Delibašić
Informacije o prezimenu Delibašić
Ispod u komentarima se nalaze prikupljene informacije i iskustva posjetitelja vezana uz prezime Delibašić.
Ova stranica se kontinuirano nadopunjuje novim saznanjima o porijeklu i značenju prezimena zahvaljujući vašim upisima.
Do sada je zabilježeno 4 komentara vezano uz prezime Delibašić.
Ovo prezime u Hrvatskoj nose i Hrvati i Srbi.U proteklom stoljecu razmjerno najvise Delibasica rodjeno je u Zagrebu.Danas u Hrvatskoj -prema :imehrvatsko.net/-zivi oko 90 nositelja ovoga prezimena,a najvise ih je u:Zagrebu(25).Prisutno je u vecini hrv.zupanija,a najvise u:Zagrebackoj,Osijecko-baranjskoj i Brodsko–posavskoj zupaniji…Prema podrijetlu ovo prezime je izved.od rijeci d e l i b a s a,zanimanja ili titule prvonositelja,pa je ovo prezime i p a t r o n i m i k.D e l i b a s i c znaci DELIBASIN SIN(D e l i b a s(a)+deminutiv.nastavak-i c=D e l i b a s i c).D e l i b a s a je bio prvak medju delijama,najbolji junak,zapovjednik delija.A delije su bile poseban rod konjice u Osmanlijskoj Imperiji,ali su bile i neka vrsta sigurnosti kod vezira,valija i pasa.Rijec d e l i b a s a je izved.od rijeci d e l i j a i b a s a(na s tvrdi znak)<tur.d e l i b a s i(ispod s je meki znak)(d e l i -b a s i ).O etimologiji i znacenju rijeci d e l i j a i b a s a mozete naci u prilozima o prezimenima:D e l i c,D e l j o i B a s i c.Prezime Delibasic je vecinom bosnjacko prezime u BiH-u.-Izvor:hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search(v i d i pod d e l i j a i b a s a);A.Skaljic,Turcizmi u sh.jez,Sa,1985.,str.122.209.210.;Dr I.Smalovic,Muslimanska imena orijental.porijekla u BiH-u,Sa,1990,str.190.;Dr I.Smailovic,Tursko-bosanski rj,Tuzla,2009,str.37.81.;Dr B.Klaic,Rj.stranih rijeci,Zgb,1962,str.170.299.;P.Skok,Etimologij.rj.hrv.ili srp.jez,knj.1,Zgb,1971,str.117.118.390.;M.Simundic,Rj.osobnih imena,Zgb,1988,str.71.;A.Isakovic,Rj.bosanskog jez.,Sa,1995,str.54(d e l i b a s a,Nar.pj. 1886.,13,zapovjednik delija);ARJ(dio I),Zgb,1880-1884.,str.196.-199.;ARJ(dio II),Zgb,1886-1891,str.334-336.;
U Crnoj Gori se od uvijek vodilo mnogo računa o tradiciji i ostavljalo potomstvu u amanet da čuvaju svoje korjene i vjerodostojno se prenosilko sa oca na sina, sa djeda na unuka predanje o svojim precima. Istina da je malo pisanih tragova, zbog nepismenosti stanovništva iz toga perioda. Ja sam predanje osim navedenog izvora zabilježio i iz pričanja moga djeda, rođenog 1872. godine, koji je bio nepismen, ali je dobro pamtio predanja svojih djedova.
Danas u vrijeme pismenosti ima mnogo foruma na kojima se nailazi na približno iste podatke. NA FORUMU BOŠNJAKA:
"BOŞNAK FORUM(Moderatör: Alınacak) > Konu: Bosnjacke familje od sandzaka i okoline crne gore
Delibašić, u Kučima i kao: Prenkić, iz Kuča su se jedni preselili u Cuce (Cetinje), pa od njih su u Vonjinom dolu, Srnom dolu, Oputnoj Rudini i Nikšićkim Trepčima; srodnici Vujačića – bližnji Radovićima u Nevesinju; iz Kuča su srodnici Prenkića dosta iseljavali, pa ih navode i kao: Martinović, iz Bajica; Grahovo i jedni u Nikšićkim Rudinama i kao: Vujačić; Nikšićko Prekovođe. Od njih su u Višnjića Dolu (Golija), Nikšić, pa u Miljkovac i Plužine u Pivi starinom Kuči; Broćenac (Nikšić); Dobra Sela (Žabljak) i kao: Palija, porijeklom su iz Riđana (Nikšić); Raševac (Kuršumlijska Banja), doseljeni iz Kamenska (Nikšić)
Delibašići, rod u Hercegovini“
U Crnoj Gori tradicionalno koriste se ETIOLOSKIM LEGENDAMA za tumacenje podrijetla i znacenja prezimena .Takodjer,na ovaj nacin –a NE ZNANSTVENIM METODOM i na osnovu POVIJESNIH IZVORA –tumace i podrijetlo plemena i rodova.
GENEALOGIJA BEZ DOKUMENTACIJE JE MITOLOGIJA.
O etimologiji i znacenju ovoga prezimena trebalo bi iznijeti tumacenje na osnovu znanstvenih izvora.Tumacenje etimologije ovog prezimena SAMO NARODNOM PREDAJOM nije vjeredostojno sa znansvenog stajalista.
O poreklu prezimena Delibašića postoje različita predanja. Nešto od tog vrijednog narodnog blaga sabrano je u knjizi Vlajka Palavestre “Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine“. Portal Porijeklo obavljuje predanje o Delibašićima od kojih su, kako se navodi, nastali Vujačići, Bulajići, Đakovići, Vučetići…
Evo predanja o Delibašićima, koje je pisano kako je i izgovoreno – narodnim crnogorskim jezikom:
„Žena Dragojeva došla je iz Kuča, iznad Podgorice, u Grahovo i tamo je zatekla Mataruge.
Dragoje je slavio Nikoljdan i došli su im zvanice na piće uoči Nikoljdne. I poč`o je Dragoje napijati, a dođe Turčin obnoć, namjera ga nanijela u njega, i kako je on napijo, a oni Turčin da mu to i to, i njemu i svetome Nikoli. A on izderi kuburu – ubi Turčina! Onda kumovima i prijateljima: „Mene više, ljudi stanja nema, ja moram nekud da bježim! Sutra će me Turci zaklati i ovu moju đecu“. Naprtljaj po noći – im`o je četiri sina i šćer, i on i žena – pobjegli su otolen.
Čuo on na Čevo da nema Turaka i dobjež`o je u Čevo. Tu se nastanio kod nekoga i koliko je staj`o ja ne znam. Ud`o je ovu đevojku, šćer, u Čevo, i onda mu je ovi prijatelj rek`o: „Prijatelju, ti ne moreš ovdje nikako živjeti, nego čuo sam da je, kaže, Gra`ovo pusto, da nema niko. Idi ti tamo, ima se đe naseliti, imaš đe raditi i nek rade ovi sinovi, ja ću te pomoći“. – „E, boga mi, dobro zboriš, prijatelju“.
Te otolen, kreno i ne znam – ili mu je prijatelj dao kravu s teletom ili je zaradio neđe, samo je imo kravu s teletom – i povede onu kravu i ono četiri sina i on i žena, i krenu i dođu u jednu bukovinu, u`vati noć. „E, boga mi, kaže, ne vidimo, ne more se više nikuda, o`đe ćemo zanoćiti“. Oni su tu zanoćili, svezali kravu i ono tele odvojili da ne bi posalo, da pomuzu malo varenike ujutru; večeraj, pospi… Kad, ujutro – nema krave! „Šta nam bi ovo od krave, ko nam odvede kravu…? „Šta bi, tamo-amo, nema je…“
E, onda otolena naprtljaj, oni povede ono crne tole, hajd, hajd, kad – krava svezana na putu. „Haj, blago meni, evo mi krave!!“ Da odriješi, a hajduci: „Ostavi kravu!“ – „Kako, ljudi, kumim vas bogom, ovo je moja krava“. – „Ostavi!“. Oni neće da ostavi, neće da odriješi. A oni – tres! – ubi ga… Ona njegova žena s đecom prođi i ono tele povedi. Osta krava i oni, i on – mrtav… I po tome se zove i danas „Dragoševa prodo“, đe je Dragoš pogin`o.
Oni dođu u Dvrsanj, u Dvrsanjsko polje. Ova udovica pitala, neke čobane našla: „Đe je, kaže, Graovo?“ – „Ima ovdolen, preko toga krša, jedno pola sata, tamo je polje gra`ovsko“. Ona ti pređe preko neke strekanice, dođe u polje grao`ovsko. Tamo da gradi kolibu – ne da niko ono svoje. Tada su živjele tu Mataruge.
Ona u neko Cerovo Ždrijelo, na kraj polja, neđe tvrdo, načini kolibu. Ona đeca načine, momčad, boga mi momci. Onda su išli, kažu, u tije` Mataruga, zarađivali neđe ručak, neđe večeru, i tako živjeli nekoliko.
A bio je paša u Klobuku – tvrđava je to Klobuk – i on je spremio lovce u Bijelu Goru neće li što uloviti. Odu Turci u Bijelu Goru tamo, pr`o dan nijesu mogli ništa ubiti, u tome se vratili. Prikasnili. „E, boga mi, ne moremo stići u Klobuk, no `ajdemo u Gra`ovo tu da noćimo, pa ćemo sutra u Klobuk. Ajde de“. Te oni otolen krenuli, opazi vatru. Viđeli vatru u ovoj kolibi. Ajde, ajde, ajde, kad – koliba. Da uljegu, zove ovaj: „Domaćine“. A ona opazi da su Turci, pa zakuka: „Nemojte mi, zaboga, poklati đecu!“ – „Nećemo, nećemo, ne boj se, imaš li nam išta za večeru dat?“ – „Nemam, boga mi, ništa vego ovo tele. Pa ćemo zaklati ovo tele, pa sku`ati, pa večerati…“ – Ona ga je zaklala s njezinom rukom. Turci su oderali i sku`ali, večerali. I ona je pričala, pitali je, okle je ona ođenake. Ona sve opriča: kako su živjeli u Kučima, kako su ubili Turčina uoči krsne slave, kako su dobježali u Čevo, onda doselili vođe, ne da niko no ono svoje, ođe malo kolibe načinjeli i đeca rade u tije tuda Mataruga, te se `rane.
Sjutri dan Turci krenu i rekli ovako: „Zbogom, onomo njoj, domaćice, mi ćemo sve paši kazat: da si nas lijepo dočekala, da nijesi niđe ništa imala vego jedno tele, i da si to tele zaklala i dala nama večeru – sve ćemo mi paši opričat`!“ Te oni dođu tamo u Klobuk kod paše. Pita paša: „Đe ste noćas noćili, jeste li šta ulovili?“ Oni opričaj sve. „E, ajte odma, pa neka dođu, dovedite mi ta četiri mladića“.
Te ona oba Turčina njoj na vrata: „Pomog`o ti bog“, dođu i opet kod ove žene: „Tako i tako, paša je rek`o da ti vodimo ovu đecu njemu“. Ona zakukaj: „Boga mi će…“ – „Neće, ne boj se!“ Te i ona š njima. Te ti dođe u Klobuk. Pita je paša: „Okle ste?“ Sve oni počni pričat. „Pa vidite li vi, kaže, da smo mi Turci?“ – „Vidimo, boga mi… Ali vaša sablja, naše glave“. – „E, četiri vas `ajte na četiri strane, doklen god stignete i za usnca se mene vratite – sve ću vi dati, da selite vi koga `oćete“.
Onda je kren`o ovi stariji, ime mu je bilo Šoroje, on je krenuo preko Nikšićkije` Rudina i stig`o je u Kuside, u polje Nikšićko. I tu je stavio znak. I od njega su Delibašići."
Iz Riđana-(Kusida), kraj Nikšića Delibašići su se raseljavali. Ima ih katolika i pravoslavaca u Hrvatskoj, Bošnjaka-muslimana u BIH i pravoslavnih u prapostojbini u Nikšiću i cijeloj Crnoj Gori, u Vojvodini i Srbiji, a svi su od istog pretka Šoroja Dragojeva.
IZVOR: Vlajko Palavestra, knjiga „Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine“, str. 202-204 (odeljak: Kmetovi i gospodari), u izdanju Srpskog genealoškog centra, 2003. , priredio Miroslav Niškanović