Piplica

Prezime je istovjetno s piplica, nazivom mlade kokoši koja još ne nese jaja. Kad se piplica primjeni na ljude, onda je to naziv veoma mladih djevojaka, koje u novije vrijeme nazivaju i šiparicama.
U Hrvatskoj je danas 400 osoba s prezimenom Piplica (Imotska krajina, srednja Dalmacija).
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Pilica (Pula, Zabok), Piplović (130, Dalmacija, Split). Dakako, kod ovih prezimena ne treba posve odbaciti i mogućnost preklapanja sa s imenom Pilip(a), kako glasi u nekim područjima ime Filip.
Kada je Karlovačkim mirom iz 1699. godine nedavno oslobođeni Zagvozd ponovo vraćen Turcima, harambaša Mate Veić Jurasov s 25 obitelji u travnju 1701. godine napušta Zagvozd i vodi ih u Neorić, a među njima je i 7-člana obitelj Marka Pipličića pokojnog Stipana.
Istog dana je napustio Zagvozd i don Mate Pipličić sa 16 osoba, koje su također smještene u Neoriću. Iako je taj svećenik dobio mjesečnu plaću od 30 lira, on se nakon tri mjeseca, pošto se nije mogao naviknuti na novu sredinu, vratio u Zagvozd.
Današnje Piplice, što žive u neorićkom zaseoku Podgradini, potomci su Marka Pipličića (Piplišića), koji je 1711. godine također zabilježen u novom venecijanskom zemljištu;
-u Brštanovu su u zemljišniku iz 1711. godine upisane dvije obitelji tog roda s malo modificiranim prezimenom Piplicović: 9-člana obitelj Mije Piplicovića pokojnog Kambera, koja nema zemlje i 8-člana obitelj njegova brata Marka sa samo jednim kvartom i 120 tavola zemlje u Brštanovu.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine zabilježena je:
-u Neoriću obitelj Stipana Piplice;
-u Brštanovu su upisane obitelji Ivana i Nikole Piplovića.
Popis stanovništva 1948. godine zatekao je u Neoriću dvije obitelji s prezimenom Piplica, a u Brštanovu tri obitelji s prezimenom Piplović.
Danas u Neoriću živi 8 obiatelj s prezimenom Piplica koje imaju ukupno 32 duše.
Dio neorićkih Piplica, kao što je primjerice Piplice zvani Pukići, seli u Split oko 1792. godine. U tom se gradu mesar Marko Piplica Pukić 1824. godine oženio Katom Kardišić Danac iz Rogoznice. Njihovi sinovi, takošer mesari, Lovre i Špiro žene se 1847. i 1849. godine s Tomažinom Sočo, čiji je otac dosleio iz Donjeg Muća i Ivankom Terzić iz splitskog Velog Varoša. Obje obitelji, koje su služe modificiranim prezimenom Piplović, imaju kuće u Velom Varošu, u kojem je, kako je zapisano u austrijskom zemljišniku, živjelo sedam duša s tim prezimenom.
Dio pak brštanovačkih pripadnika tog roda također seli u Split, gdje je 1791. godine zabilježena smrt trogodišnje Perine, kćeri Josipa Pipličevića, čiji se sin kao Ivan Piplica iz Brštanova 1798. godine ženi Lucijom Rukić iz Petrova Polja. Od 1806. godine, kad se Josipov sin Ante oženio Marijom Bilić iz Vranjica, prezime se bilježi kao Piplović. Kontinuitet ove obitelji, istražio je N. Kuzmanić, održava Antin sin Petar, zabilježen kao radnik koji se 1867. godine oženio Mandom Mišicom iz Kaštel Kambelovca.
Piplice su davnom starinom iz Zagvozda. Ranije su se prezivali Petrović, o čemu svjedoče i dvojica svećenika iz 18. stoljeća don Jakov i don Jozo, koji se potpisuju dvočlanim prezimenom Petrović Piplica. Od Piplica su kasnije nastali Skenderi, nazavni po Nikoli Piplici rečenom Skenderbeg koji se spominje 1725. godine u Zagvozdu.
Piplice su zabilježene u zbjegu stanovnika Zagvozda u Podgori u vrijeme Kandijskog rata 1650. godine: Marko i Mate, sinovi Stipana Pipličića.
U drugom zbjegu stanovnika Zagvozda u vrijeme Bečkog rata 1686. godine u Brelima je nazočna je 8-člana obitelj Petra Piplice.
Iz spomenutog zbjega u Brelima i Pipličići se vraćaju na svoja ognjišta u Zagvozdu (Dobro Selo) i u Dobrinča i prigodom podjele zemljišta prema novom venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine zabilježeni su kao sudionici: Jozo (9 članova obitelji, 11 kanapa zemlje), Luka (10, 12), Andrija (11, 13), Nikola rečeni Skenderbeg (10, 10).
U Lokvičiće je iza II. svjetskog rata doselila iz Dobrinča obitelj s prezimenom Piplica, koje potomci i danas tu žive. Iz Dobrinča je su početkom 19. stoljeća doselili preci današnjih Piplica u Zmijavcima.
Sredinom 19. stoljeća dio zagvodskih Piplica seli na konjičko područje, pa su 1894. godine u selima: Goranima, Oteležanima i Prislapu imali po jednu obitelj.
Tročlana obitelj s prezimenom Piplica zagvodskih korijena danas živi u Tomislavgradu.