Slišković
Informacije o prezimenu Slišković
Ispod u komentarima se nalaze prikupljene informacije i iskustva posjetitelja vezana uz prezime Slišković.
Ova stranica se kontinuirano nadopunjuje novim saznanjima o porijeklu i značenju prezimena zahvaljujući vašim upisima.
Do sada je zabilježeno 3 komentara vezano uz prezime Slišković.
u Posušju,nedaleko Vranića na brdu postoji Sliškovića groblje,navodno je tu bio zaselak Sliškovića.po predaji Turci su pobili dio Sliškovića koji su tu sahranjeni, dio se raselio, dio je ostao,ali su promijenili prezime u Begić Bašić.Znači moguće je da je naše prezime porijeklom iz Posušja,a sa ponosom mogu reći da nakon koliko stoljeća u Posušju ima ponovo Sliškovića!
Ovdje mogu prenijeti dio podataka o prezimenu Slišković koje je objavio Nikola Mandić u svojoj knjizi "PODRIJETLO HRVATSKIH STAROSJEDILAČKIH RODOVA U ŠIROKOM BRIJEGU I OKOLICI" str. 512-516. On tvrdi da su svi Sliškovići, ma gdje da su se raselili, istog krvog podrijetla. Matica im je na Raškoj Gori iznad Mostara gdje ih danas nema. Od nijh su tu nastali drugi rodovi. U Hercegovini ih ima najviše u općini Široki Brijeg, sela Mokro, Trn i Uzarići. Nakon što je 1686. godine oslobođena Sinjska krajina ispod turske okupacije veliki dio hrvatskog naroda iz zapadne Hercegovine je pobjegao ispod turskog jarma na oslobođeno područje Sinja. Tom su prigodom prebjegli i Sliškovići koji su dobili zemlju u Ugljanima i Tijarici. (Dr. fra Josip Soldo: Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, knjiga prva, str. 96, i knjiga druga, str. 29,30,50,294,394). Isto tako, nankon oslobođenja Imotske krajine Sliškovići su prebjegli i nastanili se u Vinjanima i Biorinama (fra Vjeko Vrčić: Plemena Imotske krajine, str.45,47,49,54,129,132,298,310.).
Ogranak su roda Sliškovića iz Raške Gore kod Mostara. Na duvanjsko područje su morali doći dosta rano, jer popis katolika 1741. godine bilježi Sliškoviće u Bukovici, Sarajlijama i Mrkodolu. To bi značilo da su na Duvno došli možda čak već u XVII stoljeću. Ovi iz Sarajlija i Mrkodola su izumrli ili se raselili, dok su Sliškovići iz Bukovice preci Sliška iz Kongore. U XVIII stoljeću je ovo prezime nestalno, i sreće se i kao Sliško, Sliškić i Slišković. U Kongoru dolazi iz Bukovice Grgo Slišković oko 1825. godine, i već slijedeće godine se u maticama župe Seonica bilježi njegovo vjenčanje. Oblik Sliško će se u XIX stoljeću početi koristiti više, ali će potpuno prevladati tek 1917. godine.
Početkom stoljeća zabilježene su i neke tradicije oko Mostara da su Sliškovići još daljom starinom iz okolice Posušja i da su se tamo prezivali Jurić. To vjerojatno nije točno, jer 1741. su već 4 domaćinstva Sliškovića u Raškoj Gori, ali i 7-8 domaćinstava raseljenih odatle na Duvno i Lišticu. U to vrijeme u posuškom kraju nema ni Sliškovića ni Jurića, što baca sumnju na ovu tradiciju. U Hercegovini je još u XIV stoljeću zabilježeno osobno ime Sliško, od kojeg je jamačno nastalo i prezime.