Čović
U osnovi je prezimena hipokoristik čovo od imenice čovjek.
Danas u Hrvatskoj živi 2.000 osoba s prezimenom Čović, a najviše ih je u srednjoj i južnoj Dalmaciji.
Danas u Raduniću živi jedna dvočlana obitelj s prezimenom Čović, čiji je domaćin 1968. godine doselio iz Slavonska Broda na ženinstvo u Keruma.
Inače, na dalmatinsko-hercegovačkim prostorima žive dvije grane Čovića roda: poljička, kojoj pripadaju Čovići Cetinske krajine i hercegovačko-makarska grana.
Najprije o Čovićima na njihovoj starini u Poljičkoj Kneževini. U popisu vjernika Splitske nadbiskupije nadbiskup Ivan Laghi je godine 1725. zabilježio u Žrnovnici 8-članu obitelj Mihovila Čovića, a u Srinjinama 6-člano kućanstvo Stipana Čovića.
Istodobno je isti popisivač zabilježio i odseljene poljičke Čoviće:
-u Žeževici Gornjoj (Omiška zagora) čak su tri obitelji toga roda: 7-članu obitelj Marka Čovića, zatim 4-domaćinstvo Stipana Čovića i 8-člano kućanstvo Petra Čovića rečenog Rusendića;
-u Čaporicama 1725. godine već su se »stabilizirale« dvije Čovića obitelji: 14-člana obitelj Petra Čovića i 8-člano kućanstvo Jure Čovića.
Kazali smo da su se Čovići već stabilizirali u Čaporicama, jer znatno ranije, 13. kolovoza 1697. godine tu je zabilježen sukob između stanovnika Biska (Jure Dadića, Pavla Pavletića i Petra Rajića, vjerojatnije Raiča) s doseljenicima iz Poljica Matom Žuljevićem, Grgurom Krnjićem, don Tadijom Roguljićem, Stipanom Brajevićem i Andrijom Čovićem zbog 30 kanapa zemlje u Čaporicama, Strmendocu i Glavašu. Opći providur ovoga puta nije podržao Poljičane.
Isti Andrija Čović, doseljenik iz Poljica, spominje se i 27. kolovoza 1697. godine, kada je dobio nešto zemlje ispod tvrđave Čačvine.
Zahvaljujući Ivanu Anđeliću zvanom Terzić iz Biska Andrije se Čović 25. listopada 1697. godine domogao dijela čitluka (imanja), na koje je pravo polagao Marko Pavić iz Poljica. Na taj način Pavić je onemogućen u svojim nakanama.
Na triljskom podruju Čovići danas žive: u Čaporicama (15 obitelji, 77 članova),zatim u Tijarici (3, 17) i Trilju (7, 23).Dio Čovića iz Čaporica prezimenu je dodao i obiteljski nadimak Pavišić, pa danas u tom selu triljskog područja žive četiri obitelji Čović Pavišić s 10 članova, a u Trilju jedna četveročlana obitelj.
U Čaporicama danas žive 4 obitelji s 10 članova, koji se prezivaju Čović Pavišić. Najstariji među njima Mirko Čović Pavišić pok. Martina i Pere rođene Grijović (1929) o ovome je rodu ispričao: "U vrijeme osmanlijske vladavine epidemija je kuge u rodu Pavišića poštedjela samo jednu udovicu, koja je ujedno bila i jedini nasljednik velikog Pavišića imanja. Jedan od Čovića oženio se tom udovicom i u braku su imali tri sina: jedan je ostao u Čaporicama, drugi je odselio na Brač, a treći je otišao u Bosnu. Dakako, po ocu svi su se zvali Čovići, ali su po majci imali i obiteljski nadimak Pavišić. Čini se, tvrdi Mirko Čović Pavišić, da je sve prelomio nekadašnji čaporički župnik, i to iz posve pragmatičnih razloga: da bi razlikovao moga oca Martina Čovića Ivanovog, rođenog 1888. godine, od drugog Martina Čovića Ivanovog, jednostavno je mome ocu u maticama još dometnuo i Pavišić. Na drugoj pak strani Martinovu rođenom bratu Mati, čiji potomci danas žive u Splitu, ostavio je samo Čović, jer Pavišić radi raspoznavanja nije bilo potrebno, pa imamo dakle dva brata: jedan Čović, a drugi je Čović Pavišić."
Čak je i naš informator izvjesno vrijeme imao samo prezime Čović, bez dodatka Pavišić, dakako dok župnik nije svim potomcima Martina Čovića Pavišića upisao dvočlanu prezimensku kombinaciju.
Sinjski ljetopisac fra Petar Filipović 1756. godine po sjećanju zapisuje fratre, koji su prije velike seobe katoličkog življa s herceg-bosanskih prostora ujesen 1687. godine živjeli u franjevačkom samostanu u Rami, a među njima je i fra Grgo Čović. Dakle, ovaj franjevac nije poljičkog već hercegovačkog podrijetla.
O njemu navodimo i još dva pismena spomena. Petnaestog siječnja 1708. godine fra Grgo je Čović napisao udovici Grge Božića Vidosavi oporuku, kojom ostavlja imanje Grgurovu pastorku Marku Durakoviću iz Prugova. Svjedokom je, uz ostale, bio i Marko Čović, vjerojatno fra Grgin rođak. Osmog srpnja 1709. godine fra Grgo je Čović, za kojeg se kaže da je iz sinjskog samostana u Podvarošu, bio u ulozi domaćina splitskom nadbiskupu Stjepanu Cuppiliju za vrijeme njegova pastirskog pohoda župi Prugovo, gdje je Čović bio župnikom.
Što se pak tiče hercegovačko-makarskih Čovića, prvi se spomen o njima nalazi u starim "maticama župe Makarska, koje se vode od 1662. godine, a gdje su upisana su četvorica Čovića-Bože, Martin, Mate i Grgo iz Ljutog Doca pokraj Širokog Briga, koji su u vrijeme Kandijskog rata, oko 1650, godine, prebjegli u Kotišinu pokraj Makarske. Oko 1730. godine trojica braće Čovića: Ivan, Stipan i Petar preselili su u Tučepe, gdje su do 1948. godine narasli na čak 38 obitelji u Tučepima i 8 u Makarskoj.
Inače, u Ljutom je Docu biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio dva Čovića kućanstva: Šimunovo s 8 i Nikolino s 4 člana.
Treća grana Čovića, ona šibenska, nije istog krvnog podrijetla: godine 1677. u Šibeniku je živjela osoba zvana Nicolaus Ciouich.
Čovići U Rasnu
Čovići se prvi put spominju u širokobriješkom selu Rasnu 1701. godine
iz knjige:
Popis sela i zemalje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođeni od Mletačke republike 1701. godine
Predaja o lokvi Čovuša (iz knjige Ivan Dugandžić/Josio Sopta, ŽUPA RASNO
Čovuša (Stipića lokva)
Između Mikulića i Soptinih kuća u Dužicama, u prodolini, između oranica, mještani su, još u stara vremena iskopali veliki bunar za skupljanje vode. Starost bunara povezuje se s nekim povijesnim pretpostavkama dolaska plemena Čović u Dužice. Zato, vjerojatno i naziv “Čovuša” prema rodu koji ga je nekoć izgradio. Prema pučkoj predaji bunar su gradili braća Čović (bilo ih je devet braće i bili su imućnog stanja). Pri samom završetku zidanja bunara, jedan metar od površine zemlje, morali su prestati s radovima jer su se sukobili s Turčinom. Turčin, koji je bio privremeno nastanjen iznad današnjih Mikulića kuća prema Čerigaju (danas se taj lokalitet zove “Turak”) želio je sestru od braće Čović za svoju “nečasnu pustolovinu”. Zametnula se krvava bitka između braće Čović i Turčina koji je ispomoć tražio sve do Mostara. Kasnije su Čovići morali izbjeći s rodnog ognjišta.
Nedovršen bunar, kasnije su mještani ozidali suhozidinom (imovinski bogatiji, Čovići su zidali klačnim malterom). Promjer bunara u gornjem dijelu iznosi 10 m. a dubina je oko 8 m. Zidan je djelomice obrađenim kamenom s klačnim malterom. Vodu za piće i druge potrebe u stara vremena koristili su iz “Čovuše” gotovo svi Dužičani . Zadnjih desetljeća svako domaćinstvo izgradilo je vlastite čatrnje, pa je “Čovuša” izgubilo prvobitno značenje. Zadnjih godina bunar je u ruševnom stanju.
Čovići U Rasnu
Čovići se prvi put spominju u širokobriješkom selu Rasnu 1701. godine
iz knjige:
Popis sela i zemalje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođeni od Mletačke republike 1701. godine
Predaja o lokvi Čovuša (iz knjige Ivan Dugandžić/Josio Sopta, ŽUPA RASNO
Čovuša (Stipića lokva)
Između Mikulića i Soptinih kuća u Dužicama, u prodolini, između oranica, mještani su, još u stara vremena iskopali veliki bunar za skupljanje vode. Starost bunara povezuje se s nekim povijesnim pretpostavkama dolaska plemena Čović u Dužice. Zato, vjerojatno i naziv “Čovuša” prema rodu koji ga je nekoć izgradio. Prema pučkoj predaji bunar su gradili braća Čović (bilo ih je devet braće i bili su imućnog stanja). Pri samom završetku zidanja bunara, jedan metar od površine zemlje, morali su prestati s radovima jer su se sukobili s Turčinom. Turčin, koji je bio privremeno nastanjen iznad današnjih Mikulića kuća prema Čerigaju (danas se taj lokalitet zove “Turak”) želio je sestru od braće Čović za svoju “nečasnu pustolovinu”. Zametnula se krvava bitka između braće Čović i Turčina koji je ispomoć tražio sve do Mostara. Kasnije su Čovići morali izbjeći s rodnog ognjišta.
Nedovršen bunar, kasnije su mještani ozidali suhozidinom (imovinski bogatiji, Čovići su zidali klačnim malterom). Promjer bunara u gornjem dijelu iznosi 10 m. a dubina je oko 8 m. Zidan je djelomice obrađenim kamenom s klačnim malterom. Vodu za piće i druge potrebe u stara vremena koristili su iz “Čovuše” gotovo svi Dužičani . Zadnjih desetljeća svako domaćinstvo izgradilo je vlastite čatrnje, pa je “Čovuša” izgubilo prvobitno značenje. Zadnjih godina bunar je u ruševnom stanju.
Pozdrav, moj djed je rodom iz Tijarice, zna li netko od kuda su došli ti Čovići i otprilike koje godine naseljavaju to mjesto? Hvala.
Grana Čovića Makarskog primorja prema predaji i pisanim tragovima vezana je za Ljuti Dolac kod Širokog brijega.
Naime, prema "maticama župe Makarske" koje se vode od 1662. godine, a gdje su upisana četvorica Čovića: Bože, Martin, Mate i Grgo iz Ljutog Doca pokraj Širokog brijega, koji su u vrijeme Kandijskog rata, oko 1650. godine, prebjegli u Kotišinu pokraj Makarske. Oko 1730. godine trojica braće Čovića: Ivan, Stipan i Petar preselili su u Tučepi.
Braća Čovići: Ivan, Stipan i Petar prema predaju su od Marka, a prema rodnim knjigama od Pavla rođenog u Kotišini oko 1680g.
Stablo Čovića iz Tučepi imam razgađeno od samog dolaska do danas uključujući i sve odseljene po zemlji i noizemstvu u tom periodu. Inaće prezime Čović je najzastupljenije u Tučepi u posljednjih duže od sto godina.
Nedostaje mi dio stabla Čovića od dolaska iz Ljutog Doca u
Kotišinu do presljenja braće u Tučepi. Također me interesiraju podaci od kuda su došli Čoviću u Ljuti Dolac.
Pozdrav Čovićima
Pozdravljam sve čoviće ,ja sam iz mostara, a moji korjeni su iz ljutog doca općina siroki brijeg.
Prema HRV.JEZICNOM PORTALU ovo prezime je izvedeno od rijeci c o v j e k(na c tvrdi znak)i ono potjece od NADIMKA COVO(na C tvrdi znak),koji jenosio( dobio )prvonositelj vjerojatno zbog svojih osobnih odlika,a od ovog nadimka izved.je i prezime potomaka:COVO+deminutiv.nastavak-IC,sto znaci COVIN SIN.Ovo prezime je prisutno u svim hrv.zupanijama,a najvise u:Splitsko-dalmatinskoj,Zagrebackoj,Dubrovacko-neretvanskoj,Osijecko-baranjskoj,Primorsko-goranskoj,Karlovackoj,Istarskoj i Sisacko-moslavackoj zupaniji…Nose ga uglavnom Hrvati,ali ga nose i Bosnjaci i Srbi…-Izvor:hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search(vidi pod C o v i c);imehrvatsko.net/namepages/view/family_name/prezime-covic-2
Pozdrav svim Čovićima!
Ja sam Ivan Čović iz Klisa Općina Konjic.
zanima me porijeklo Čovića u Klisu
Pozdrav svima
JA SAM IZ BOSANSKE KRAJINE GDJE JE VECINSKO STANOVNISTVO MUSLIMANSKO.JA SAM MUSLIMAN.NA OVOM PROSTORU ZIVI OKO 2000 COVICA.
E vala i ovaj g.Tabaković zna sve o svim prezimenima,umišljeni neki naučnik…a porijeklo svog prezimena ne objašnjava,nekulturno je prepirati se s adrugima o njihovoj vjeri i prezimenu,g Tabakoviću(tabanoviću)
Dragi moji rodjaci, ja sam cula da smo se mi u Prijepolje doselili iz Pavinog polja, al mi niko vise nista nije znao reci, a volela bih znati!Pozdrav i mojim stricevima Aleksandru i Draganu!
Čovići iz Crne Gore potiču od Kučkog Vojvode Drekala….svoje su sa Ivanovićima i Tomovićima…..vojvoda Andrija(Aranit) Čović je krenuo na sjever preko Kolašina i došao u Stožer izmedju Bijelog Polja i Pljevalja i tu započeo novo poglavlje Čovića…ostali po Srbiji i Bosni su ogranci…..knjiga koja o svemu tome govori i koja je dugo vremena slagana je PLEME KUČI od Jokanovića…….
Eh… Ljudi moji … Veliki pozdrav za sve vas koje god da ste vere a prezivate se Covic… Moja prodica potice iz severne Crne Gore .., nekadasnje Stare Hercegovine … Sada smo u Beogradu… Ziveli Covici… Srbi , Muslimani , Hrvati , Englezi..Rusi… !!! Uzdravlje…
nesto mi nije jasno,svi spominju čoviće u dalmaciji ali se nije nitko sjetio da spomene čoviće u srednjoj bosni,iima ih jako puno.moj radni kolega isto se preziva čović ali je sa makarskoga kraja,nije mogao vjeroavati da postoje čovići u srednjoj bosni tocnije u Travniku pa me zanima odakle vuce to porijeklo prezimena ako se nesto uopce zna o tome?i ovo da danas u Hrvatskoj zivi oko 2000 sa tim prezimenom nebi se bas slozio.sve mi vise dolazi ona prica o 3 brata na pamet koji su otisli 1. u bosnu 2. u juznu dalmaciju oko Makarske.a 3.je ostao negdje na sinjskom podruciju.ta mi je prica dosad naj uvjerljivija.
O etimologiji prezimena COVIC:
1.Smatra se da je od COVO,hipokoristik od COVjek.A rijec COVJEK ARJ(knj.I,Zagreb 1880-1882.)na str.69.(urednik Dj.Danicic)definise rijec covjek:"Covjek znaci u opce celjade bilo musko ili zensko,bilo dijete,odraslo ili staro,a u suzenom smislu odraslo musko."
O korijenu rijeci covjek napisano je u ARJ(nav. dio)na str.68-69.
Rijec COVO prvi put je pomenuta u 16 vijeku(ARJ,nav.dio,str.76-77.)
Od nje se–kako navodi prof.P.Skok(Etimologijski rj.hrv.ili srp.jez,knj.1.,Zagreb 1971.,str.336.)–" pravi denominal(faktitiv) na -i t i c o v i t i s e"ponositi se"(Dalmacija,Podgora,/?/,Pavlinovic) i odatle apstraktum na -n j a f(17.v.)"ponos" c o v n j a".Mozda je u znacenju i prezime COVIC vezano bas za navedeni denominal…c o v i t i (se),pa bi prezime COVIC znacilo "PONOSIT"(?)…
O korijenu rijeci covjek prof.P.Skok je napisao u navedom rjecniku,i to na str.336-337.
2)Medjutim,u nav.ARJ,str.77.navedeno je da rijec COVO znaci i NEKI CVIJET(M.Milovanov).Da nije mozda prezime COVIC nastalo iz FITONIMSKE MOTIVIRANOSTI(?)….
…dragi moji Čovići…srbi, hrvati, bosnjaci, crnogorci…sasvim slučajno ynam jednu pricu koja je prilično logična i objasnjava nase razlicitosti
…nekada davno u 13.veku bila su tri brata covica koji su se nakon oceve smrti podelili i krenuli svako na svoju stranu
…jedan je krenuo prema travniku i banja luci, sto objasnjava nasu zastupljenost u bosni
…drugi se pokatolicio kada je stigao u makarsku
…treci je otisao u crnu goru, i to objasnjava postojanje mesta covici kod andrijevice
…ljudi se dele na dobre i lose, a mi covici smo svi rodjaci…
javite mi ako znate jos neku slicnu pricu
covadokrova@gmail.com
Općina Hadzići Sarajevo ima jedno naselje koje se zove Grivići sa 50 kuca porodica Čović muslimanske vjeroispovjesti.
Pozdrav svim Čovićima!Slabo sam upucena o poreklu Čovića, i to me mnogo nervira. U knjizi prezimena u Crnoj Gori naisla sam na sledeci podatak i volela bih da mi ga neko pojasni.
“Čović, Podgorica i Kuči ogranak Tomovića(Ivanovića) Drekalovića; iz Čovića (Crna GOra) doselili su se u Stožer, Kolovrat, Ljeljanicu, Korutnicu, Goleše I Kamenu Goru(Pljevlja), Bistrica, Bobići i Stožer (Bjelo Polje)
Pozdrav svim Čovićima di god bili! Moji Čovići su iz Glavica kod Sinja, a godina kad se prvi put spominju na Čovića Glavici je 1813. Da li netko ima još kakvu informaciju?
Veliki pozdrav Iz Beograda svim Čovićima !!!! Nije važno jesmo li Srbi, Hrvati , Bošnjaci ili Crnogorci ….. od istog smo ČOVE potekli…. Živeli !!!
Jel netko zna šta o Čovićima Crnogogorcima jer i od tamo potječe dio loze Čović , pa me zanima takodjer jesu Crnogorci došli tu ili obrnuto ili su to dvije različite loze.
Baš super šta sam uspio saznati o svojim korijenima. Iz Tijarice su moji
Evo ja sam Čović iz Ljutog Doca Ivan Čović(Grgić) pozdrav svim Čovićim
Bok,zanima me porijeklo prezimena čović iz srednje Bosne otkud ono tamo,po svim crkvenim knjigama nisam uspio pronaci porijeklo.Na nasem groblju seoskom ima upisan na krizu naj stariji potomak Franc-Jozef Chovich iz 1632.Inace sam iz Dolac kod Travnika.Otkud vuce moje prezime
U zavojanima kraj vrgorca ima jos jedna obitelj covica,na celu s jurom covicem (1929.) tu zivi dvoclana obitelj,dok njegova dva sina zive u splitu,u svakoj njihovoj obitelji je cetveroclana obitelj