Knezović
Informacije o prezimenu Knezović
Ispod u komentarima se nalaze prikupljene informacije i iskustva posjetitelja vezana uz prezime Knezović.
Ova stranica se kontinuirano nadopunjuje novim saznanjima o porijeklu i značenju prezimena zahvaljujući vašim upisima.
Do sada je zabilježeno 1 komentar vezano uz prezime Knezović.

Knezovići sa svojim ograncima spadaju među znamenite hrvatske rodove kako zbog starine tako i zbog brojnosti. U starini su bili najbrojniji u Gornjem Rasnu (danas Dužice), pa smatramo da je tu matica starih Knezovića ( I. DUGANČIĆ „Knezovići stari hrvatski plemićki rod “; Naša ognjišta br. 4/1997, str. 15 ).
U nastavku ćemo iznjeti najvažnije podatke o njihovom podrijetlu i razvitku, ostavljajući pripadnicima njihova plemena da se prihvate posla pa da detaljno istraže svoje korjene o čemu se, po našem mišljenju može napisati čitava knjiga. Najstariji do sada poznati spomen prezimena Knezović nalazi se u RAZGOVORU UGODNOM… , gdje fra Andrija Kačić poimenično spominje sedam plemena koja su se nastanila u Rogoznici kraj Omiša, u doba kad je Ugarski kralj Bela IV, oko 1240 g., uzmicao u pratnji svojih plemića pred navalom Mongola i sklonio se u Split. Među njima, kako spominje fra. Kačić, bili su i Rubnići pridjevkom Knezovići. Iz ovog podatka bi se moglo zaključiti da su Knezovići u ta davna vremena nastali od Rubnića ( fra. A. KAČIĆ, „ Razgovori ugodni narođa slavinskoga “; knj. 4, Zagreb, 1988, str. 346 ).
Važno je istaknuti da su Knezovići, kao plemići imali svoj grb koji je sačuvan i nalazi se u Fojničkom grbovniku iz 1340 god. ( str. 98 ).
U popisu znamenitih rodova, što je objavio biskup Euzebije Fermendžin, nalazi se rod Knezovići ( Acta Bosnae, Zagreb, 1892, str. 560 ).
Dolaskom Turaka u područje Hercegovine mnoge su katoličke obitelji bile prisiljene na zbjegove i iseljenja, među njima su i brojni Knezovići. Spomenimo neka od najmasovnijih: Sinjsku krajinu, prema povijesnim spisima, izbjeglice iz Hercegovine predvodi „živogoški“ fratar, fra. Toma Knezović ( Knežević ) iz Rasna, uz fra. Franju Marinovića iz Brotnja ( J. SOLDO, „Sinjska“; str. 66 ). U spomenutom zbijegu god. 1694 u okolici Sinja nastanjene su brojne obitelji Knezović ( Usp: J. SOLDO, „Sinjska“; 82, 83, 84, 90, 99, 100, 110, 111,113 ). Isto tako nalazimo Knezoviće koji su nakon oslobođenja Imotske krajine 1718 god. Prebjeli s područja Gornjeg Rasna i nastanili se u mjestima te krajine: Lokvičima, Prološcu, Vinjanima, Rašćanima, Grabovici i Aržanu. Najuvjerljivije svjedočanstvo nalazimo u župi Proložac gdje 1744 god. zatičemo 5 obitelji ( Usp: V. VRČIĆ, „ Plemena“; str. 21, 66, 153, 185, 193, 206 i 252 ).
Hercegovački Knezovići iseljavaju i prema Bosanskoj Posavini, u Plehanskom kraju između 1760. i 1770. nalazimo nekoliko obitelji Knezović ( Usp: A. ZIDRUM, „Prezimena“, Plehar, 1987, str. 96 i 99 ).
Tijekom 16. i 17. stoljeća u pisanim povijesnim dokumentima brojni su pojedinačni spomeni Knezovića da ih je nemoguće ovdje sve spomenuti (zbog ograničenog prostora).
Sve navedene informacije možete pronaći u knjizi „Župa Rasno“.