Koljanin

Na ulazu u Tomislavgrad iz pravca Livna i Posušja nalazi se selo Kolo, kojeg se stanovnici zovu Koljani (jednina Koljanin). Koljani su i naziv sela u Cetinskoj krajini (Koljane), smještenog na sjevernoj strani Peručkog jezera, između sela Ježevića i Dabra, a tako se zove i zaselak sela Vrpolja na rakitskom području (općina Posušje). Koljani su također i naziv naselja pokraj Laktaša (Banja Luka).
Inače, duvanjsko selo Kolo i njegovi stanovnici Koljani prvi put se spominju l4. svibnja 1395. godine u darovnici bosanskog kralja Stipana Dabiše (1391 – 1395) kao „selo rečeno Kolo na Dlmni (Duvnu – AI)“, a u tom se dokumentu javlja i etnik Koljani („izbiše se Koljani na Dlmni“). Evo i ukratko prepričanog sadržaja te darovnice: pred kralja Dabišu pristupi duvanjski župan Vukmir Semković (Vlkmir Semkovich) i svjedoči da je za vladavine kralja Tvrtka I. među plemstvom izbio krvavi obračun u selu Kolu u duvanjskoj župi, u kojem je sedam osoba izgubilo živote. Iz Semkovićevog svjedočenja posve je razvidno da je Tvrtko kaznio i raselio sudionike krvavih dogadjanja.
Predaja tvrdi da je kralj kažnjene stanovnike sela Kola, dakle Koljane preselio u Cetinsku krajinu, izmedju Ježevića i Dabra, pa je po njima novo naselje dobilo ime Koljani, kako glasi i danas. Međutim, kako objasniti rakitske i laktaške Koljane?
Ipak mora se reći da je u predaji ima i podosta mašte, pa se radije opredjeljujemo za mnogo prozačnije rješenje: navođenjem imenice kolje, zbirnog oblika imenice kolac sa značenjem „oduži komad štapa, sohe zašiljen s jedne strane, a služi za različite svrhe“. Od kolja je izveden glagol koljati, zabilježen u Hrvatskoj Krajini, sa značenjem „probijati zemlju kolcima.“ To se u svim ovim slučajevima može odnositi na obilježavanje koljem (kolcima) rubova seoskih puteva u sniježnom dijelu planinskih zima? Sva tri naselja s nazivom Koljani su smještena upravo u takvim područjima.
Dakle, prezime Koljanin je ustvari etnik, naziv stanovnika sela Koljana u Cetinskoj krajini, kojeg su životni putevi usmjerili u Sratok (danas Bogdanovići) na susjednom drniškom području, gdje je u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine zabilježena 12-člana obitelj Ivana Koljanina, kojoj su mletačke vlasti dodijelile 10 kanapa zemlje. Veoma je neobično da je Ivan Koljanin u Bračeviću dobio od mletačkih vlasti 50 kanapa zemlje ili pet puta više nego u Sratoku, mjestu njegovog stalnog prebivanja. To će vjerojatno biti i presudnim razlogom da dio njegovih potomaka prijeđe sa stalnim prebivalištem u Bračević.
Dakle, Ivan Koljanin je predak svih današnjih Koljanina mućkog i drniškog područja.
Prezime Koljanin na mućkom području zabilježeno je u austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Bračeviću, s napomenom da su pripadnici tog roda mogli i podosta ranije stići iz Sratoka. Tada su u Bračeviću zabilježene tri Koljaninove obitelji: Markova, Matina i Petrova; popis stanovništva godine 1948. zatekao je u Bračeviću 7 obitelji s prezimenom Koljanin.
Danas u Bračeviću žive 4 obitelji tog roda s ukupno 5 duša, a u Muću Donjem jedana četveročalna obitelj s prezimenom Koljanin.