Fulurija
Informacije o prezimenu Fulurija
Ispod u komentarima se nalaze prikupljene informacije i iskustva posjetitelja vezana uz prezime Fulurija.
Ova stranica se kontinuirano nadopunjuje novim saznanjima o porijeklu i značenju prezimena zahvaljujući vašim upisima.
Do sada je zabilježeno 3 komentara vezano uz prezime Fulurija.
Stovani gospodine FILURIJA,
Vi vjerojatno mnogo volite DUKATE ili FILURE(FLORINE),pa Vam odgovara vise prezime koje se izvodi od naziva dukata.Nadmeno diskutirate kao da ste bivse begovske natrohe ili ste neki ajatolah.Procitajte kako diskutuje veliki etimolog prof.P.Skok u svojim "Etimolog.rjecnicima I-III"kada se ne slaze sa T.Mareticem,P.Budmanijem ili dr. poznatim jezikoslovcem.On ne diskutuje nadmeno i
prepotentno –iako je bio poliglota…
Moje stajaliste o podrijetlu prezimena FULURIJA je nepromijenjeno jer ga je meni objasnio -jos dok je bio ziv moj dido(hafiz),koji je 10 godina (1904-1914) studirao teoloske znanosti u Carigradu,a od 1914-1918.studirao je i u Kairu-a -naAl-AZHARU…Do kraju zivota bio je sudski tumac za turski jezik…Vasa etimologija prezimena Fulurija je samo pretpostavka …
Poštovani,
ne znam šta tjera ljude da komentiraju stvari i pojmove koje ne poznaju.
Tražiti korijene riječi Fulurija u Fuzulija ili Fudulija nema ama baš nikakog smisla. Ako vas je puka potreba za pametovanjem natjerala da pišete komentare, onda pokušajte istražiti stvari preciznije i logičnije.
U nastavku ćete naći tekst koji nedvojbeno objašnjava riječ fulurija kao vrstu poreza iz turskog perioda.
U svakom slučaju želim vam puno uspjeha u istraživačkom radu.
Dr. Hamdija Fulurija
(Zapisi iz turskih deftera
U Istambulu 1994. godine štampana je «»»»»²Studija o Bosni – historijski prilozi iz osmanlijsko -burskog perioda»² osmanliste dr Adema Hanxića (310 strana» ). NJegova istraživanja temelje se na osmanlijsko-turskoj arhivskoj građi i rekonstrukciji etničkih, privrednih i političkih prilika na prostorima Bosne u ranom periodu turske vladavine.
Bez obzira na sav autorov subjektivizam i nenaklonjenost srpskom nacionalnom biću, neki podaci koje iznosi u studiji bacaju nešto više svjetlosti i na porijeklo i način života stanovništva čelinačkog kraja i okolnosti u kojima se živjelo u ranom osmanlijskom penodu, te ćemo stoga navesti neke činjenice i konstatacije iz ove knjige.
U istorijskoj nauci je vladalo mišljenje da su hercegovački Vlasi –stočari pokrenuti prema sjeveru poslije pada jajačke i srebreničke banovine (1528), međutim u ovoj studiji se tvrdi da su velika kretanja ka sjeveru započela turskim osvajanjem Hercegovine (1470). Taj pokret je bio uslovljen strateškim razlozima i išao je preko Zvornika i Teočaka ka Maglaju, Doboju i Tešnju, jer je to područje bilo usječeno između dvije pomenute ugarske banovine. « Godine 1489». izvršen je popis te velike skupine hercegovačkih stočara koncentrisanih s desnu i lijevu stranu rijeke Bosne oko Maglaja (na Ozrenu) i @epča (na Crnom vrhu). Tom prilikom donesn je zakon kojim se kratko definišu njihova prava i obaveze. Obaveza su bile novčane, naturalne i vojničke. Porez (filurija) po jednom domaćinstvu iznosio je 45 akči (vrijednost jednog dukata), te obaveza u stoci i služba u slučaju ratnog pohoda. Bila je to skupina Vlaha – stocara iz Banjana s jugositočno od Bileće podijeljenih na knežine i xemate s knezovima i primićurima na čelu.
U vrijeme popisa bili su organizovani u tri knežine, a pominje se i jedanaest imena: prvi vojvoda uran, zatim Raško, sin kneza, te Vučehna, štitar i njih još osam. Za njih se doslovno u defterima kaže:» Ovih 11 nevjernika oslobođeni su od fulurije i davanja ovce i ovna. Oni su, po carskom naređenju postali knezovi, oni čuvaju i drže pod svojom kontrolom zemlju.»
Pominje se i šest primićura (starješine odgovorne knezu) »te popovi Vilak, Dragić i Vlah. Popisivač Mevlan Vidlan kaže da su ovi stočari «došli sa strane» i da među njima ima i domaćinstava koja su pobjegla.
NJihova koncentracija bila je u nahijama koje se prvi put pominju u turskim izvorima: Trebetin (oko Novog Šehera – s lijevu stranu Bosne), Ozren (današnje istoimeno područje između Maglaja i Gračanice), te Usora (jugozapadno od Teslića između Velike i Male Usore). Odatle se pomjeranje vršilo dalje, pa je uskoro formirana i nahija Vrbanja sa sjedištem u Kotor Varošu». Na čelu knežine u ovoj nahiji nalazio se neki knez Jurje.
Pomjeranje je bilo intenzivnije nakon pada jajačke banovine (1528)
kada su opustjeli krajevi prema zapadu. Primićuri se pominju u selima: Čečava, gdje je od 59 domaćinstava bilo sedam muslimanskih, a primućur se zvao Oliver, sin Boškov. U planinskom predjelu Brića sa Bilim Bučjem primićur je Vujica sin Vukca, a u Šnjegotini sjedište primićura Grujice sina Radosava bilo je na Karaču.
Najbrojnije kršćensko stanovništvo u bosanskom sanxaku, u poređenju
sa zemljoradničkim, bili su stočari (Vlasi). U odnosu na zemljoradnike oni su uživali velike povlastice, pogotovo što su bili bliži vojnoj granici. Većina njih se sa svakim novim vojnim osvajanjem pomjerala dalje. Većina njihovih knežina u 16. vijeku nije bila teritorijalizirana i stabilizovana jer su stalno bile u kretanju i kao takve predstavljale su samo autonomiju jednog povlaštenog društvenog sloja koji se etnički nije razlikovao od ostalog nepovlašćenog kršćanskog stanovništva.
Poslije pada jajačke banovine Vlasi – stočari naseljavaju mnoga područja Bosanske Krajine (ovo potrviđuje, kako kaže Hanđić i Milan Vasić).
Uz starjeinski kadar (knezove, primićure) u defterima se često pominju i popovi i imena pojedinih manastira (Papraća, Vozuća, Ozren, Liplje i dr).
I stočarsko stanovništvo je u različitim prilikama i okolnostima prelazilo na islam. Taj procenat, prema autoru studije, kretao se od 18 odsto do 65 odsto. Islam je primalo prevashodno stanovništvo naseljeno u župnim predjelima i blizini gradova.
Zarobljeno stanovništvo, čiji broj ponekada nije bio ni mali, oslobađano je pod uslovom da prijeđu na islima i potom naseljavano u grdove, ali i na seoska područja. U početku je taj prelazak bio deklerativan pa su mlađi, koji su prešli na islam, živjeli u zajednici sa starijima koji su još bili hrišćani.
Na osnovu pregledanih 1476 stranica deftera sa popisom koji obuhvata svo seosko stanovništvo, kršćansko i muslimansko, a završenim u martu 1602. godine autor studije donosi i dosta smjele zaključke od kojih neke izvorno citiramo:
“Položaj katoličke crkve bio je znatno teži od pravoslavne. Sam patrijarh sjedio je kod sultana i samo su dvojica ljudi mogli uporedo jahati sa sultanom: šejhulisam i patrijarh. Zakonska zabrana podizanja novih crkava tamo gdje nisu ranije postojale odnosila se faktički samo na katolike, budući da su svi navedeni pravoslavni manastiri u Bosni bili tek podignuti, bez ranije tradicije (!?). Još do kraja 15. vijeka pravoslavni mitropoliti su od katolika ubirali neke poreze (za vjenčanje, za crkve i sl) za svoju crkvu… Svjesni značaja usluga koje su doprinosili osmanlijskoj vlasti raznim svojim povlaštenim redovima (martolozi, vojnici, derbenxije i drugi), pravoslavni su se odnosili prema katolicima kao narod koji čvrsto stoji na braniku osmanlijske države. Jak oslonac imali su pravoslavni i u svojoj knežinskoj organizaciji. Do kraja 16. vijeka Vlasi su se bili jako raširili na cijelom prostoru Bosne naseljavajući naročito brdovita i planinska područja koja su najbolje odgovarala stočarskoj privredi. U takvim područjima podizani su i navedeni manastiri. Katolici, međutim, kao zemljoradnici nisu imali ni u čemu prednost, niti ikakav oslonac.. Štaviše, bili su na udaru.
Dakle, proizilazi da se islam u Bosni najviše proširio među zemljoradničkim katoličkim stanovništvom…»
Držeći valjda da je otišao možda predaleko, dr Hanxić, dopisuje i ovu rečenicu: «Međutim, u tom pogledu potrebna su još konkretnija istraživanja.»»»)
Prezime FULURIJA je NADIMNICKOG KARAKTERA i NAJVJEROJATNIJE je izvedeno od rijeci FUDULIJA ili FUZULIJA ;" o n a j k o j i s e n e p o z v a n m i j e s a u t u d j e p o s l o v e;p o s l o v o d j a b e z n a l o g a"
Rijec f u d u l i j a(ili f u z u l i j a je balkanski turcizam(tur.f u d u l i ili f u z u l i=1.suvisan,nepotreban,2.nezakonit,nedopusten,zabranjen,3.hvastavac,gord,bandoglav,ohol)i potjece od ar.rijeci f u d u l i y y(<ar.f u d u l,pl. od f a d l"dobrota;pretek,suvisak"+ar.adj.sufiks–i y y).IZVOR:1)A.Skaljic,Turcizmi u sh.jeziku,sarajevo 1985.,str.285.;Dr I.Smailovic,Tursko-bosanski rjecnik,Tuzla 2007,str.122.;P.Skok,Etimologijski rj.hrv. ili srp.jezika,knj.I,zagreb 1971,str.535.