Galešić

S jezičnog motrišta u osnovi prezimena Galešić je „pridjev gal sa značenjem „crn“, gotovo zaboravljen, a bio je vrlo (i isključivo) zastupljen u hrvatskom (i srpskom) jeziku. Mnogi će se čitatelji prisjetiti Galice, „imena za crnu kobilu, mazgu“, Galove, „imena za crnu kravu“, Galeše, „imena za vola crne dlake“, Gale, „imena crne kokoši“ („Ligi se, Gale, dat ćeš mi jaje!“). Sve što je moglo biti imenom životinji moglo je i čovjeku, makar posredno, preko nadimka! Imena i prezimena s osnovom gal zabilježena su u Hrvata od XIII. stoljeća.“
U Hrvatskoj danas živi 520 osoba s prezimenom Galešić (Biograd, Bukovica). Istog su postanja i prezimena: Galeša, Galošević (Valpovo), Galošić (Zadar), Galušić (Labin), Galičić (Slavonija), Galečić, Galić (4.470, posvuda po Hrvatskoj).
Galešići su spadaju među poznate srednjovjekovne hrvatske plemićke rodove sa starinom na Livanjskom polju, što se prvi put spominju sredinom 14. stoljeća. Za Galešiće je M. Petrić utvrdio da su starosjedioci u selu Golinjevu pokraj Livna. „Prvi se put spominju u Livnu 1326. godine sinovi nekog Galeše ili Galešića, a zatim i 1356. godine.“ E. Fermendžin navodi još jedan podatak o starosti tog roda. „Veliki vojvoda Vladislav Galešić upisan je u dubrovačkoj ispravi, izdanoj od bosanskog bana Stipana Kotromanića 1332. godine, kao jedan od svjedoka u sporu među bosanskim velmožama.“
Među osobama na mućko-lećevačkom području koje se spominju u dokumentima iz predturskog razdobolja K. Kužić navodi spomen iz 1349. godine o knezu Grguru Galešiću (u izvorniku Gregorius Galexich), bolje bi bilo reći o Grguru sinu Galešinu. Mjesto u kojem se te dvije osobe pojavljuju nije navedeno. Međutim, u tom vremenu, kada prezimena u današnjem smislu nisu ni postojala, pogrešno je Galešu i njegova sina Grgura Galešića dovoditi u vezu s današnjim Galešićima u Neoriću, kao i s onima na livanjskom području.
Galešići islamske vjeroispovijesti u Sovićima, selu hercegovačke općinej Jablanice, smatraju se starosjediocima i nije isključeno da su potomci livanjskih Galešića koji su dolaskom Turaka prešli na islam i odselili u taj kraj.
Galešići se ponovo pojavljuju na livanjskom području u popisu umrlih od epidemije kuge 1814-1818. godine.
Mogući potomci tog starog livanjskog roda su i Galešići iz Zagvozda, koje će iz tog mjesta Imotske krajine s još 25 obitelji odvesti u Neorić serdar Mate Veić pokojnog Jurasa. Tada su doselile dvije obitelji tog roda: obitelj Ivana Galešića rečenog Kovačevića pokojnog Pave sa 4 i domaćinstvo Šimuna Galešića pokojnog Marka sa 6 duša.
U venecijanskom zemljišniku iz 1709. godine u Neoriću su upisane su tri Galešića obitelji: Šimunova i dvojice Ivana Galešića.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Neoriću je zabilježeno sedam obitelji s prezimenom Galešić, kojih su domaćini: po dvojica Ivana i Petara, te Ilija, Jure i Martin; popis iz 1948. godine u Neoriću je zatekao 6 obitelji s prezimenom Galešić
U popisu stanovništva Makarskog primorja 1802. godine zabilježena je obitelj Mate Gališića Kokana.
Danas u Neoriću živi 6 obitelji tog roda s ukupno 18 duša.
Dio Galešića je preselio i na duvanjsko područje, u Šujicu, gdje su se služili kraćim oblikom prezimena Galeša, ali su i posljednji izumrli krajem 20. stoljeća.
Danas Galešići žive na zadarskom području, u Raštanima
Galešići doseljavaju i u Imotsku krajinu, u Proložac, Poljica i Župu Biokovsku, gdje su od njih nastala dva nova roda: Turići i Štrljići.