Vrgoč

U osnovi je prezimena, smatraju autori najnovijeg Hrvatskog enciklopedijskog rječnika, glagol vrgnuti, kojem navode čak četiri značenja:
1. iz ruke snažno baciti bez određena cilja, odbaciti;
2. uvinuti (ruke na leđa);
3. otegnuti, mahnuti;
4. obaciti, dosegnuti.
Navodimo još jednu riječ, od koje bi moglo biti izvedeno prezime Vrgoč, a to je vrg, što znači tikva (Lagenaria siceraria) ili pak posuda načinjena od takve tikve, ponegdje zvana i hrg odnosno rg.
U svakom slučaju prezime je rijetko, nosi ga u Hrvatskoj 520 osoba, nastanjenih u Cetinskoj krajini, mućkom području i Splitu, te u istočnoj Slavoniji, gdje su doselili iz dalmatinskih prebivališta svojih predaka. Prezime se pojavljuje i u obliku Vrgoć, i to u okolici Splita i Sinja.
Na mućkom području Vrgoči su zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u Pribudama: obitelj Ivana Vrgoča (K. Kužić transkribira ga iz izvornika kao Vergos) ali s izričitom naznakom da je iz Biska.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Pribudama je upisana obitelj Joze Vrgoča; popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Pribudama dvije obitelj s prezimenom Vrgoč.
Danas u Pribudama živi jedna osoba s prezimenom Vrgoč.
Vrgoči su starinom iz Poljičke Kneževine, iz Doca Donjeg, gdje je:
-1615. godine zabilježen kao svjedok pri prodaji zemljišta u Rošcima Milić Vrgočević;
-21. lipnja 1705. godine, kao i 1739. godine, u ulozi preprodavatelja nekog zemljišta spominje se Stipan Vrgoč;
-godine pak 1782. godine spominje se Toma Vrgoč kao dužnik Nikole Bilića.
Vrgoči u Cetinsku krajinu doseljavaju krajem 17. stoljeća.
U Lisku, selo u župi Bisko, koje danas administrativno pripada općini Dugopolje, stigli su najprije Ivan i Stipan Vrgoč, a uz čija se imena javlja i duži oblik prezimena Vrgočević. Opći providur im je 1690. godine potvrdio zemlje koje su već obrađivali.
U venecijanskom zemljišniku za naselje Bisko u Cetinskoj krajini iz 1709. godine upisano je pet obitelji s prezimenom Vrgoč:
-7-člana obitelj već spominjanog Ivana Vrgoča pokojnog. Jakova;
-obitelj njegova brata Petra, koja ima tri člana, što je upisana u popis naselja Vojnić, ali živi u Bisku;
-spominjani Ivanov brat Jure u međuvremenu je umro, pa je njegova 8-člana obitelj upisana na ime njegova sina Stipana pokojnog Jure;
-u istom dokumentu upisane su i obitelji dvojice braće, sinova pokojnog Mije Vrgoča: Matina s 5 i Markova sa 4 duše.
U popisu vjernika Splitske nadbiskupije iz 1725. godine u Bisku je zabilježena samo 6-člana obitelj Petra Vrgoča, čije prezime B. Zelić Bućan pogrešno čita kao Fagoč, dok su trojica Vrgoča, vjerojatno sinovi pokojnog Stipana: Jure (Juriša), Dujam i Matij (Mate) upisani među one stanovnike Biska, koji žive na drugoj obali Cetine ("ovo su koji stoje priko Cetine i drži ji fra Pavao Grabovac. Onamo stoje sa svom čeljadju"). Dakle, već u prvoj polovici 18. stoljeća dolazi do pomjeranja i Vrgoča prema pašnjacima na obroncima planine Kamešnice i njihovo nastanjivanje u Strizirepu i Tijarici.
Vrgoči, što su doselili iz Doca Donjeg u Bisko, dali su katoličkoj crkvi svećenika don Ivana Vrgoča, koji se u dokumentu od 17. rujna 1780. godine, naziva „pastir carkve Sv. Petra na Gardunu,“ a u kojem su njegovm rukom zabilježene tri izjave o dijeljenju braće Ivana i Petra Roguljića u Docu Donjem, a koji su onda preselili na Gardun.
Dvije godine ranije, dakle 25. svibnja 1778. godine don Ivan Vrgoč, kapelan Garduna, piše don Mati Šipalu da, ako hoće, uzme izgovoriti 60 misa po njegovoj nakani.“
Danas u Bisku živi samo jedna postarija osoba s prezimenom Vrgoč; u Strizirepu je pet obitelji s 20 duša; u Tijarici dvočlana obitelj; u Trilju dvije obitelji s 9 duša.