se pak tiče splitske grane Blaževića, oni pripadaju obiteljima koje popunjavaju Split nakon velike epidemije kuge 1606. godine, a mogu se u najvećem dalmatinskom gradu pratiti od 1620. godine. ”Njihova provinijencija nije poznata, ali budući da je riječ o težacima, u pitanju je okolica koja uključuje i otoke. Godine 1832. u Velom Varošu nalazimo 12 članova tada isključivo težačke obitelji s nadimkom Demer."
Danas na triljskom području Blaževići žive u Voštanima (trenutačno samo jedna starija osoba) i u Trilju (2 obitelji, 8 duša). Migracije njihovih predaka vodile su iz Dicma prema Voštanima (stočari), a onda je uslijedio u najnovije vrijeme i povratak u Trilj.
Danas pak u Potravlju živi 5-člana obitelj s prezimenom Blažević, koje je domaćin doselio iz Rijeke i smjestio se na ženinstvo u potravskih Cvitkovića. Domaćin obitelji Ivo Blažević je rodom iz Krepšića pokraj bosanskog grada Brčko.
Blaževići na brčanskom području, u tadašnjoj staroj župi Bijeloj, zabilježeni su u popisu biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/1742. godine, i to u Turkovištu 5-člana obitelj Stipana Blaževića.