Bašić

Prezime je izvedeno od turske riječi baša koja ima više značenja: kad je u službi imenice, onda znači: glavu, glavara, prvaka, starješinu, zapovjednika;
a) nalazi se kao drugi dio u složenicama preuzetim iz turskog jezika: buljubaša (u janjičarskoj vojsci zapovjednik buljuka, postrojbe od stotinjak janjičara); delibaša (zapovjednik delija, ali i najbolji junak); dolibaša (stoloravnatelj, onaj koji u vrijeme gozbe sjedi u gornjem dijelu stola i upravlja zdravicama); harambaša (hajdučki poglavica); subaša (nadzornik imanja u Turskoj Carevini, ali i gradski nadzornik); terzibaša (glavni terzijski odnosno krojački majstor) ili pak izvedenim od hrvatskih riječi: kozbaša, težakbaša itd.
b) glava u izreci "baš za baš" = glava za glavu, jedno za drugo bez ostatka;
1. kad je u službi pridjeva, onda znači: glavni, prvi, najstariji. Postoji kao prvi dio složenice u brojnim naslovima: baš-knez, baš-čauš, Baš-čaršija, Baš-Čelik, Baš-bunar.
1. kad je u službi priloga, onda znači: u glavu, upravo, zaista, odista, uistinu.
Dakle, "baš" ili "baša" u osnovi su prezimena Bašić. "U Srbiji i Bosni tako su nazivali svakog Turčina koji nije bio beg ili aga. Riječ baša rabila se često pri oslovljavanju, otprilike u značenju koje u toj funkciji imaju udomaćene riječi: gazda, šef.
Danas prezime Bašić u Hrvatskoj ima 6.600 osoba, i to uglavnom u srednjoj Dalmaciji i okolici Samobora. Istog su postanja i prezimena: Bašica (bašica su i prve kapi rakije koje poteku iz kazana za proizvodnju tog pića), u Hrvatskoj je 140 osoba s tim prezimenom, a najviše ih je u Dalmaciji, na Mljetu, u Dubrovniku; Buljubašić (650 osoba, Imotska krajina, srednja Dalmacija); Baša (250 osoba, Knin, Istra).
Na dalmatinskim prostorima danas Bašići žive u: Trolokvama, Prgometu, Kamenmostu, Katunima, Koritima, Krivodolu, Otoku, Suhaču, Udovičiću, Kožalovcu, Kruševu, Radošinovcu (Benkovac), Dobropolju, Molatu, škabrnji, Gardunu Trilju, zatim u šibeniku, Murteru, Pirovcu, Vescu, Baljcima, Kaočini (drniško područje).
Najprije o Bašićima na mućkom području:
-u Neorić je iz Zagvozda 1701. godine doselila 6-člana obitelj Ante Bašića, koja je zabilježena i u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, ali Bašića u Neoriću nema već 1835. godine (austrijski zemljišnik);
-u Muću Donjem tada prebivalište ima obitelj Tome Bašića;
-u Zminovu (danas dio Gornjeg Muća) 1711. živi obitelj Nikole Bašića rečenog Kovačević pokojnog Stipana;
-u Bidniću je zabilježena obitelj Ante Bašića;
-u Postinju je 1711. godine zabilježena obitelj Mije Bašića Vidalinovića pokojnog Vida a u sklopu banderije harambaše Krste Katića;
-u Ramljanima su Bašići nazočni s tri obitelji: Luke Bašića pokojnog Petra (17 članova obitelji, 20 kanapa zemlje), Nikole Bašića pokojnog Jure (7, 16) i Stipana Bašića pokojnog Križana (9, 11).
Na lećevačkom području godine 1711. Bašići imaju prebivalište u tri mjesta:
-u Lećevici tada su tada zabilježene dvije obitelji tog roda: Andrije Bašića pokojnog Ivana (17 članova obitelji, 4 kanapa zemlje) i Nikole Bašića pokojnog Grge (8, 5);
-u Divojevićima je 1711. godine živjela obitelj Ivana Bašića (7 članova, bez zemlje), ali njezinih potomaka u Divojevićima nema već 1835. godine (austrijski zemljišnik);
-u Radošiću tada su upisane tri Bašića obitelji, ali koje su tu imale samo dio ukupnog imanja, ali su stalno prebivalište imale u Trolokvama: Luka, Bože i Toma Bašić; njihovi potomci neće se stalno naseliti u Radošić.
I na trogirskom području Bašići su zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine:
-u Trolokvama tada je prebivalište imalo čak šest Bašića obitelji: Andrije Bašića pokojnog Martina (7 članova obitelji, 85 tavola zemlje), Bože Bašića pokojnog Bože (7, bez zemlje u Trolokvama ), njegov brat Luka (7, -) Tome Bašića pokojnog Ivana (22, 28), Grge Bašića (stalno prebivalište u Radošiću, u Trolokvana 6 kanapa zemlje) i Ivana Bašića pokojnog Ilije (8,14):
-u Prapatnici je tada živjela oobitelj Nikole Bašića pokojnog Stipana.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine na mućko-lećevačkom području pripadnici roda Bašić zabilježeni su:
-u Muću Donjem dvije obitelji: Barišina i Ivanova;
-u Ramljanima tada prebivalište ima šest Bašića obitelji, kojih su domaćini bili:Andrija, dvojica Ivana, Jakov, Jozo i Jure;
-u Lećevici su 1835. godine su zabilježene tri obitelji s prezimenom Bašić: Ivanova, jozina i Petrova.
Danas Bašići žive upravo u tri navedena mjesta: Muću Donjem, Ramljanima (4 obitelji, 20 duša) i Lećevici.
što se pak tiče Prugova, mjesta između Muća i Klisa, dvije su obitelji iz roda Bašić (Todorova i Jurina) zabilježene u maticama "putujućeg župnika iz župe Zmina (Muć–AI) fra Lovre Jazidžića,” koje su vođene za razdoblje 1700. do 1702. godine, a sačuvane su u arhivu franjevačkog samostana u Sinju. Godine pak 1711. Bašića nema u Prugovu, ali već 1835. godine tu žive tri njihove obitelji: Markova, Matina i Tomina; godine 1948. Bašići su u Prugovu narasli na 12 obitelji.
U Zelovu se Bašići spominju još ranije: 15. travnja 1687. godine, stanovnik Zelova Pavao Pranić dobio je 40 kanapa zemlje, koja je do tada pripadala već spomenutom Tomi Bašiću, koji je tu, dakle, živio i u vrijeme turske vladavine. To znači da su Bašići, barem ova grana, starosjedioci, dakle nisu stigli u Zelovo u vrijeme velikih seoba, uvjetovanih istjerivanjem Turaka iz Cetinske krajine. Po nekim naznakama Toma je Bašić imao zemlje u Zelovu, a živio u Prugovu. Deset godina kasnije 1697. godine Toma Bašić i harambaša Pavao šolić iz Sutine pokušali su preuzeti zemlje od harambaše Vukašina Stojčevića, pravoslavca iz Radošića odnosno Sutine, ali u tome nisu uspjeli. Borba za zemljište bila je uzajamna, jer je Stojčević smetao šoliću, zatim pravoslavcu alfiru Stričeviću i njegovu rođaku Stevanu, koji su se nastanili ispod Visovca (Muć), kao i Tomi Bašiću, Luki i Jovanu Stričeviću. Saslušavanje "zaraćenih strana" obavio je opći providur Alvise Mocenigo 24. listopada 1697. godine.
Još se jedan starosjedilac iz roda Bašića spominje u Zelovu krajem 17. stoljeća–Grgur Bašić. Harambaši Bartulu Jelavčiću (Jelaviću) i glavarima obitelji Vidu Jeliću, Marku Bebiću, Vidu Jelavčiću i Grguru Segončiću odobreno je 16. listopada 1693. godine 100 kanapa zemlje, koja je u vrijeme turske vladavine pripadala starosjediocima Grguru Bašiću, Ivanu Batiniću, te Grguru i Stipanu Radniću. Dvije godine kasnije (1699) opći je providur zabranio harambaši Vidu Đipalu iz Lučana ometanje posjeda Grguru Bašiću i braći Samardžić iz Zelova, koji su ostali na svojim posjedima što su ih uživali i u vrijeme otomanske vladavine.
U Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729) u Prugovu su upisane dvije Bašića obitelji – Franina i Nikolina.
Bašići krajem 17. stoljeća zabilježeni su i na šibensko-drniškom području: u Velimu 1694. godine, u Tisnom 1715. godine. Danas Bašići prebivaju u šibeniku, Murteru, Pirovcu, Vescu, Baljcima, Kaočini (drniško područje).
Bašići se u povijesnim ispravama rano javljaju i u Imotskoj krajini: 16. kolovoza 1664. godine opći providur Contarini zapisao je u Zadru da su Turci u Biokovu zarobili nekoliko osoba iz Vrdola (danas područje župa Krstatice, Slivno, Rašćani i Župa Biokovska), među kojima je i klerik Nikola Bašić.
U vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) iz Vrdola je u Podgoru pobjegao Matija Bašić, "od Imote terzija". Inače, od vrdolskih Bašića nastali su Bašići-Kovačevići, Bašići-Ožići i Bebeci-Ožići i, dakako, dio ih je zadržao i prezime Bašić.
Taj je vrdolski rod dao crkvi i dva istaknuta svećenika: fra Nikola Bašić rečeni Kovačević iz Vrdola bio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene (1669-1672), a umro je u Makarskoj 29. rujna 1689. godine; fra Jerolim Kovačević-Bašić zabilježen je 1695. godine kao župnik u Tučepima.
U vrijeme Bečkog rata 1686. godine u zbjegu stanovnika imotskog sela Vinjana u Brelima su se nalazile četiri obitelji s prezimenom Bašić: Markova s 11, Mijina s 9, Ivanova s 15 i u udovice Kate s 9 duša.
Bašići se ne pojavljuju u Vinjanima pri diobi zemlje 1725. godine, što je znak da ih nije ništa vezalo za to selo, u kojem su bili samo u prolazu. Doduše, javit će se u maticama župe Vinjani 1789. godine, a stotinjak godina kasnije (1876) Bašići su u Vinjanima zastupljeni s jednom obitelji.
Predstavnike druge grane Bašića, onih sa starinom u Zagvozdu, susrećemo u isto vrijeme, dakle za Bečkog rata 1686. godine, u zbjegu stanovnika Zagvozda na omiškom području, gdje se nalazila se i obitelj Stipe Bašića. Zagvozdski Bašići vraćaju se na svoju starinu, ali kad je odlukom Požarevačkog mira 1699. godine nedavno oslobođeni Zagvozd ponovo vraćen Turskoj, među zagvozdskim obiteljima, koje je harambaša Mate Veić pokojnog Jurasa preselio u Neorić na mućkom području, nalazila se i 6-člana obitelj Antuna Bašića
Dio Bašića iz zagvozdskog zbjega vratio se i u Krivodol (Imotski). Doduše, nema ih upisanih u venecijanski zemljišnik iz 1725. godine, ali zemljište zvano Bašića bunar u Krivodolu svjedoči da su tu Bašići nekoć, vjerojatno prije odlaska u zbjeg, živjeli. O njihovu povratku svjedoči upis obitelji Stipe Bašića u Stanju duša župe Podbablje iz 1739. godine s mjestom boravka u Krivodolu.
Među devetoricom Krivodoljana koji su 23. veljače 1753. godine poslali molbu makarskom biskupu da žele svoju župu u Krivodolu i svog župnika potpisan je i Ivan Bašić.
Njihovi potomci i danas žive u Krivodolu, a današnja dvočlana obitelj s prezimenom Bašić u župi Podbablje također je krivodolskih korijena.
U prvoj polovici 20. stoljeća dio se Bašića iz Krivodola preselio u Imotski i Glavinu.
Preci današnjih vinjanskih Bašića su hercegovačkih korijena sa starinom u Broćancu pokraj Posušja, koji su u Vinjane stigli u drugoj polovici 18. stoljeća ženidbom iz roda vinjanskih Markota, također doseljenika s posuškog područja, iz Rakitna. Jedni su zadržali prezime Bašić, a dio ih se opredjelio za dvočlano prezime Markota Bašić.
Upravo iz roda broćanskih Bašića bio je i 23-godišnji Petar Bašić pok. Jozipa, rođen 1849. godine u Broćancu, član hajdučke družine harambaše Andrijice šimića, koji je 16. lipnja 1872. godine u Splitu osuđen “na 18 godina zatvora pooštrenog umjesto okova jednodnvenim postom svakog mjeseca i jednodnevnom mračnom samicom u neparne dane. Budući da je državljanin strane države (Turske Carevine-AI), nakon izdržavanja kazne, bit će izgnan iz Austrougarske Carevine.”
Evo i podataka o zapadnohercegovačkoj grani Bašića sa starinom u Broćancu pokraj Posušja, gdje je biskup fra Pavo Dragićević u svom popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine zabilježio 16-članu obitelj Dujma Bašića.
Biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine zatekao je u Broćancu tri Bašića obitelji s 30 ukućana: Matinu sa 17, Jurinu s 10 i Marijanovu s tri člana.
Ipak posebnu pozornost zaslužuju Bašići sa starinom u povijesnoj Poljičkoj Kneževini, gdje je zabilježen i najstariji spomen prezimena Bašić: 1597. godine, dugogodišnji se župnik Doca Donjeg u Poljičkoj Kneževini i poljički vikar don Bariša Bašić, rodom iz Dubrave u Donjim Poljicima, pojavljuje u ulozi jednog od kupaca zemlje od kneza Ivana Pavića u Nutrenjem Docu, u selu Jurkovići.
Iste 1597. godine, 5. travnja, don Bariša Bašić je jedan od procjenitelja vrijednosti zemlje koju prodaje knez Ivan Pavić braći Ivanu i Petru Pilipoviću.
U ispravi iz 1598. godine, pisanoj na turskom jeziku, zabilježeno je da Matijevići prodaju zemlju Mijovilovićima, a jedan od procjenitelja vrijednosti te nekretnine bio je i don Bariša Bašić. U istoj ulozi tog svećenika susrećemo i sljedeće 1599. godine.
Sedmog travnja 1603. godine Mihovio Priuli, biskup od Vicence, po nalogu pape Klimenta VIII. obavlja pastirski pohod Poljicima i susreće se tada s prokuratorom crkve Svetog Martina u Docu Donjem s don Barišom Bašićem.
Devetog travnja 1614. godine datirana je isprava koju je napisao don Mikula Bašić, "budući kančilir p. g. vikarja poljičkog don Bariše Bašića".
Ostalo je zabilježeno da je 9. prosinca 1617. godine udovica Jura Roža Jurković, koja nije imala potomstva, svoju kuću darovala don Bariši Bašiću, a on će služiti "sedmere kantane mise".
Spominjemo još neke Bašiće iz Dubrave u Donjim Poljicima, gdje je starina tog roda. Na općem saboru poljičke vlastele i puka na Gajinama 20. ožujka 1662. godine dogovoreno je da će u Poljičkoj Kneževini vladati mir i poštenje, a jamstvo je u ime sela Dubrave potpisao vojvoda Stipan Bašić. Na zboru vlastele i didića poljičkih 12. listopada 1676. godine na Obliku pokraj Svetog Jadre sudjelovao je i knez Jure Bašić iz Dubrave.
Sljedeći podaci još će jednom potvrditi da je drevna Poljička Kneževina starina roda Bašića, jer je upravo u njoj splitski nadbiskup Ivan Laghi 1725. godine u popisu stanovništva Splitske nadbiskupije zabilježio 16 obitelji i 116 osoba s prezimenom Bašić: u Dubravi prebiva 8 Bašića obitelji: trojice Ivana s 9, zatim s 5 i jednom osobom, dvojica Stipana s po 10 ukućana, te obitelji Grge Bašića sa 7, Jozina i Petrova također s po 7 članova; u Kostanju: Mihovilova sa 7 i Pavlova obitelj s 3 duše; u Tugarima su glavari obitelji: Matija i Matij, a obitelji im imaju po 8 članova; u Žrnovnici: Petrova obitelj s 14 i Ivina s 5 duša; u Donjem Docu: 9-člana obitelj Martina Bašića; u Podgrađu 6-člana Ivanova obitelj.
U popisu vjernika Splitske nadbiskupije nadbiskupa Ivan Laghija iz 1725. godine Bašići su zabilježeni i izvan Poljica: u Blatu na Cetini 7-člana obitelj Stipana Bašića i u Čaporicama 5-člano kućanstvo Ivana Bašića.
Dakako, podosta ranije počela je seoba Poljičana u Cetinsku krajinu: 1691. godine iz Zvečanja je doselila obitelj Marka Bašića, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 12 kanapa zemlje u Krivači na triljskom području .
U mletačkom zemljišniku iz 1709. godine Bašići poljičkog podrijetla zabilježeni su u banderiji harambaše Jure Jurčevića iz Vojnića: 8-člana obitelj Mandalene Bašić udovice već spominjanog pokojnog Marka, te 6-člano kućanstvo Martina Bašića pokojnog Jure.
Dakako, tada se Bašići nastanjuju i u Udovičiću, gdje su u maticama stare župe Otok zabilježeni prvi put 1745. godine. Danas u Udovičiću žive 4 Bašića obitelji s 11 članova, ali i 5 obitelji koje imaju prezime Bašić šiško. Inače, u susjednom Otoku danas ima prebivalište 13 Bašića obitelji sa 76 duša.
Danas Bašići žive i u Tomislavgradu (2 obitelji, 6 članova), a do prije četrdesetak godina uz Bašiće katolike živjeli su i njihovi prezimenjaci islamske vjeroispovijesti, ali su odselili u Sarajevo.